Sport Ostalo

preživio najtežu bitku sa surovim planinama

Duje Lekšić: Izgubio sam tri nokta, ali pobijedio sam Alpe

preživio najtežu bitku sa surovim planinama

Crv je pokorio Alpe, i to prije vremena! Duje Lekšić Crv, omiški treker koji je od nedjelje sudjelovao u talijanskoj Tor des Geants, jednoj od najtežih trail utrka na svijetu, jučer ujutro stigao je do cilja nakon 121 sata bitke duge 330 kilometara, tijekom kojih je trebalo prijeći 24 tisuće metara ukupne visinske razlike. Bila je to utrka u kojoj nisu važni rezultati ni osvojena mjesta (102. je njegovo, tek da se zna), nego puko preživljavanje na danonoćnim kilometrima kroz strme alpske terene, planinske vrhove na kojima su se izmjenjivala sva godišnja doba, od sunca i vrućine, do kiše, magle i susnježice.

Sam u mraku

Nevjerojatni Duje planirao je na cilj stići jučer navečer, no onaj famozni dalmatinski dišpet, pojačan adrenalinom i ludom voljom da završi utrku, tjerao ga je prema cilju, kroz koji je prošao zajedno s prvim kapima kiše koja se sručila na gradić Courmayeur u Valle d'Aosti, u planinskoj regiji u sjeverozapadnoj Italiji.
– Nisan se ni ja nada da ću tako brzo odraditi zadnju dionicu. Teren je bija lakši nego u početku, a i nešto me ponilo prema cilju. Još nisam svjestan svega. Ispred očiju mi se vrte slike planina, teškog terena, mraka po kojem sam hodao i trčao tri dana posve sam, kiše koja me izmučila predzadnji dan punih 12 sati... – kao probuđen iz živopisnog sna govori nam Duje na mobitel netom nakon završetka utrke koju će zasigurno pamtiti čitav život. Bilo je kriza proteklih dana, priznaje nam, jer na tako dugoj utrci teško da ćete zaobići probleme.

Spasonosni flasteri

– Mene je uhvatila bol u tetivi pored koljena, a doktora sam doslovno izludija da mi potpiše nastavak utrke. Mučili su me i žuljevi, njih desetak, ali ta ekipa doktora spasila me s nekim flasterima koji imaju garanciju da će izdržati 200 kilometara. I jesu! Ostao sam jedino bez tri para patika koje sam potrošio na putu i bez tri nokta. Bilo je teško, ali držala me ekipa koja me pratila, moji Omišani Ante Pešić Golub, Vlado Kekez i Ivan Želalić, kojima svaka čast. Vozili su se i spavali u golfu "četvorci" sve ove dane da bi me dočekali na odmorištima – kazao nam je Duje, koji će odmah put Omiša, gdje će prirediti veliku feštu za prijatelje. Ali tek kad se dobro naspava, jer morate ga razumjeti – momak je u šest dana spavao samo 14 sati.


Dobra spiza, a i vino...
Zanimljivo, Duje nije smršavio, kao što to obično biva na sličnim utrkama. Hvali organizatore, koji su pazili na natjecatelje dočekujući ih s obilnim obrocima na svakom od 40-ak odmorišta.
– Sve je to bila domaća spiza, bez gelova i sličnog što se obično nudi na utrkama. Talijani su nam spremali tople juhe, rižote i manistru s mesnim toćevima, pečeno meso s krumpirima, čokoladne kolače i namaze, a za piće, uz čajeve i vodu, pilo se pivo i vino – kaže Lekšić.

Želiš prvi znati vijesti o Hajduku?

SD Hajduk
Naslovnica Ostalo