Sport Ostalo

žetva medalja

Ljeto za pamćenje, a još nije gotovo: podsjetimo se velikih uspjeha hrvatskog sporta

žetva medalja

Da je hrvatsko sportsko ljeto 2018. godine ostalo “samo“ na srebru koje su na Svjetskom prvenstvu u Rusiji osvojili naši nogometni reprezentativci, malo tko bi se imao pravo žaliti.

No imali smo takvu sreću da je taj podvig “vatrenih“ bio tek početak niza uspjeha hrvatskog sporta kojemu su se u proteklih mjesec dana pridružili naši sportski heroji iz vaterpola, veslanja, jedrenja, atletike i gimnastike.

Obradovali su nas osvajanjem medalja sa svjetskih i europskih prvenstava naši vaterpolisti, pa braća Sinković, braća Fantela, Sandra Perković i Robert Seligman.

A bilo je tu i još uspjeha poput srebra strijelca Antona Glasnovića na EP-u u trapu, srebra hrvatskih košarkaša na EP-u do 20 godina, bronce veslačke braće Antona i Patrika Lončarića na Svjetskom juniorskom prvenstvu, 17 medalja osvojenih na Mediteranskim igrama, svjetskog zlata rukometne reprezentacije gluhih...

Ljeto za pamćenje. A još nije gotovo. 

Nogomet od srebra

Od polovice lipnja do polovice srpnja na putu do senzacionalnog srebra na Svjetskom prvenstvu Dalićevi “vatreni“ ujedinili su naciju. Ako je netko i sumnjao u to, potvrdu je dobio po povratku reprezentativaca u Hrvatsku.

Na ulicama Zagreba dočekalo ih je gotovo pola milijuna ljudi kojima nije bilo teško cijeli dan stajati na žegi i čekati da se igrači probiju autobusom od zračne luke do Trga bana Jelačića. 

Fotografije dočeka obišle su i zadivile svijet, stvorile su se slike koje će zauvijek živjeti u uspomenama reprezentativaca, ali i svih Hrvata. Nema gdje se Modrić, Ćorluka, Lovren, Rebić, Perišić, Subašić, Vida i društvo nisu dočekivali – u Splitu, Zadru, Imotskom, Šibeniku, Solinu, Omišu, Rapcu, Slavonskom Brodu, Donjem Miholjcu, Varaždinu, Karlovcu, pa i preko granice, u Livnu... 

U današnje vrijeme mi Hrvati rado se svađamo oko svega – nogometa, politike, religije, glazbenih i filmskih ukusa – i baš zato je bilo prekrasno tih nekoliko dana gledati da smo barem u nečemu složni. Šteta što u svemu nismo takvi. 

Brončani vaterpolo

Taman kad je u Rusiji SP završavalo, u Barceloni je počinjalo Europsko prvenstvo u vaterpolu. Izabranici Ivice Tucka onamo su stigli kao aktualni svjetski prvaci i srebrni s Olimpijskih igara. Zagrijali su se protiv Nizozemske i Turske, pobjedom nad Grčkom osvojili skupinu i onda u četvrtfinalu eliminirali Crnu Goru.

U polufinalu bolja je bila Srbija, no u borbi za broncu Hrvati su svladali Talijane i kući se vratili s medaljom oko vrata. Svi su željeli zlato, naravno, no svaka je medalja vrijedna. Bila je to naša četvrta na EP-u, ali prva još od 2010. kad smo u Zagrebu postali zlatni.

U godini u kojoj je reprezentacija ostala bez kapetana Sandra Sukna koji je imao srčanih problema Tucak je poručio da je ovo bronca zlatnog sjaja.

Zlatno veslo Sinkovića

Nakon što su višegodišnju dominaciju u dvojcu na pariće okrunili olimpijskim zlatom u Rio de Janeiru 2016., braća Martin i Valent Sinković prebacili su se u sasvim novu disciplinu, u dvojac bez kormilara.

Lani su na Svjetskom prvenstvu uzeli srebro, a ovog ljeta u Glasgowu na Europskom prvenstvu zlato. Pobijedili su sa sekundom prednosti nad francuskom braćom Valentinom i Theophileom Onfroyem. Slijedi Svjetsko prvenstvo i lov na novo zlato. Nije im dosta, žele ih još.

- Moramo ispraviti neke greškice ako želimo biti svjetski prvaci. Sad nam slijedi ono najteže, pripreme. Idemo ih s guštom odraditi – kažu.

Braća Sinković tek su na početku nove priče koja za kulminaciju ima isti cilj kao i prethodna – olimpijsko zlato.

Zlatno jedro braće Fantela

Zadarska braća Šime i Mihovil Fantela tek godinu i pol jedre zajedno, a već su svjetski prvaci! Stariji brat Šime 15 je godina surađivao s Igorom Marenićem u klasi 470, osvojili su baš sve, a nakon Rija zaželio se novog izazova.

Pronašao ga je u Mihovilu, nekoć daskašu koji nije imao iskustva rada u paru, za razliku od brata. Spojili su se u klasi 49er i u Aarhusu se prošlog tjedna popeli na krov svijeta.

Otputovali su skromno, bez velikih najava, tek sa željom da osvoje jedno od prvih osam mjesta koja vode na Olimpijske igre u Tokio 2020. A na kraju su, uvidjevši da im se otvara, uzeli zlato. Čudo!

- Mi smo takvi. Kad osjetimo priliku, zagrizemo i idemo do kraja – kažu braća kojima je priređen i doček u splitskoj Zračnoj luci, a jučer i u njihovom Zadru.

Šime već ima olimpijsko zlato iz Rija s Marenićem, ali osvajanje olimpijske medalje i s bratom bila bi posebna stvar. Žele doživjeti isto što i braća Sinković prije dvije godine.

Sandrin disk od zlata

Da je Sandra Perković zlatna, to gotovo da više i nije vijest. Veća bi vijest bila da nije zlatna. Šalu na stranu, nemojmo uzimati njezine medalje zdravo za gotovo, već uživajmo u njezinoj dominaciji dok traje, divimo joj se. Sandra je proteklog vikenda u Berlinu peti put postala prvakinja Europe. Četiri je serije mučila sebe, ali i nas. Tražila se.

A onda je u petoj proradila, bacila 67,62 i to je bilo to. Znalo se da je više nitko ne može ugroziti. Prva je u povijesti s pet uzastopnih naslova europske prvakinje u istoj pojedinačnoj disciplini. Cura za rekorde, koja je ujedno i aktualna svjetska prvakinja i olimpijska pobjednica.

- Idemo na šest, sedam, osam... – najavljuje Sandra pohod na nove titule. Na znanje i ravnanje konkurenciji. Sandri se još ne skida s trona.

Seligmanov srebrni konj

Osječki gimnastičar Robert Seligman deset je godina čekao na novu medalju s Europskog prvenstva. U Lausannei 2008. bio je brončani, a u Glasgowu srebrni na konju s hvataljkama.

Već je 14 godina u svjetskom vrhu, dokaz je to kontinuiteta njegova rada, ali i dobrog tempiranja forme jer je ove godine uoči Glasgowa osvojio Prvenstvo Hrvatske, a potom i srebro na Mediteranskim igrama. Vrhunac sezone stiže na Svjetskom prvenstvu u Dohi za dva mjeseca.

- Svaki dan treniram 5-6 sati, uporan sam i nikad ne odustajem. Tako sam odgojen i takav stav kad-tad dođe na naplatu, a snovi ti se ostvare – kaže Seligman (32).

Želiš prvi znati vijesti o Hajduku?

SD Hajduk
Naslovnica Ostalo