Sport Košarka

debakl hrvatske košarke

Jerkov: Nemam pravo nikoga optuživati, mogu samo komentirati konačan rezultat. A on je razočaravajući

debakl hrvatske košarke

Puno je žuči proliveno posljednjih dana u medijima glede debakla hrvatske košarke. Nisu to, nažalost, bile konstruktivne analize ili jasni pogledi prema naprijed, već mahom niski udarci ispod pojasa hrvatskih košarkaških prvaka. Posebno je izostala samokritika onih koji su i stvarno i formalno odgovorni za pad u europsku košarkašku provaliju.

U potrazi za nešto drugačijim načinom javnog komuniciranja potražili smo mišljenje dvaju (bivših) splitskih reprezentativaca, koji su korijenima i šibenski boduli. Željko Jerkov sa Žirja, a Roko Leni Ukić s Prvića.

Ukić: Ne znam zašto čelne ljude Saveza svaka kritika tako pogađa. Što bismo trebali, svi šutjeti? Da se Rađa i Stojko ne uvrijede...

Vi ste, Željko, nakon posljednjeg debakla u Mađarskoj konstatirali “da je to izgledalo kao da nas u nogometu predstavljaju igrači Rudeša i Istre”!?

– Prije svega, FIBA je zamislila da kvalifikacije za Svjetsko prvenstvo budu promocija košarke. Da sve reprezentacije igraju pred svojom publikom. No, nisu osigurali da u njima nastupaju NBA igrači, a zbog sukoba s ULEB-om nisu osigurali igrače i najkvalitetnije suce iz Eurolige. To je kao da smo se mi za plasman na Svjetsko prvenstvo u Rusiji morali boriti s igračima Rudeša i Istre! Umjesto propagande, napravili su antipropagandu košarke! FIBA je, zbog svega navedenog, trenutačno nekompetentna, nebitna asocijacija.

Međutim, svi su imali iste uvjete i probleme. No, mi se, za razliku od Srba i Crnogoraca, nismo plasirali. A nismo ni poduzeli sve da bismo došli do uspjeha. Govorim to jer znam da su Srbi i Crnogorci slali privatne zrakoplove po svoje igrače, kako bi zaigrali kad je bilo najpotrebnije. Oni su sve poduzeli da dođu do Kine.

Izvedba je bila loša

Spomenuli ste NBA igrače. Mi se nismo proslavili ni kada smo ih imali u sastavu!?

– Istina. Protiv Poljske i Litve smo igrali gotovo s najjačim mogućim sastavom, pa smo izgubili. NBA-ovci nam nisu puno pomogli. To znači da su u našoj reprezentaciji vrlo slojeviti odnosi. Moje je mišljenje da ključ leži u odnosu prema nacionalnom dresu, želji i mogućnosti da se napravi rezultat. Znate, najlakše se sad iživljavati na igračima, koji su igrali kad je već sve bilo izgubljeno. Oni i sami znaju da nisu zaslužili biti tu. Ako ti dolaziš u reprezentaciju, jer nitko drugi ne može, onda ti nisi reprezentativac! Oni su samo dovedeni na streljanu, kao glineni golubovi, i onda ih se potaracalo!

Već ste kazali da dio igrača, koji su participirali u kvalifikacijama, nije zaslužio biti u reprezentaciji. To je i logično, s obzirom na to da ih je ukupno pozvano 37!?

– Naša je izvedba, riječju, bila loša! I sa svim igračima na raspolaganju. I bez njih.

Kolika je krivnja na klubovima, koji, poput Cedevite, forsiraju bosanskohercegovačke talente Musu i Nurkića ili Amerikance, umjesto hrvatskih igrača!?

– Naš je najveći problem što u financijskom smislu imamo samo jedan relevantan klub – Cedevitu. Oni, koji su proizvodili igrače ili ih razvijali, poput Splita, Zadra, Cibone, imaju egzistencijalne probleme. Iz takve lige se ne može proizvesti kvaliteta. I to je jedan od razloga zašto su se Srbi i Crnogorci plasirali u Kinu. Srbi su u Zvezdu investirali dvanaest milijuna eura, a Crnogorci u Budućnost milijun manje. Zato njihovi klubovi igraju na višoj razini. Oni imaju nekoliko predstavnika u Euroligi i Eurocupu.

Vi ste od početka sumnjali u sposobnost aktualnog vodstva HKS-a?

– Oni su sve pokazali svojim radom i rezultatima.

Slažete li se s Acom Petrovićem da je glavni krivac za sve Dino Rađa?

– Ne mogu to reći, nisam “unutra”. Nemam pravo nikoga optuživati. Mogu samo komentirati konačan rezultat. A on je razočaravajući.

Je li pomalo i morbidno da se za zadnje neuspjehe indirektno prozivaju pokojni ljudi, poput Danka Radića i Željka Drakšića?

– Oni su tu već tri godine. U njih su sukno i škare. Kako može netko, tko je otišao s funkcije prije tri godine, biti kriv za ono što se danas događa!? Ni pokojni Danko, ni Drakšić nisu rovarili protiv Rađe i ostalih. Ljudi koji nemaju barem malu dozu samokritičnosti ne mogu daleko.

Svi naprijed, mi nazad

Kakvo je vaše mišljenje o Ukićevu istupu?

– Mislim da te ćakule nisu bitne. No, mišljenja sam da se sve raspoložive snage trebalo iskoristiti kako bismo izborili plasman u Kinu.

Ako govorimo o izborničkom rješenju, mislite li da su Aco i Neven Spahija najbolji izbor, kao što kaže Mirko Novosel?

– Tu odluku treba prepustiti stručnjacima u Savezu. Oni su rekli da sve znaju i da imaju odgovor na sve. Stojko, Dino i Joke su ti koje treba pitati tko će biti izbornik i zbog čega su se za nekoga odlučili.

Da imate škare u svojim rukama, što biste prvo poduzeli?

– Borio bih se da klubovi dobiju status koji zaslužuju. Ne može se reći da naši klubovi ne znaju. Krajem osamdesetih godina prošlog stoljeća Cibona je bila dva puta prvak Europe, a Split triput. Ako smo onda znali praviti igrače, onda, valjda, i danas znamo! Pa, nedavno su iz naše lige izišli Zubac, Žižić, Bender… 

No, oni su se tu zadržali godinu dana, jer ih klubovi ne mogu zadržati. Tragedija je da su danas uvjeti u klubovima slabiji nego prije trideset godina! Jugoplastika je onda imala proračun od 4,5 milijuna maraka, a drugi su imali od 12 do maksimalno 18 milijuna. Danas Split ima proračun od milijun eura, a najjači europski klubovi od 25 do 45 milijuna! Dakle, svi su otišli naprijed, a mi nazad! Hrvatska je ušla u Europsku uniju, ali ne i naš kolektivni sport!

Mi, zapravo, više nemamo košarkaške klubove, već škole košarke, jer razvijamo djecu za druge. To je osnova svega.

Želiš prvi znati vijesti o Hajduku?

SD Hajduk
Naslovnica Košarka