Sport Ostalo

'a-ca'

Kup Jadrana 1969. godine označio je početak: obilježeno pola stoljeća karatea u Splitu

'a-ca'

Pola stoljeća, tako je nekako brzo prošlo, barem će se na to referirati oni stariji članovi splitske karate obitelji koji su tu bili od samih početaka. Pola stoljeća sporta u kojem je fluktuacija bila prilična, malo je onih koji toliko vremena mogu provesti na nekom mjestu, stoga su i susreti starih prijatelja sami po sebi dirljivi. 

Tko će pobrojati sve one treninge, nastupe, putovanja, kako su se onda krajem šezdesetih, pa potom sedamdesetih i osamdesetih osnivali klubovi u kojima se razvijao karate kao sport. Od onda, tvrdih podloga, do danas punopravnog olimpijskog sporta. 

Tek nakon Drugog svjetskog rata, pedesetih godina, kad stranci sa zapada otkrivaju karate, on postaje svjetski hit. Krajem pedesetih godina prošlog stoljeća karate dolazi i u Hrvatsku. Prvo su ga počeli vježbati judaši, koji su već bili upućeni u japansku kulturu, a neke od karate tehnika (atemi – udarci) su uvježbavali i u svom programu za polaganje judo zvanja.

Vrlo brzo, šezdesetih godina, osnivaju se karate klubovi s mnoštvom zainteresiranih vježbača. Do kraja šezdesetih karate postaje najpopularniji i najmasovniji borilački sport u Hrvatskoj. 

Početak ‘68.

Karate u Splitu počinje svoj život 1968. godine kada se osnovao prvi klub – Marjan pod vodstvom Igora Zerduna, a nedugo potom i karate klub Split. Iste godine u Splitu je održan i prvi seminar kojeg je vodio Berislav Jandrić, a  kojeg su prošli i dobili službene registracije Saveza Igor Zerdun, Vlado Rudić, Ante Grubišić, Ivo Ferri Certić i Marko Džaja.

U veljači 1969. godine dva su kluba Marjan i Split fuzirana, postali su sekcije u karate društvu Grada, a samo dva mjeseca kasnije održan je prvi Kup Jadrana – službeno najstariji karate turnir u Splitu.

– To je bila i prekretnica u karateu, taj prvi seminar u kojem su se stekla prva znanja, prihvatili smo tada moderan pristup karate sportu, poboljšali smo i suradnju među klubovima, na prijedlog Drage Krželja ušli smo u društvo borilačkih sportova Split. Nastup na prvom turniru Kup Jadrana označio je početak natjecateljskog karatea, a pobjeda na tom izdanju Ive Ferrija Certića je samo bila još jači pokretač zamašnjak ovom sportu - priča jedan od osnivača Igor Zerdun koji je prvi registrirao karate klub Marjan.

Sedamdesete su donijele procvat borilačkih sportova, dvorane postaju pretijesne za primiti sve zainteresirane, karate kao sport se širi, osnivaju se novi klubovi “Brodograditelj” Branka Tenžere, “Bačvice” Nenada Gavranića, u susjedstvu “Solin” koji će se uskoro preimenovati u “Jadran”. Seminari i natjecanja postali su svakodnevnica, karate sve većim prodorom i zahvaljujući filmovima postaje sve popularniji.

Zajedno se s kvantitetom podiže i kvaliteta rada. Na regionalnim i državnim natjecanjima splitski klubovi počinju igrati važnu ulogu. Treba zabilježiti i jedan veliki rezultat, u svibnju 1975. godine Dalmacija je u službenom meču s 12:8 svladala reprezentaciju Hrvatske. Osamdesete godine se samo nastavljaju na prethodno desetljeće uspjeha, no osim masovnosti sportski karate donosi sve više rezultata. Sada se već počinje odvajati taj sportski/natjecateljski dio i rekreativnog i vrlo popularne samoobrane. 

Podizanje masovnosti

Povećavanjem broja klubova podiže se masovnost, splitskoj obitelji se priključuju novi klubovi, “Omladinac” Slavena Mikelića, najtrofejnijeg izbornika Saveza, “Končar” Vinka Višića i “Borac” Slavka Arežine. Sve je više mladih majstora koji izdvajanjem iz prvih klubova ostvaruju svoje zamisli i žele podići ovaj sport na višu razinu. Prvu europsku medalju u grad pod Marjanom, onu brončanu, osvaja Damir Pejić.

Početak devedesetih donosi novo turbulentno razdoblje, Domovinski rat i samostalnost Hrvatske dolazi u prvi plan, zaustavlja ekspanziju sporta. Karataši se iz kimona preoblače u policijske i vojne odore, u prvim su redovima u obrani Hrvatske, bilo kroz postrojbe specijalne policije ili profesionalne brigade. Tih godina priča je drugačija, nema više otvaranje novih klubova, svi resursi su stavljeni u obranu Domovine.

Po završetku Domovinskog rata ponovno se pokreće rad u klubovima, dolaze neki novi, mladi ljudi puni želje za povratkom na “zlatne 70-te i 80-te”, nekadašnji “Omladinac” postaje “Sokol”, “Končar” se preimenuje u “Alpe Jadran”, aktivnost je oživjela u starim klubovima “Marjanu”, “Splitu”, “Jadranu”, počinje borba za bolje uvjete treniranje. U drugoj polovici 90-tih sve češće klubovi zajedno nastupaju, kao jedan, kako bi se omogućila nabavka tatamija i uhvatilo konkurenciju. Slijedi borba za sport, traženje sportskih rezultata i omasovljenja sporta

Novo stoljeće i novi izazovi, slijedi intenzivan rad na infrastrukturi, obrazovanju trenerskog kadra, razvoju sudačke organizacije... Pojavljuju se neki novi klinci koji su sada spremni i na europska i svjetska prvenstva, medalje osvajaju “sokolovi” Vinko Ursić Glavanović, Zvonimir Živković, Goran Lučin i Rene Pernuš, te kadetkinje Anđela Stjepandić i mlada kadetkinja Petra Nuić članica “Zanshina” iz novog vala mladih splitskih karatašica s ogromnim potencijalom. 

Preživjeli teške dane

– Teško mi je sve svesti kroz jednu priču, u karateu sam punih 46 godina, kao natjecatelj, trener, izbornik reprezentacije, organizator, predsjednik Županijskog saveza, osnivač klubova, bio sam profesionalac u karateu još od osamdesetih godina... Dugo je to razdoblje, jako uspješno iza nas. Toliko je ljudi prošlo kroz karate, jednako kao i onaj broj ljudi koji su ostali po dva-tri desetljeća aktivni i to u kontinuitetu.

– Kad se sjetim tih početaka nismo imali veliko znanja, sve se uzimalo iz knjiga, odlazaka po seminarima, velika većina toga je bila čista improvizacija. Ali smo sve izdržali, “preživjeli” i ponosno možemo gledati prema budućnosti – ispričao nam je Slaven Mikelić, karataš s najduljim stažom u kontinuitetu.  

Obnavlja se i Kup Jadrana koji od 2002. godine se održava svake godine posljednjeg vikenda u ožujku. Osnivaju se klubovi koji okupljaju mlade i rade na školama karatea, pa tako uz “Sokola” i “Jadrana” su aktivni “Galeb”, “Student” i “Dalmacija”, osniva se i prvi gradski sportski Savez, jedini takav u cijelom splitskom sportu, priključuju se “Obi” i “Zanshin” kao novi članovi obitelji. Karate se sve više vraća prema svojim korijenima, podiže se kvaliteta, zabavno postaje biti član te velike obitelji.

Karate je danas olimpijski sport, pola stoljeća je iza nas, pola stoljeća rada, truda, vježbe, borbe sa svakodnevnim problemima. Sada je preostalo samo jedno. Nastup na Igrama i olimpijska medalja koja bi okrunila sav rad u prethodnih pet desetljeća. San koji može postati stvarnost.

– Nadamo se da će taj san postati stvarnost, možemo s veseljem gledati prema budućnosti. Iako karate s kojim smo počeli i ovaj današnji imaju samo jednako ime, sve izmijenilo, u smislu organizacije, natjecanja, pravila, uvjeta za rad, stručne osposobljenosti. Danas je sve na višoj razini, ali imamo znanja i sposobnosti odgovoriti svim ti izazovima – kazao nam je Slaven Mikelić.

Želiš prvi znati vijesti o Hajduku?

SD Hajduk
Naslovnica Ostalo