Sport Ostalo

Navodno najsportskiji grad na svitu

Bivši predsjednik Splitskog saveza sportova otvoreno kritizira: Spaladium Arena požderala je sav novac, zjapi prazna, a drugi objekti propadaju

Navodno najsportskiji grad na svitu

Split je najsportskiji grad na svitu s nezadovoljavajućom sportskom infrastrukturom. U tu bi se rečenicu moglo utrpati sve na temu stadiona, dvorana, atletskih staza..., na kojima treniraju sportaši i rekreativci. Od MIS-a naovamo, a prošlo je od tada dugih trideset devet godina - Split je od velikih sportskih objekata dobio tek “Spaladium Arenu” koja nije dovršena, i predstavlja uteg o vratu poreznim obveznicima.

Stoga se nije čuditi da se u cijeloj Hrvatskoj, pa i Splitu kao drugom gradu po veličini, tek petnaest posto ljudi aktivno bavi sportom, za razliku od, recimo, skandinavskih zemalja gdje je čak sedamdeset posto građana uključeno u neku od aktivnosti takve vrste.

- Na “Spaladium Arenu” je do danas potrošeno oko šezdeset milijuna kuna, s mogućnošću da Grad izgubi sudski spor s bankama-financijerima projekta i mora platiti još nekoliko stotina milijuna, a dvorana zjapi prazna. Načekat ćemo se dok se završi sudski procesi oko vlasništva nad dvoranom, a do tada će nam postojeća sportska infrastruktura, koja očajnički vapi za obnovom, nastaviti propadati - konstatira proslavljeni splitski sportaš Igor Boraska.

Dugo je Boraska angažiran u regionalnim, nacionalnim i međunarodnim sportskim asocijacijama, i kao takav svjestan u kakvoj se nezavidnoj situaciji Split kao grad nalazi, s obzirom na to da ova sredina od sportaša očekuje vrhunske rezultate, a za rad im je osigurala jedva minimalne uvjete.

- Da je tih šezdesetak milijuna bilo uložiti u postojeću sportsku infrastrukturu, odgovorno tvrdim da bi u Splitu sportaši imali primjerene uvjete za treninge i natjecanja; ovako, ukupno stanje je iznimno teško, pa je iluzorno očekivati da ćemo u budućnosti imati sportske uspjehe kakve smo imali, jer je svijet otišao daleko naprijed što se uvjeta za rad sportaša tiče - tvrdi Boraska, koji je godinama vodio Klub splitskih olimpijaca, Splitski savez športova, bio član izvršne gradske vlasti i vijećnik u Banovini, pa je izvrsno upoznat s ovom problematikom.

Dapače, studirao je u Americi, i kao takav dobro zna koliko po pitanju osiguranih uvjeta za rad sportašima natjecateljima i rekreativcima - zaostajemo za razvijenim svijetom. Javna ustanova “Športski objekti” u ovom trenutku brine se o kapitalnim splitskim sportskim borilištima. Nedavno je obnovljen plivački kompleks na Poljudu, no na sjajnu priču, nažalost, nije stavljena točka na i.

- Konačno se uspjelo osigurati novi sustav i energent za grijanje bazena i tako drastično smanjiti troškove koji su na godišnjoj bazi bili enormni za Grad Split, međutim, što će nam sve to ako krov bazena prokišnjava?! To je u ovom trenutku prioritet, i Grad mora hitno pronaći sredstva da se krene u sanaciju krovišta kako kiša ne bi uništila i ovo što smo obnovili novcem iz fondova EU-a. Ne govorim bezveze da je to, što se sporta u Splitu tiče, pitanje svih pitanja, jer tu trenira najveći broj rekreativaca i sportaša svih kategorija, od početnika, kadeta, juniora i seniora - plivača, vaterpolista, skakača u vodu, odbojkaša, gimnastičara, džudaša, mačevalaca, kuglača... Taj prostor se koristi i za mačevanje; tako da je pritisak na kompleks u Poljudu, s obzirom na broj ljudi koji mu gravitira - najveći u gradu - ističe naš sugovornik.

Osim bazena na Poljudu, Javna ustanova “Športski objekti” održava još tzv. Stare Gripe (borilački sportovi, dizanje utega, stolni tenis...), staru, i novu košarkašku dvoranu u sklopu centra “Koteks”, streljanu u Stobreču, teniske terene na Firulama i djelomično Park mladeži.

- Tu imate dva terena gdje se tenis igra pod balonomima, a jedna mala Makarska ima veći zatvoreni teniski centar. I tu, znači, zaostajemo za drugima - kaže naš sugovornik.

Sve je to te objekte, podvlači Boraska, pregazilo vrijeme, jer osim manjih tekućih intervencija - krpanja i šminkanja - nikakvih drugih, značajnijih radova nije bilo.

- Još je velika dvorana na Gripama u najboljem stanju, ali tamo je takva gužva, kad je u pitanju dobivanje termina, da i tu hitno treba tražiti novo rješenje. Kako je mali nogomet sport s najviše registriranih igrača, gradnja dvorane koja bi služila samo u te svrhe, oslobodila bi veliku dvoranu Gripe za druge sportove. Problem je u tome što ćete teško naći privatne investitore koji bi ulagali u sportske objekte, jer se radi o velikim investicijama i izuzetno dugom roku za p vrat uloženog novca, tako da se rijetki u to danas upuštaju - otvoreno će Boraska.

Stadion na Poljudu posebna je priča. Betonsku konstrukciju je nagrizlo vrijeme, krovište također, a osim dva šminkanja uoči prijateljske utakmice Hrvatska - Brazil 2005., i Svjetskog kupa u atletici održanog pet godina kasnije - ništa ozbiljnijeg u ovom stoljeću na poljudskoj starici nije napravljeno.

- Hajduk je prije deset godina postao koncesionar stadiona, što nije loše jer ga zapravo jedini svakodnevno koristi, no sredstva koja su do sada dobili od Grada za održavanje - nedostatna su - tvrdi Boraska.

Koliko se Split u zadnjih pola stoljeća stihijski razvijao, svjedoči podatak da se svi sportski objekti nalaze u zapadnom dijelu grada. Osim nešto školskih dvorana i kotarskih igrališta, u kvartovima poput Mejaša, Sirobuje, Visoke, Pazdigrada..., nema drugih objekata.

- A, svijet je otišao silno naprijed. Novi sportovi su in – na programu OI u Tokyu 2020. ćemo, uz ostalo, imati skateboardere i sportsko penjanje. Već se nekoliko godina u Splitu zbog sjajnih entuzijasta razvijaju stari olimpijski sportovi kao streličarstvo i hokej na travi, ali nijedan od tih sportova nema gotovo nikakvu infrastrukturu, i još nailaze na razna podmetanja od strane onih koji bi im mogli i trebali pomoći. Mi u streličarstvu postižemo zavidne rezultate, a streličari vježbaju u atomskim skloništima!? O atletičarima da i ne govorim; svako malo Hrvatska dade nekog vrsnog atletičara, vani svaki kvart ima svoju sportsku dvoranu, a kod nas cijela Hrvatska nema ni jednu atletsku dvoranu i tek dvije prave gimnastičke dvorane!? Usprkos tome, samo Split ima dvije olimpijke u gimnastici i velik broj atletskih olimpijaca. U maloj Sloveniji, na svakih deset - dvadeset tisuća stanovnika, imate plivačke komplekse, zatvorene bazene, a u nas cijeli grad od dvjesto tisuća stanovnika zimi ovisi isključivo o bazenima na Poljudu, što je katastrofa - konstatira Boraska.

Spas se vidjelo u plivačko-sportskom kompleksu u Dugopolju, no on, kao ni “Spaladium Arena”, nikada nije dovršen, a kako stvari stoje, možda nikada neće ni biti. Posebna priča je Žnjan. HDZova gradska vlast obećava do kraja mandata žnjanski plato pretvoriti u zelenu oazu i veliko vježbalište uz more. Predviđen je cijeli niz nogometnih, teniskih, košarkaških i odbojkaških terena. Gradio bi se i bazen koji bi se zimi natkrivao balonom, infrastruktura za veslački i jedriličarski klub, biciklističke, trkaće i pješačke staze.

- Sve je to lijepo, sve to zvuči sjajno, samo dok sam ja još bio član Poglavarstva Grada Splita 2005. godine, i tada se o tome govorilo. Postojali su takvi planovi još od dolaska Pape, no ništa nije realizirano - kaže Boraska, koji se, ipak, nada da će gradski oci shvatiti u kakvim uvjetima rade sportaši, i kao što su uz pomoć EU pronašli sredstva za djelomičnu obnovu plivačkog kompleksa na Poljudu, što je najveća investicija u sportske objekte posljednjih dvadesetak godina - isto napraviti i s drugim objektima.

Maratonci za primjer

Trebamo pametnije rasporediti proračunski novac za sport i sportsku infrastrukturu, sportaše, ali to često zapinje zbog uskih interesa nekih sportskih djelatnika koji su bliski s vladajućim političarima, ističe Boraska.

Treba paziti na što Grad daje novac. To nikako ne smiju biti puki “izleti” za natjecatelje i trenere, a takvih neozbiljnih sportskih događaja imate koliko hoćete, pa na njih ode godišnje sigurno pola milijuna kuna. Zato i imamo situaciju da primjerice dva-tri sporta dobivaju više nego tridesetak drugih sportova zajedno; da pravilnici, kriteriji i prijedlozi Saveza športova nisu poštovani od bivše Gradske službe za sport; da su kapitalne investicije u sportsku infrastrukturu i opremu zadnja rupa u proračunu…

S druge strane, imamo super pozitivnih primjera posljednjih godina – recimo, članovi Maraton kluba “Marjan”, koji iz gradskog proračuna dobivaju vrlo male novce. Splitski su maratonci u raznim disciplinama kroz organizaciju splitskog polumaratona i Marjanske skalinade napravili čuda i veliku promidžbu grada, dovukavši masu natjecatelja i gostiju koji vole tu vrstu sporta i rekreacije, a u trim stazu na Marjanu zadnjih se desetljeća uložilo malo i ništa.

Mi moramo odrediti prioritete - jesu li to megalomanski projekti kao “Spaladium Arena”, razbacivanje novca kroz razne potpore bez pravih kriterija za koja Split izdvoji 14 milijuna kuna godišnje ili jedan novi, moderni sportski objekt koji će služiti mnogobrojnim sportašima?

Želiš prvi znati vijesti o Hajduku?

SD Hajduk
Naslovnica Ostalo