Sport Košarka

približavanje

Smanjuje li se razlika preko 'velike Bare': američka košarka vlada svijetom, a NBA ligom vladaju Europljani

približavanje

Otprilike svake godine baš nekako u ovo vrijeme, nakon završetka NBA drafta, aktualizira se pitanje – je li se Europa približila američkoj košarci? Iako bi, zapravo, po svemu sudeći, bilo točnije pitati: je li se NBA proteklih godina primaknula Europi? Pogotovo ako znamo da NBA godinama uzima sve više igrača iz najboljih europskih i liga s drugih kontinenata, a znakovito je da su ovih dana najprestižnije nagrade za dostignuća u prošloj sezoni pokupili – Europljani.

MVP sezone tako je postao Grk (doduše, nigerijskog podrijetla) Giannis Antetokounmpo (prije njega, u tome je uspio Nijemac Dirk Nowitzki, 2007.), debitant sezone je Slovenac Luka Dončić (do sada je tu titulu od Europljana ponio samo Pau Gasol, 2002.), dok je najboljim obrambenim igračem proglašen Francuz Rudy Gobert. Reprezentativac Srbije u dresu DenveraNikola Jokić bio je četvrti u izboru za najkorisnijeg igrača NBA lige, ujedno i izabran u prvu petorku lige. Europske igrače se uoči nove sezone spominje i izvan konteksta priča o draftu, na kojem je, primjerice, novi veliki hrvatski talent, Luka Šamanić – prošle godine u sastavu ljubljanskog ABA ligaša Olimpije – izabran od San Antonio Spursa kao devetnaesti pick. I kako stvari stoje, odmah će "preko bare".

Dakle, ako je davne 1946. Henry Biasatti bio preteča igrača "rođenih izvan Amerike" u ligi koja se danas zove NBA (pri čemu je on, budimo iskreni, tada bio tek egzotična iznimka!), danas su odlični "stranci" u najboljoj ligi svijeta – pravilo.

Na početku prošle sezone, rosteri NBA ekipa imali su 108 igrača iz ukupno 42 države, ne računajući SAD, što je već peta sezona s najmanje sto "neamerikanaca" u sastavima! Od ukupno 65 NBA-ovaca iz Europe, Hrvatska je lani imala čak šestoricu, Darija Šarića, Bojana Bogdanovića, Antonija Žižića, Ivicu Zubca, Dragana Bendera iMarija Hezonju...

Dakle, baš kao što neki u Europi kukaju da u ovdašnjim na(dna)cionalnim ligama ima "previše Amerikanaca", tako bi vjerojatno i neki američki desničar, nazovimo ga ovom prigodom Donald Trump, vjerojatno brzo skontao da je u NBA-u – previše "neamerikanaca". Moglo bi se zato čak reći – američki košarkaši vladaju svijetom, a NBA ligom Europljani! S tom razlikom što diljem Europe (jasno, to odavno ne vrijedi za Euroligu!) zaista ima i američkog igračkog "škarta" koji bi u NBA-u mogao u najboljem slučaju brisati parket ili statirati na klupi za rezerve, dok se takvi iz Europe u NBA-u teško probijaju, još teže zadržavaju. A sve je i više igrača koji izravno odlaze u NBA bez afirmacije na europskoj sceni.

Uostalom, prije četiri godine malo je tko izvan uskog kruga skauta i poznavatelja ABA lige znao za spomenutog Jokića, a tako je ove godine kao jedno od najvećih iznenađenja draftiran i Alen Smailagić, kao vrlo solidan 39. pick, i to od strane Golden Statea. Nikad čuli? Ni ja, doslovno do neki dan. Dečko ima jedva devetnaest godina, igra nisko krilo, može i "četvorku", a prije nego što su ga Warriorsi doveli "pod svoje", odnosno u razvojnu momčad Santa Cruz Warriors, igrao je za – Beko, trećeligaša iz Srbije!

- Kad govorimo o broju Europljana u NBA-u danas, treba se sjetiti da je sve počelo još tamo 1989., kad su u NBA otišli Dražen Petrović, Žarko Paspalj i Vlade Divac. Današnjim mladim fanovima košarke teško je objasniti kako se tada bilo teško izboriti za minutažu NBA. Pazite, jedan Dražen, kao tada najbolji svjetski igrač izvan NBA-a, nije dobivao više od dvanaest minuta u prosjeku! Kasnije su to treneri ispravili i prihvatili Europljane kao ravnopravne igrače, što su dokazali Peđa Stojaković, Pau Gasol, Dirk Nowitzki, naši Dino Rađa i Toni Kukoč, koji je i danas uzor mnogim igračima. Evo, i 'mali' Šamanić je nedavno izjavio da mu je upravo Kukoč, uz Dražena, jedan od najvećih uzora, govori nam Vladimir Radičević, bivši urednik u međuvremenu ugaslih magazina "Košarka" i "Superkošarka", inače košarkaški komentator na Sportklubu.

- Pa pogledajte samo odakle dolaze igrači koji su ove godine pobrali NBA nagrade... To je dokaz da je NBA liga globalna i dostupnija nego prije. Mi smo tamo osamdesetih, kad nije bilo dostupnog interneta, mislili da se u Americi igra neka nedostižna košarka, ali pokazalo se da ovdašnji igrači ipak mogu konkurirati, samo kad im se dala šansa, jer u Europi ima nevjerojatnih dragulja, dodaje Radičević.

Ipak, u prilog teorijama po kojima NBA zna kako "dati gas" kad im se ostatak svijeta približi, Radičević ističe 2005. i odluku da se "klincima zabrani da izlaze na draft preskačući koledž i sveučilišta, odnosno da moraju tamo provesti barem jednu godinu".

- Prvi čovjek NBA lige David Stern je to zabranio i time su automatski osnažili svoju koledž košarku, a spriječili mlade igrače bez dovoljno iskustva da nezreli izlaze na draft jer je tada bilo i najviše propalih očekivanja od visokorangiranih pickova. Sjetite se samo Kwamea Browna, navodi Radičević.

Ali, i prihvaća našu "asistenciju" na temu – bi li se razlike dodatno smanjile da se i u Europi uvede NBA pravilo o tri defenzivne sekunde?

– Naravno! U NBA-u je zbog tog pravila puno lakše zabiti koš. Pravilo o zabrani zadržavanja obrambenim igračima u reketu dulje od tri sekunde otvara prostor igračima koji su jaki "jedan na jedan", a centri se ne mogu "usidriti" i čekati u reketu, kao što je to svojedobno činio Shaquille O'Neil, zbog kojega je to pravilo i uvedeno, podsjeća naš sugovornik, koji iza sebe ima i veći broj utakmica NBA lige odgledanih uživo, kao i intervjua s najvećim NBA zvijezdama.

Uostalom, na istu se temu nedavno oglasio i Dončić, objašnjavajući zašto mu je u NBA ligi – lakše poentirati:

- Europa nudi manje terene, a u Americi postoji i pravilo tri sekunde.

U NBA-u je prošle sezone kao glavni trener, prvi neamerički u povijesti lige, na klupi Phoenix Sunsa, debitirao Igor Kokoškov, srpski stručnjak koji je Sloveniju odveo do zlata na prošlom Eurobasketu. Istina, Kokoškov nije dočekao kraj sezone u toj ulozi jer je dobio otkaz... No, ovih dana i on se oglasio na temu razlika NBA-Europa:

- Što je sukob FIBA-Euroliga veći, to bolje za NBA ligu, koja je organizacijski i financijski ionako dvadeset godina ispred nas. Imaju najbolji sistem i produkciju mladih igrača koje dobivaju s koledža. Uz sav marketing, financijska moć NBA-a može samo rasti. Mi imamo talentirane igrače i fenomenalne trenere, ali finanijski, organizacijski i marketinški, oni su daleko ispred, iako ja vjerujem u europsku košarku.

Prošle se sezone u obrnutom smjeru selio Rick Pitino, kultni američki sveučilišni trener s NBA iskustvom, koji je vodio atenski Panathinaikos. Evo kako on sažima razlike između američke i europske košarke:

- Zapravo, nema puno razlika. U NBA-u u igri je više izolacija, u Europi se igra više tijelo na tijelo, dok je u NBA-u svaki dodir faul kad idete na koš, na obruč... Ustvari Euroliga je bliža NCAA košarci, nego NBA-u.

"Hall of Famer" Pitino je u Europi, uz navijačke antagonizme kakve, kako kaže, dosad nigdje nije vidio, doživio i nešto što je u Americi nezamislivo:

- A to je da ti u restoranu priđe navijač i počne pričati kakvu bi taktiku trebao primjenjivati na terenu.

Eto zašto je, unatoč blještavilu NBA lige, dilema "Europa ili Amerika" bila i ostala dvojba iz reda transgeneracijskih klasika. Znate kako već to ide; Beatlesi ili Stonesi,Pele ili Maradona, pardon, Messi iliRonaldo, "UNIS bicikli ili 'ponice'", Zlatko Pejaković ili Dalibor Brun, Stari plac ili Poljud, Zabranjeno pušenje s Neletom ili bez njega, Batman ili Superman, Zagor ili Blek...

Ima i tamo praznih obećanja

– Osim našeg Luke Šamanića, kojega su upravo izabrali Spursi legendarnog Gregga Popovicha (tradicionalno sklonog Europljanima, neki kažu i zbog toga što je kao mladi američki vojnik proveo neko vrijeme u Turskoj!), iz ABA lige na ovogodišnjem su draftu izabrana još dvojica: Goga Bitadze (Budućnost – Indiana Pacers) i Vanja Marinković (Partizan – Sacramento Kings).

– Damjan Rudež, koji je debitirao za Indiana Pacerse u sezoni 2014./2015., ovako je opisao razlike NBA-Europa: Meni je najteže bilo priviknuti se na šut za tri jer je linija dalja nego u Europi. U početku sam zato imao problema sa šutom...

– Roko Ukić: Uvjeti u NBA su vrhunski, no ima tamo i praznih obećanja. Govore ti da si odličan, kako ćeš uskoro biti glavni igrač i onda te razmijene. A 'trade' je užasan osjećaj...

– Dženan Musa: Razlika je smanjena. U NBA-u ima more igrača iz Europe, i to onih koji imaju ozbiljne uloge. Neki timovi iz vrha Eurolige mogli bi komotno igrati NBA i da ne budu kante za napucavanje...

– Trener David Blatt radio je na oba kontinenta: Igra nije toliko različita kao što mnogi misle. Možda je u Americi drukčija i viša razina atleticizma i brzine igrača. Ali, ne može se reći da postoji razlika kao između bejzbola i nogometa. To je i dalje ista igra!...

– Bivši košarkaš Barcelone, sada Washington Wizzardsa, Čeh Tomas Satoransky: U Euroligi je svaka utakmica važna, onako kako je to u NBA-u za play offa. U Europi je svaka pitanje života ili smrti. Razlika je i u atmosferi, navijačima. Ono kad idete u Grčku ili u Srbiju, u taj, nazovimo ga, 'pakao'. Opet, u SAD-u igrate protiv najboljih igrača na svijetu... Tamo se morate stalno dokazivati"...

– Kad je riječ o pobjedama europskih klubova protiv NBA ekipa, prvi je u tome uspio Maccabi, koji je 2005. u Torontu nadvisio Raptorse. Idućih je godina CSKA slavio protiv Clevelanda, Minnesote, Clippersa... Barcelona je pobijedila Sixerse, a ni trijumfi reprezentacija "ostatka svijeta" nad američkom reprezentacijom s NBA starovima odavno nisu senzacija...

Želiš prvi znati vijesti o Hajduku?

SD Hajduk
Naslovnica Košarka