Sport Košarka

ekskluzivni dvoboj

Je li Split premalen za dva Tonija Perkovića? Našem novinaru počele su pristizati čestitke, a ubrzo se i sam vidio u žutom dresu; Odlučili smo ih suočiti, evo kako je prošla zamjena identiteta na Gripama

ekskluzivni dvoboj

“Pa, čestitam, lijepo je vidjeti da klub ozbiljno računa na tebe.” “Ajde, konačno nešto pametno i u Splitu, dokaži im da nisu pogriješili.” “Pa, jel’ nitko dobar nema koga bi se moglo dovest, pa su uzeli tebe?” “Jel’ ti ovaj mali neki rod ili si samo uzor njegovim roditeljima?”

Ove i još nekoliko sličnih poruka stigle su autoru ovih redaka posljednjeg dana kolovoza na mobitel. Svima sam redom odgovorio da sam presretan što dolazim u najveći košarkaški klub svih vremena, da je vrijeme na mojoj strani i da ću dati sve od sebe da vratim KK Split tamo gdje mu je mjesto - na sam vrh hrvatske i europske košarke, a siguran sam da i izbornik Veljko Mršić računa na mene u izazovima koji dolaze pred hrvatsku košarkašku reprezentaciju. Kvalifikacije za Olimpijske igre i Europsko prvenstvo stižu vrlo brzo i moj bi doprinos mogao biti značajan.

Navikli ste, dragi čitatelji, moje ime viđati na novinskim stranicama i portalu Slobodne Dalmacije, ali odskora ćete ga moći viđati i češće. Naime, na Gripe, u redove trostrukog košarkaškog prvaka Europe, KK Splita stigao je - Toni Perković.

Njegov mi je dolazak u klub dao sjajnu ideju. Zašto se Toni i ja ne bismo zamijenili na jedan dan? On će tako imati priliku postati novinar i možda shvatiti da je to poziv kojim se želi baviti nakon završetka, nadamo se, velike i trofejne karijere, a ja ću imati priliku obući sveti dres. I tko zna, možda i ja shvatim da je košarka pravi izbor za mene.

Naše ime dobro je poznato ljubiteljima kraljice igara u Hrvatskoj. Ja sam onaj novinar iz Osijeka što radi u Slobodnoj Dalmaciji i uvijek nekoga proziva kada je košarka u pitanju, nezadovoljan igrom, stanjem i svim drugim u nekad trofejnom sportu u Lijepoj našoj, a 21-godišnji Puljanin velika je nada, osvajač srebra s reprezentacijom do 20 godina na prošlogodišnjem Europskom prvenstvu, dvostruki prvak i trostruki osvajač Kupa Krešimira Ćosića s Cedevitom.

Odnedavno, Toni je i seniorski reprezentativac Hrvatske, a posebno se iskazao na turniru u Kini, gdje je bio jedan od najboljih igrača izabrane vrste.

Odlučan u želji da čelnim ljudima KK Splita dokažem da su uzeli krivog Tonija Perkovića ili da ih makar uvjerim da obojica imamo mjesto u momčadi, uputio sam se u dvoranu, gdje me dočekalo poznato ime.

- Bok, Toni, drago mi je, Toni - rekoh.

- Bok, Toni, i meni je drago - odgovori mi Toni.

Kažu da na pleća mladih igrača nije pametno stavljati veliki pritisak, ali vrag mi ipak nije dao mira. Morao sam imenjaku reći što očekujem.

- Slušaj, prije nego što zamijenimo uloge, da ti kažem nešto kao novinar i navijač. Došlo vas je sad nekoliko novih u momčad, značajno smo jači nego lani. Nema više Cedevite, očekujem da budete prvaci i da osvojite kup, a ti bi trebao biti najbolji igrač kluba i postati standardni reprezentativac. Nadam se da ne tražim puno.

- Zaista skromna očekivanja, stvarno nije puno, lošijom rukom ću to odraditi.

No, prijeđimo bar nakratko na ozbiljnije teme.

- Reci mi, jesi li dobio ime po Toniju Kukoču? Je li i tvoj tata bio fanatik Jugoplastike? Ili možda Chicago Bullsa?

- Nisam. Moji roditelji nisu preveliki ljubitelji sporta, zezaju me da sam ime dobio po Cetinskom, a na košarku sam zapravo krenuo slučajno.

- E, taman sam te to htio pitati. Pa si slučajno dogurao i do reprezentacije. Šteta što nisi otišao u New York i postao Rockefeller. Ili što ja nisam imao takvu priču.

- Pa da. Prijatelj iz razreda je odlučio krenuti na košarku, ja sam otišao s njim i eto me danas u Splitu.

- Ma dobro, pusti sad to. Reci mi, odakle su tvoji?

- Kakve to veze ima?!

- Nije to tvoja briga, odakle su tvoji?

- Iz Istre, ali stvarno ne znam zašto me to pitaš.

- Aaa, iz Istre. Moji nisu, moji su iz Dalmacije. Nisam ni znao da ima nas Perkovića u Istri.

- A eto, ima nas.

Odlučujem prestati ga mučiti besmislenim pitanjima i konačno mijenjamo uloge. Kao što možete vidjeti na našim fotografijama, zaista sam se uživio u ulogu košarkaša. Dok sam crtao akcije na ploči, vikao sam na suigrače i gađao ih loptom.

“U napadu izgubiš loptu, u napadu napraviš korake. Pa daj malo, čovječe, trzni se”, parafrazirao sam Jasmina Repešu, a Toni je vrijedno zapisivao moje mudrolije.

“Dej ar in bonus, gajs. Vi ar tejking šats from najn miters. Bi smart, giv d bol insajd, gou fritrou”, nastavljam s jednakom retorikom.

Dok je lopta, usred mog izlaganja, poletjela prema našem vrijednom fotografu Tomu Dubravcu, Toni shvaća da novinarski posao uopće nije bezopasan kako je na prvu izgledalo.

Ipak, nije ni njemu bilo loše u ulozi novinara. Nekoliko je puta zahtijevao da ponavljamo fotografije, nezadovoljan kako su ispale. Uglavnom je to bilo zbog mene, on je na svakoj ispadao sjajno. Ipak, shvatio je da bi KK Split vrlo brzo mogao potonuti ako ja ostanem igrač, pa me za opće dobro upitao:

- A da se mi ipak vratimo originalnim ulogama?

- Poslije masaže, strpi se još malo. Neću nakon svega propustiti najbolji dio.

- Ajde dobro. E, a kako si ti postao novinar?

- Dobro sam pisao školske zadaće, uvijek o svemu imao sam sud pa me prijatelj pitao hoću li pisati za jedan osječki portal i eto. Sad sam u Slobodnoj Dalmaciji i čekam da odigraš prvu utakmicu loše da napišem da nemaš pojma.

- Pa nećeš valjda?

- Ma neću, reći ću da su drugi krivi, ne brini. Uostalom, ti s takvim imenom i prezimenom ni ne možeš biti loš.

Prođe masaža, Toni i ja se vratimo originalnim ulogama.

- E, sad, kad sam te izmaltretirao, reci mi kako ti se sviđa u Splitu?

- Prvi dojmovi su stvarno super. Grad mi se sviđa od prvog dolaska, puno suigrača znam otprije iz raznih reprezentativnih okupljanja i sjajno su me primili, a čini mi se da ću i s trenerom imati sjajan odnos, stvarno mi se sviđa kako radi.

- A sad zaozbiljno o očekivanjima, bez mojih upadica.

- Onaj scenarij koji si rekao na početku razgovora zaista bi bio idealan. Ali, ne opterećujem se time previše. Želim samo što više igrati, to mi je najvažnije u ovoj fazi karijere. A rezultat će sigurno doći. Imamo dobru momčad, uvjeren sam da možemo igrati sa svima i u ABA2 ligi i u hrvatskom prvenstvu pa ćemo vidjeti. Volio bih osvojiti nešto u Splitu.

- Istaknuo si da roditelji nisu bili previše zainteresirani za sport, ali čuo sam da ipak nisi jedini sportaš u obitelji.

- Dobro si čuo. Moj mlađi brat Mauro igra nogomet za Istru 1961, a nastupio je i za reprezentaciju Hrvatske do 16 godina. Tamo je na stipendijskom ugovoru i stvarno je dobar.

- Super, taman da ga dovede Hajduk da ne budeš sam u Splitu.

- U to se ne bih miješao. Neka trenira i radi, a kada dođe vrijeme da ode negdje druge, siguran sam da će dobro odlučiti.

- I ti si zapravo vrlo mlad otišao iz Pule?

- Da, nakon što sam završio prvi razred srednje škole, otišao sam u Zagreb.

- I nisi požalio?

- Ni najmanje, mislim da mi je to pomoglo da postanem bolji igrač i osoba.

- Imaš li što za kraj poručiti našim čitateljima?

- Neka dolaze u što većem broju na Gripe ove sezone, nećemo ih iznevjeriti.

I tako je naše druženje došlo kraju. Zaključili smo da ćemo se za sada držati svatko svog posla. Ja ću pisati o Toniju, a on će puniti mrežice protivnika. A vi, dragi čitatelji, gledajte i čitajte nas dvojicu.

Želiš prvi znati vijesti o Hajduku?

SD Hajduk
Naslovnica Košarka