Sport Ostalo

Magični kvadrat

Marjan je važan boksački čimbenik: 'Šest smo godina na postolju, Hrvatsku smo pokorili, čeka nas Europa'

Magični kvadrat

Jednom kada osvojiš medalju, može pričati o kvaliteti, a zločesti mogu dodati i ono - dogodilo se slučajno. No kada nekoliko godina u kontinuitetu osvajaš medalje, domaća prvenstva onda slučajnost ne postoji. Tu se pak radi o kvalitetnom radu koji donosi rezultate. Boksački klub Marjan taj kontinuitet ima već od 2012. godine, tada su prvi put uzeli titulu viceprvaka, pa su potom 2015. postali prvaci, godinu dana kasnije opet viceprvaci, da bi sezonu 2017/18 postali ponovno najbolji.

Lijep je to niz, jer u amaterskom sportu u ovih šest godina dosta se sportaša promijenilo, znači da iz domaće škole izlaze sve bolji i kvalitetniji boksači. A ni ova titula nije baš „mačji kašalj“, jer pogled na konačan poredak govori da je čak 38 klubova uzimalo bodove na turnirima, od 63 kluba koliko ih je registrirano u HBS-u.

- Ne znam kako bi opisao ovu titulu, recimo u Rijeci smo na turniru izgubili nekoliko mečeva nismo očekivali da je moguće doći do naslova. Tri turnira prije kraja prvenstva bili smo na trećem mjestu. Onda smo na predzadnjem turniru u Slavenskom brodu imali stopostotan učinak i to nas je izbacilo na vrh, pa je na zadnjem turniru u Sesvetama trebalo samo potvrditi titulu - priča nam Matini Sršen, predsjednik i spiritus movens Marjana.

No ovo je nastavak niza, od 2012. Marjan je važan klub na boksačkoj karti Hrvatske.

- Za boks morate biti entuzijast i zaljubljenik. Klub koji je odavno stvoren svoj put prema gore započeo je 2012 kada je postao viceprvak. Tri godine smo bili prvaci Hrvatske. U sezoni 2016/17 ponovno viceprvaci. Sada smo ponovno najbolji u Lijepoj našoj. Uz to idu i nebrojene državne medalje koje su također osvojene zadnjih godina. Naravno da je cijelo to vrijeme u klubu bilo promjena. Od 2012 godine kroz klub je prošlo dosta dobrih momaka. Neki su otišli raditi, drugi na fakultete. Ono što je za nas važno je to da je jedna stabilna baza boksača uvijek ista i ona donosi rezultat.

No škola boksa stalno donosi rezultate, „izbacuje“ u ring odlične boksače.

- To nam je jedini put, prije smo imali odlične seniore i juniore, danas smo dobri i u mlađim uzrastima, imamo taj kontinuitet da u svakoj generaciji imamo dvoje-troje boksača koji su nositelji, donose medalje. Danas može računati na dvadeseta natjecatelja koji su sami vrh hrvatskog boksa. Ako netko misli da je to mala brojka neka se samo sjeti da smo amateri i da nas vodi ljubav prema sportu.

Takli smo se amaterizma, pitat ćemo za financije ?

- Takve su, kakve su. Pokrivamo se lancunom koliko je dugačak. Snalazimo se, koliko dobijemo od Grada toliko raspodijelimo. Nema sponzora kluba, imamo prijatelj koji nam pomažu koliko je god moguće. Novce možete vidjeti ako učinite rezultat. Ako toga nema, nema ni novaca za klub. U Splitu ima milijun klubova koji žive od iste, gradske kase, i svi oni pozorno prate što se učinilo na natjecanjima koji bodove nose. Vi stoga morate stalno boksati, putovati i ulagati svoj novac jer grad plaća retroaktivno. Kako boks traži svakodnevno financiranje formula je jednostavna. Pobjeđuj i ulaži, novci iz grada će već doći. Voljeli bi da možemo imati malo više, da imamo nekog stalnog sponzora kako bi na početku godinu znali s čim raspolažemo. Teško je juriti neki rezultat kada je na kraju sve neizvjesnost i pitanje hoće li biti sutra za neko novo natjecanje. Bez kvalitetnog uloga, teško je bilo što napraviti.

Boks nje jednostavan sport, prema mnogim klasifikacijama spada među najteže sportove na svijetu.

- Zbog toga ja ove moje natjecatelja volim još i više. Uz mnoge sportove postoji onaj prefiks igra, igranje. U boksu nema igranja, ulaziš u ring protiv nekoga koga baš i ne poznaješ i tko te može dobro nalupati. Za to treba imati srca, hrabrosti. Zbog toga boks nije šala, nego naporan sport koji traže potpunu osobu. Fizički i psihički spremnu. Pa pročitajte malo neke intervjue koliko sportaša iz drugih sportova koji tvrde da su ih boksački treneri podigli na višu razinu, tu su izgradili karakter, čvrstoću, samopouzdanje, dobili na brzini i snazi, ulazili lakše u duele. Vrata našeg kluba su otvorena za sve sportaše, dođite kod nas, odradite trening, pomoći će vam sigurno.

Hrvatska je osvojena nekoliko puta, kako vidite klub u budućnosti?

- Nastaviti ćemo raditi, truditi stvarati nove sportaše. To je neki naš put. Cilj je ponovno osvojiti sve u Hrvatskoj, pokupiti što više medalja. Do sada smo ih u ovih šest-sedam godina sigurno uzeli preko sedamdesetak, imamo bazu, imamo snagu. Ono što bi nas podiglo na razinu više je međunarodni rezultat. Medalja na nekom europskom i svjetskom prvenstvu. Za takav veliki iskorak treba novaca kojeg mi nemamo. To je samo nadopuna na ono oko financija, s jačom potporom bi mogli računati na nešto više, ovako će biti jako teško. Ali nećemo odustati. Na nacionalnoj razini smo zaista učinili puno. Osobno želim da imamo i taj iskorak na europskoj ni svjetskoj razini. To se neće dogoditi sutra, ali u nekoj budućnosti i to bi bila velika stvar za klub kao što je Marjan. Za to će trebati vremena, dosta novca i naravno entuzijazma kojeg u klubu ima.

Domaći Top 10

1. Marjan 76

2. Split 70

3. Osijek 58

4. Brod 49

5. Rijeka 45

6. Gladijator 41

7. Omega Zagreb 34

8. Radnički 34

9. Sesvete 33

10. Pit bull 26

Oni su iznijeli sezonu

Kada se govori o natjecateljima kroz klub prođe i do stotinjak boksača. No ovu sezonu u kojoj je osvojena titula iznijeli su sljedeći boksači Bepo Bobanac, Vito Rosso (kadeti), Josip Batarelo, Josip Lovrić, Tarik Heganović, Tonći Jakšić, Petar Armanda (juniori), Alen Tulumović, Ivan Lovrić (mlađi seniori), Dominik Jagnjić, Filip Vladić, Božidar Mitrović, Mateo Gabela, Miro Leskur, Tomislav Čikotić, Marin Jović, Ivan Gutić (seniori), te dvije djevojke Karmela Bjažević (mlađa seniorka) i Maja Šarić (seniorka).

Struku vodi ljubav i entuzijazam

Ponosni su na stručni rad u Marjanu, iako je riječ o ljudima koji su u osnovi volonteri, njih zaista vodi ljubav prema boksu, radu prema mladima. Do ovog naslova boksače su vodili treneri Dino Babič, Safet Tutić, Mirko Žanetić, Mario Franić i Branimir Žuvela.

- Sve su to ljudi koji vole boks, uživaju u njemu, vole rad. Voljeli bismo da njihovim stopama krenu i neki mlađi, da postanu treneri, da dobijemo svježu krv u klubu. Cilj nam je da se svi koliko god mogu usavršavaju, nauče nova znanja. Što se tiče ovih trenera tu nemam što kazati, njihovi rezultati sve govore, dokazani stručnjaci, kvalitetni. I ono najvažnije, još puni entuzijazma i volje, spremni na još boji rad - kaže Sršen.

Međunarodna scena nije nedostižna

Govori se o tome u Marjanu, za pravi veliki iskorak im je potrebna jedna velika medalja, europska ili svjetska. Nisu bez šansi, nastupali su „marjanovci“ na velikim natjecanjima, čak je Marin Mindoljević bio peti na Svjetskom prvenstvu. Imaju već pristojan broj nastupa na dva svjetska prvenstva, europskim igrama, tri europska prvenstva. Blizu, još samo taj korak.

- Zapravo treba nam malo sreće i u ždrijebu, Kada pogledamo sve te rezultate uvijek nam se dogodi isto, naletimo na Ruse i tu bude kraj natjecanje. Ta škola boksa je izuzetno jaka, uz kubansku najjača na svijetu. Kada bi nam se dogodilo samo jednom da u svom dijelu ždrijeba izbjegnemo nekog od Rusa mislim da bi otišli i do postolja. Vjerujem da će se i to dogoditi u nekoj budućnosti - kaže Matini Sršen.

Želiš prvi znati vijesti o Hajduku?

SD Hajduk
Naslovnica Ostalo