Sport Ostalo

JUNIORSKI PRVAK U GOLFU

Mateo Knežević: Zbog straha sam s obitelji napustio JAR, a iz Stobreča krećem prema svjetskom broju jedan

JUNIORSKI PRVAK U GOLFU
Trogiranin, a prvak Hrvatske u golfu? Gdje taj tip trenira? Kako se zove? Iz čijih je kuća? Pitanja je puno, kad u istoj rečenici koristimo golf i Dalmatinca prvo pomislite na automobile. No, ovaj mladi Trogiranin, a zove se Mateo Knežević (18), rastura s palicom po stobrečkoj travi. I onda je u Zagrebu na Prvenstvu Hrvatske u konkurenciji starijih juniora (do 21 godine) bio najbolji.

- Prvi sam put lopticu udario u – Johanesburgu – kaže nam Mateo.

To je naziv nekog igrališta, ili...?

- Ma ne, grad u Južnoafričkoj republici – kaže nam Mateo.

Bio si tamo na turniru?

- Ne, rodio sam se u Južnoafričkoj republici. Mama Vesna i tata Jozo su Hrvati iz BiH, iz Kiseljaka. Tata je otišao 1973. godine na jug Afrike, odveo ga je posao. Počeo je igrati golf nakon nekoliko godina boravka, a kad sam ja prohodao krenuo sam i ja. Da se malo učim osnovama.

Kakav je biznis tata imao?

- Bio je vlasnik jedne tvrtke, imao je trgovinu cijevi, najviše podzemnih, velikih cijevi. Radio je s partnerima u Južnoafričkoj republici i dobro ga je išlo. A kako dolje ima puno golf igrališta i otac je počeo udarati. Kad sam napunio dvije godine uveo me u taj sport.

Ma je, s dvije godine pa golfer?

- Sa sedam godina sam već prilično dobro udarao.

Gdje si igrao?

- Igrali smo na igralištu u Johanesburgu na kojem je trenirao i Ernie Els, jedan od najpoznatijih golfera na svijetu. Ogromni su to dolje centri, 'facilities' kako kažu Englezi, to je za igru nešto izuzetno.

Kad je tako dobro za golf, a obožavaš tu igru, zašto ste došli u Hrvatsku? I sad igrač u – Stobreču?

- Roditelji su se odlučili radi moje sigurnosti i moga brata Marina vratiti se ovdje. Bilo je dosta opasno dolje. Znate otprilike i sami da je velika borba dolje za prevlast. Ima puno ubojstava, krađi. Ovdje je puno sigurnije.

Jeste li nekad bili u zravnoj opasnosti?

- Pa... Bili su nas pokrali jednom. Mama je  došla po nas u školu, a kad smo stigli kući, kapija je bila otvorena. Kad smo ušli vidjeli smo da je nekoliko stvari nestalo. I što je zanimljivo, ocu su ukrali golf torbu.

To ga je najviše pogodilo?
- Uf, poludio je. Igrao je svaki vikend...

Nije, onda, baš ugodno bilo živjeti u takvom okruženju, kad opasnost prijeti gdje god se okreneš?
- Jako je bitno bilo ne otvarati prozore kad staneš na semafor, ne izazivati nikoga ni na koji način, ali i izbjegavati najsiromašnije krajeve.

Gdje ste vi stanovali?

- U predgrađu, ali praktički smo za nekoliko minuta bili u gradu.

Koliko je golf popularan u Africi?
- Gary Player (južnoafrički golfer, nap. a.)  je u Africi proglašen najboljim sportašem 20. stoljeća. Golf je strašno razvien, a igrači su dosta, dosta dobri.

Tko je tebe trenirao?
- Imali smo jednu livadu odmah blizu kuće, tamo smo malo udarali. No, tata mi je bio trener. Bilo je u planu i da me upiše u neki klub, da idem tamo nakon škole, ali zbog sigurnosti i svega nije išlo. 

A kako je ovdje, gomilu paralela sjevernije?
- Ovdje to nije baš razvijen sport. Kad smo se vratili, prije osam godina, počeo sam igrati nogomet. Igrao sam nekoliko godina u Trogiru, no onda sam se prebacio na golf. 

I? Kako ide?
-  Treniram intenzivno svaki dan, uvijek ima elemenata koje valja popraviti. Otac je nabavio uređaj kojim mogu snimiti brzinu 'swinga'. Najveći mi je hendikep što mi treba puno vremena dok iz Trogira dođemo ovdje.

A u Trogiru? Možeš samo 'pucati' u more?
- Jedino to. I par puta sam to doista i radio. 

Stavrno? Ali, što onda s lopticama?
- Išao sam ih izroniti.

Želiš postati profesionalac?
- Ne samo profi, to je nedovoljno. Želim postati najbolji na svijetu.

Ma je? Realno, netko tko ovo čita će se blago rečeno začuditi. Da ćeš u Stobreču postati najbolji svjetski golfer?

- Planovi su mi ambiciozni. U odnosu na golfere u SAD-u, Europi i Australiji, u velikom sam zaostatku, oni imaju puno bolje uvjete, igraju po svijetu, imaju prave trenere... Tu su u prednosti, ali to ništa ne znači. Ja sam uporan.

Imaš li i neke ozbiljne rezultate izvan Hrvatske?
- U Škotskoj sam igrao za reprezentaciju i osvojio sam tamo jedan juniorski turnir. A to je zemlja u kojoj se golf rodio...

Nije loše, ali čini mi se da je za napredak, za put u profi golf, ipak potrebno napustiti Lijepu našu?
- Plan mi jest otići negdje vani iduće ljeto, pokušati dobiti stipendiju za SAD. Teško je, ali radim na tome da spustim hendikep. Bit će teško jer u SAD-u ima jako puno dobrih igrača.

Ali, ako studiraš u SAD-u, ne smiješ tijekom školovanja biti profesionalac? Ne smiješ primati novac od nagrada na turnirima?
- Za vrijeme školovanja vama sve oni plaćaju, ovisno koliko ste dobri. Za to vrijeme idete po turnirima, imate trenere, tako je to dobro amatersko iskustvo koje koristi kasnije u profi karijeri. Stoga, ni nema potrebe zarađivati, imaš sve što ti treba.

Koliko je tvoja igra daleko od potrebne da dobiješ stipendiju?
- Moram još puno raditi. Sad kad je jesen, kad se smirila priča oko turizma, imat ću vremena za ozbiljniji trening.

Aha. Zimmer frei?
- Da, imamo apartmane pa puno radim, pomažem. A ljeti je i ogromna gužva po cesti, puno je vremena trebalo do Stobreča. 

Koliko dnevno treniraš?
- Oko osam sati. Ustajem u pet i sve prilagodim golfu. 

Pa kako zimi treniraš osam sati? Kad padne mrak, nema rasvjete?
- Manje više, još je najbolje trenirati po mraku, onda moraš vjerovati svome instiktu, svojim osjećajima. Osjetim lopticu, iako je ne vidim, znam gdje ide.

Trenutno si maturant u Ekonomskoj školi, imaš 18 godina. Kad golfer uđe u svoje najbolje godine?
- Najbolje su godine, mislim, negdje od 28 do 34. Fizički ste i dalje dosta jaki, a imate puno iskustva. Znate što možete tražiti sami od sebe.

Otac Jozo, je li dobar trener? Je li on formalno trener?
- Kao i Tiger Woodsu, otac mi nije trener s formalnom naobrazbom. No, jako puno zna i imamo dosta opreme. Sad ćemo dobiti i par uređaja koji će nam snimiti sve što treba.

Držiš li fige za teren na Srđu?
- Ma, dok ga oni naprave, ja sam već davno otišao.

Ovaj teren u Stobreču, dovoljno je dobar?
- Prije nisu bili pravi 'greenovi', bilo je čupavo. A sad se dobro radi. Hvala, stoga, predsjedniku mog kluba Split 1700 Juroslavu Ursiću i ostalim članovima na potpori.

PERO SMOLČIĆ
Hipnotiziram se prije spavanja i proučavam Bruce Leeja

Psiha je posebna stavka u golfu. Čini mi se da moraš biti jako koncentriran?
- Da, to i najviše vježbam.
Kako?
- Uglavnom hipnozom prije spavanja.
Pa tko te hipnotizira?
- Imam nekoliko stvari koje me bacaju u element podsvijesti. I onda, dok mi je svijest iskuljučena, nešto govori mojoj podsvijesti da sam najbolji, da pod pritiskom mogu izvesti taj i taj udarac. Osim toga, puno meditiram.
Meditiraš?
- Tigerova mama je budist, oni su puno meditirali, i zato je on jedan od najboljih, zbog svoje mentalne snage.
Jesi li i ti budist?
- Nisam budist, ali o Bruce Leeju i Muhamedu Aliju čitam puno. Tiger po pokretima možda nije najbolji, ali kad najviše treba, kad je veliki pritisak, on ga izdrži. I fizički je, doduše, jak, radi na eksplozivnosti, ali mentalno... Tu je najjači.
U svijetu ima 200.000 golfera, a samo 20.000 tenisača

Ljudi u nas ne znaju previše o golfu, kakav je to sport? I kakav je put do uspjeha? Možda poput teniskog?
- I teži je nego tenis. U tenisu u svijetu postoji 20 i nešto tisuća registriranih tensača, u golfu 200.000. I tu se moraš probijati. Igrao sam malo i tenis, sve... I skijao. No, golf je daleko najteži.
Zbog konkurencije?
- Ne samo zbog konkurencije, nego i zbog detalja koje treba savladati.
Poput...?
- Svaki pokret u golfu traži dosta mehanike i osjećaja. To je jedan element. Drugi je fizika, šetaš četiri sata dnevno, pređeš oko 12.000 metara.
Ali, imate one male autiće?
- Ne, ne. To se ne smije na natjecanjima. Umorite se šetati i igrati, a onda pada i psihička snaga.

Želiš prvi znati vijesti o Hajduku?

SD Hajduk
Naslovnica Ostalo