Sport Ostalo

bez sporta nema života

Olimpijka i vrsna gimnastičarka Tina Erceg: Bit ću prvakinja u dizanju utega

bez sporta nema života
Već desetak godina Tina Erceg gotovo je sinonim za hrvatsku, a pogotovo splitsku žensku gimnastiku. Naoko krhka Kaštelanka iza sebe ima niz zapaženih rezultata, a ističu se svakako plasmani na Olimpijske igre u Peking 2008. godine te u Londonu četiri godine kasnije.

Sada, godinu dana prije Rija očekujete da napišem kako Tina lovi i svoje treće Olimpijske igre, ali varate se. Eto, ako niste znakli Tina sasvim sigurno neće nastupiti u Rio de Janeiru iduće godine, ima ona neke sasvim druge planove.

– Idem na Prvenstvo Hrvatske u dizanju utega – ispalila je Tina kad smo se našli u CrossFitt Split klubu na Stinicama.

Čekaj, dizanje utega? A što je s gimnastikom?

– Kako sam završila s Londonom, magistrirala sam na Kineziološkom fakultetu u Splitu, počela sam na fakultetu držati praktički dio gimnastike, u klubu (GK Marjan, nap. a..) raditi s dječicom, upisala sam doktorski. Jedan period sam se održavala u gimnastici, ali je bilo jako teško uz sve te obveze. Čak smo mislili da ću jedan dio vremena pronaći za pripreme za Rio izdvojiti.

Ali kako imaš vremena za dizanje utega?

– Kako sam navikla raditi kroz gimnastiku i pet-šest sati dnevno, meni ništa drugo nije bilo zanimljivo. A uz sve nabrojane obveze nisam imala vremena za neki duži hobi, a ovdje, na CrossFitu, se ubiješ u sat vremena.

CrossFit postoji u Splitu već nekoliko godina, možeš li ga opisati u nekoliko crtica?

– Novi je to tip fitnessa, spoj dizanja utega, gimnastičke snage, body weight vježbi, kondicije, trčavnja, veslanja i plivanja.

Postoje li natjecanja?

– Postoje natjecanja koja su moderna i prilično poznata u SAD-u, a u nas tek sada hvataju maha. Donose veliki intenzitet i volumen, moraš biti spremniji od triatlonca da bi to izdržao. Plivaš, trčiš, veslaš, nosiš, guraš. Nikad ne znaš što će biti na natjecanjima.

Znači to nije natjecanje na pozornici?


– Ne, mogu ti staviti i plivanje, pa uzmeš girju od 20 kilograma pa sto ponavljanja s njom...

CrossFitt se vrlo brzo proširio. Zašto?

– Natjecateljski je veliki intenzitet i volumen, a zarazio je cijeli svijet jer se može prilagoditi svima. Pametno je sve isplanirano i programirano. Od teškog “levela” može se stvoriti par nižih. Oko 90 posto populacije su rekreativci od 18 do 60 godina. Drugačije je ljudima kad si sam u teretani, ovdje te neko vodi, imaš zagrijavanje, traže se i snaga i vještina, a onda je glavni dio sata taj naš “WOD” (workout of the day/vježba dana).

Koliko je dovoljno vremena za CrossFit?

– Po sat vremena par puta tjedno. Vidi se promjena na tijelu. Radi se i s utezima, s nama je tu trener dizača Ivica Brešković, ja pomažem u gimnastičkom dijelu i sve skupa treba netko tko stoji iza toga, tko sve zna isplanirati.

A tko je to?

– Amerikanac Jeremy Todd i njegova žena Anita su pokrenuli CrossFit u Splitu, sad klub vodi Mirko Pejković jer su se oni vratili u SAD. Ljeti je manje ljudi, ali zimi je puno, osjeti se neka zajednica, a netko tko nije bio u sportu nije na to navikao, pa im je to novo.

Ali čekaj, rekla si da ideš na državno prvenstvo u dizanju utega. Odakle je to došlo?


– Trener dizača utega Ivica Brešković iz Solina vidio je da smo dobri, da treniramo. Počeo je raditi s nama malo i tehniku. U dizanju utega, kao i u gimnastici, trebaš imati stručnjaka uz sebe. Lani je Ružica Buzov bila prvakinja Hrvatske do 75 kilograma, a trenirala je ovdje. Ja ću pokušati ove godine.

U kojoj si ti kategoriji?

– Do 53 kilograma.

I, kakva je konkurencija?

– U mojoj je kategoriji dominirala Milijana Vojnović, išla je i na svjetsko i europsko prvenstvo, ali je sada u kategoriji iznad mene. Trenirala je kod Boška Čavke. Zato sada ne znam kakva je konkurencija, ali ja sam lagana i nadam se OK rezultatu.

Koliko ti dižeš?

– U trzaju 57,5, a u izbačaju 70 kilograma, što je na moju težinu od 52 kilograma super.

Lani je prvakinja Hrvatske do 53 kilograma bila Marina Marković, u trzaju je digla 47 kilograma, u izbačaju 76.

Znači, tu si negdje. Što ako postaneš prvakinja Hrvatske?


– Ne znam, nisam se na to pripremila.
Zbog čega tako dobro dižeš utege?

– Kažu da iz gimnastike svi dobro rade, jer je bitna eksplozija. Mi u gimnastici smo eksplozivni, a snažni. Dobar smo spoj. A nedostaje mi gimnastičkih natjecanja, pa da makar ovako to doživim.

No, da ne bude zabune, gimnastika je i dalje veliki dio tvog života.

– Gimnastika mi je prioritet, zaposlena sam u klubu, radim s mladima i grupom takozvanih pelenaša. Sutkinja sam, na Kineziološkom fakultetu vanjski suradnik i sa studentima radim gimnastiku. Doktorski studij mi je u tijeku, imam još dva ispita do projekta, kad to položim lakše ću disati jer sam sada stalno stisnuta nekim rokovima.

Kako ti je bilo prelomiti, odlučiti da odustaješ od natupa u Rio de Janeiru?

- Teško sam to odlučila. Još lomim. Nadali smo se nakon Londona da ću se moći spremiti. Ali, stvarno nemam vremena. Radim i po devet sati na dan, a za gimnastiku teba trenirati dva puta dnevno. Pokušala sam jedan dio pratiti, ali sada... No, imamo u klubu Anu Đerek, Karmen Koljanin i Dinu Madir. U listopadu su prve kvalifikacije na Svjetskom prvenstvu, a onda koja prođe na zadnji kvalifikacijski turnir. Nadamo se da će jedna od njih izboriti mjesto, da se nastavi niz.

Koliko je teško izboriti mjesto u gimnastici na Olimpijskim igrama?

– Ja sam uspjela dva puta i... Nije to zahvaljujući sreći, ali je sreća da sam se održala, da se nisam ozlijedila, da ne kiksaš na prvim, pa ni na drugim kvalifikacijama. Pa i da nemaš fibru, da se dobro osjećaš... Puno se toga mora posložiti. Zadnjih desetak dana se treseš da se ne ozlijediš.

Tina je završila svoj natjecateljski gimnastički put, sada svoje znanje prenosi drugima, a kao istinski inficirana sportom nastavlja se boriti, sada na polju dizanja utega. Ne sumnjemo da će i tu biti vrlo uspješna.

PERO SMOLČIĆ
foto: nikola vilić / cropix

Da moram raditi u uredu osam sati dnevno, propucala bih se

Je li teže biti sportaš ili trener?

- Kad sam trenerica već tri godine u klubu vidim koliko je teže treneru podnijeti natjecanje. S malima s kojima radiš se nekako vežeš. A mogu misliti kako je bilo mojim trenerima na velikim natjecanjima, sigurno imaju crtice na srcu od svega toga. Kad sam ja izlazila na podij, sama sam bila svoj majstor, što napravim, napravim. A trener...

Slobodno vrijeme?

- Od dvorane do dvorane. Nemam puno vremena.

Posao u uredu?

- Da radim u uredu osam sati, vjerojatno bih se propucala. Ne mogu to zamisliti, jer sam cijeli život morala biti organizirana, još sam iz Kaštela, pa put do treninga, nazad...

Sad živiš u...?

- Još sam u Kaštelima, ali samo spavam tamo.

S kim?

- Živim s roditeljima.

Kad ćeš otići od roditelja?


- Kad se udam.

A to je?

- Ne, ništa još brzo.

Želiš prvi znati vijesti o Hajduku?

SD Hajduk
Naslovnica Ostalo