Sport Košarka

analiza propadanja

Krah šibenske košarke: dva su kluba bila u vrhu, ostao je jedan koji se bori za o(p)stanak

analiza propadanja

Što se događa sa šibenskom košarkom? To pitanje u posljednje vrijeme nerijetko postavljaju oni, koji Baldekin prate s distance (čitaj: iz drugih gradova), a cijene i sa simpatijama gledaju košarkaški Šibenik. Kao relativno malu sredinu, koja se (iz)borila za slavu između dva centra s većom tradicijom (Zadra i Splita). Kao inkubator, koji je davao (braća Petrović, I. Žurić, Jurić, P. Šarić) i danas daje hrvatskoj košarci vrsne igrače (D. Šarić, Bilan, Junaković).

Je li problem zastoj u proizvodnji mladih igrača, lošoj klupskoj politici ili nedostatku pravih sponzora, bolje rečeno financijskom praćenju šibenskih košarkaških ambicija? Najčešće i nerealnih želja, koje se nisu gasile od Draženova odlaska s Baldekina. Čak ni onda, kad je dolazilo do raspada sustava ili kad se klub gasio zbog financijskog i natjecateljskog debakla.

Za detektiranje (drugih, pravih) razloga posrtanja Baldekina potrebno se vratiti dvije sezone unatrag. Šibenik je tada imao dva prvoligaša – GKK Šibenik i Jolly. Mnogi su tada bili pri stavu da su dva kluba za jedan mali grad - previše. Suprotno činjenici da su oba kluba bili iznimno konkurentni i uspješni. Jolly se prije dvije godine plasirao u finale Kupa, dok je Šibenik završio na prvom mjestu u regularnom dijelu ligaške utrke. Ipak, kraj je sezone jednima i drugima ponudio razočaranje. S obzirom da nitko nije napravio iskorak prema ABA ligi ili Europi, aktivirala se priča o fuziji klubova. Da košarkaški Šibenik s jednim jakim i financijski moćnim klubom ušao u borbu za prvaka.

Baratalo se toga ljeta 2017. godine s budžetom od 5 milijuna kuna, u kojemu bi s po 2 milijuna sudjelovali turska Dogus grupa i Josip Stojanović Jolly, a s milijunom kuna Grad Šibenik. Činilo se da bi problem mogli biti samo navijači, Funcuti, koji su imali nesuglasice s vlasnikom Jollyja. No, kad su i oni shvatili da bi jedino na taj način (opet) mogli sanjati o tituli prvaka, povukao se baš Stojanović! KK Jolly je otišao u povijest. Kao i predsjednik GKK Šibenik Ante Grbac.

No, zato su na narančastom dijelu Baldekina ostali dugovi. Sezona, u kojoj je Šibenik stigao do polufinala Prvenstva Hrvatske, pokazala se dugoročno potpuno promašenom. Igračima su se „bildali“ nerealni ugovori, koji nisu mogli biti u cijelosti isplaćeni. Regionalni iskorak, unatoč jasnim propozicijama HKS-a, nije bio moguć, jer Cibona, Zadar i Cedevita imaju zajamčeno mjesto u ABA ligi. Epilog je bio odlazak cijele prve petorke, uključujući onaj najbolniji mladog reprezentativca Roka Badžima u Olimpiju.

Grpca je naslijedio predstavnik Dogus grupe Bashar Egemen, a za sportskog direktora je izabran Filip Vukičević. Oni su lani, zajedno s trenerom Vladimirom Anzulovićem - jednim od rijetkih koji je ostao u klubu - ponovno složili interesantnu momčad. Anzulovićevi su momci otvorili sezonu sa „skorom“ 8-0, a zaključili je ispadanjem od Splita u četvrtfinalu doigravanja, koje je moglo otići i na šibensku stranu. Međutim, čelnici kluba su već usred prošle sezone počeli „kresati“ (veće) ugovore. Bila je to jasna naznaka da Turci više nemaju interes za ulaganjem u (jaki) košarkaški klub. Da Egemen više djeluje kao stečajni upravitelj, a puno manje kao projektant sretnije budućnosti šibenske košarke.

- Dogus grupa je za šibensku košarku dala više novca nego što je planirala. Međutim, zbog kompletnih ekonomskih prilika, to sponzorstvo više nije dovoljno kako bi se naš klub razvijao – smatra Josip Klisović, savjetnik klupskog predsjednika Bashara Egemena, koji brani Turke, makar ga nitko iz kluba, prema njegovim riječima, još nije ni pitao za savjet.

Ima, međutim, i drugačijih mišljenja kad je u pitanju sudjelovanje turske Dogus grupe u šibenskoj košarci.

- Zašto se stalno pitamo jesmo li pravedni kad napadamo Turke, koji se, očito, povlače iz kluba? A nitko ne govori o tome koliko je njima Šibenik dao! Dogus grupa je dobila „pola“ grada – kazao nam je jedan dugogodišnji šibenski košarkaški djelatnik, uz molbu da ostane anoniman.

Promašenost politike, koju su na Baldekinu vodili prije dvije godine, odrebatila se u aktualnoj sezoni. Klub su prošloga ljeta ponovno napustili svi furešti. Nažalost, i nadareni playmaker Krešimir Radovčić. Još je bolnije saznanje da su gotovo svi otišli u sredine, koje se po renomeu ne mogu mjeriti sa Šibenikom (Hermes, Zabok, Zrinjski…). Šibensku neimaštinu najbolje opisuje podatak da je jedini centar, veteran Matija Poščić na Baldekin sletio pet dana prije početka prvenstva. A onda i odletio prije Božića, ne ostavivši posebno značajan trag na šibenskom parketu.

U cijeloj je situaciji najteže treneru Miru Juriću, nekadašnjem hrvatskom reprezentativcu, koji je u prvom dijelu sezone u ruke dobio momčad s kojom se jedino može boriti za ostanak.

- Da je bolja financijska situacija u klubu, ne bi mene ni dopalo da budem trener – jednom je procijedio Jurić.

GKK Šibenik trenutačno zauzima poziciju u donjem dijelu ljestvice. U međuvremenu je iz kluba otišao i Martin Junaković. Zamijenio ga je Crnogorac Nikola Korać, vratio se Ivan Mileković. Talentirani Nik Slavica će, pak, pokušati usmjeriti karijeru na pravi put u svome gradu.

Šibenčani će, nadajmo se, izbjeći posljednja dva mjesta. No, pitanje je što dogodine? Kakva budućnost čeka klub kada (ili ako) Turci odu?

Vjerojatno je najbliže istini legendarni trener Jugoplastike Božo Maljković, kojemu se u beogradskoj ćakuli sa šibenskim prijateljima otela grubo realna misao:

- U europskoj košarci danas caruje novac. Zato se nikad više neće ponoviti da klub iz grada veličine Splita postane trostruki prvak Europe. O Šibenki da ne govorimo. Njezin plasman u dva europska finala danas djeluje kao insert iz filma „Moje pjesme, moji snovi“! 

Padovi i usponi su konstanta Baldekina

„Onaj, tko raste, ponekad i pada“. Tako govori jedan od stihova u legendarnoj himni „Ši – Ši – Šibenka“, koju je potpisao Arsen Dedić, a otpjevala nezaboravna klapa Šibenik. Upravo taj stih simbolizira cijelu povijest šibenske košarke. Na Baldekinu su rijetko kad bili „između“. Ili se borilo za vrh, prvaka ili se čupalo za ostati u ligi. Doduše, padovi i usponi su puno češći otkad je hrvatske lige.

Šibenka je, nakon strelovitog uspona na vrh, u bivšoj državi uspjela, zahvaljujući sponzorima i stalnoj produkciji talentiranih igrača, zadržati renome. No, stvaranjem Prve hrvatske lige krenule su žestoke turbulencije. Baldekin se držao u vrhu do 1996. godine, kad je prvi put došao u pitanje ostanak u ligi. Onda je stigla sezona 1998./99. u kojoj se, tada nedodirljiva, Cibona u susretima sa Šibenkom jedva provukla u finale.

Klub je i 2003. godine jedva ostao u ligi, da bi se već iduće godine na Baldekinu igrala ABA liga! Mnogi, međutim, smatraju da je baš ta sezona provedena u ABA ligi, među inim, kumovala gašenju Šibenke 2010. godine.

Na „ruševinama“ nekadašnje Šibenke osnovan je novi klub. Isti su grb, klupske boje, a opet se, kao i prije, raste i pada! Na to se šibenski navijači, očito, moraju naviknuti!

Socios model za spas 

- GKK Šibenik je, pravno gledajući, udruga građana, a u biti je to narodni klub, opće prihvaćen među Šibenčanima. Šibenka je, kako je svi volimo zvati, najveća sportska emocija našega grada. Zato, držim da je pravi model ustroja kluba onaj, koji, primjerice, ima Real Madrid. Zašto ne bismo i mi imali svoje „sociose“, pa da GKK Šibenik bude narodni klub? Ja sam uvjeren kako je tisuću ljudi, koji dolaze na Baldekin, spremno platiti godišnju članarinu od 1200 kuna ili 100 kuna mjesečno. A da na račun toga imaju pravo glasa u izboru predsjednika i drugih tijela kluba – rezolutno se oglasio Josip Klisović, čiji prijedlog i te kako podsjeća na funkcioniranje udruge „Naš Hajduk“!

Razlika u proračunu

Jedina razlika u odnosu na „Draženovo“ doba je gradski sportski proračun. On je tada prelazio cifru od 4,5 milijuna maraka. Danas, pak, pričamo o deset puta manjim brojkama. A s tankim proračunom ne možeš zadržati ni svoje igrače, a kamoli kupovati furešte s „težinom“, kao nekad Slavnića!

Želiš prvi znati vijesti o Hajduku?

SD Hajduk
Naslovnica Košarka