Mišljenja Glava u balunu

glava u balunu

Dok sam pratio ružni striptease HNL-a, shvatio sam: Ivica Skelin zaslužuje veliku zahvalnost

glava  u balunu

Klimaks sezone u Prvoj HNL donio je razočaranje, jer se dogodio ružni striptease u kojem su četiri vodeća kluba pokazala sve svoje slabosti tako da je na kraju prvak još jednom postao Dinamo, u doslovno očajnom izdanju.

U vrijeme kad su “modri“ imali 12 bodova prednosti logično su unaprijed proglašeni prvacima, ali bez obzira što se u balunu znaju događati čuda nitko ni u bunilu ni u ludilu nije mogao pretpostaviti toliki krah lidera. Dogodilo se tako da imamo prvaka koji je u krajnjoj liniji zaslužio titulu i to zato jer, u prvom redu Rijeka, pa i Hajduk nisu znali iskoristiti očajno stanje “modrih“. Ispada da su bili lošiji od njih.

I dok sam čekao, s nadom, da će se nastaviti dramatični zaplet, uz uvjet da Rijeka i Hajduk pobjede u Vinkovcima i Splitu, pratio sam televizijski prijenos prve utakmice polufinala košarkaškog prvenstva iz Zagreba između Cedevite i Splita.

Nisam vjerovao da “žuti“ mogu ugroziti favorita, jer Split se ne može usporediti ni u jednom elementu s mega-klubom kao što je Cedevita osim što sportski pogon moćnog koncerna Emila Tedeschija ne može stati u istu rečenicu sa splitskom klubom glede tradicije i trofeja.

Međutim, umalo se dogodilo nezamislivo. A to je da kod rezultata 82:80 domaćini nisu realizirali napad i osigurali pobjedu, tako da sam u tom trenutku pomislio (uh, kako misao proleti) da ću opet, kao navijač splitskog kluba (nota bene, u vrijeme osvajanja prve titule prvaka Jugoslavije 1971. bio sam tajnik “žutih“), doživjeti onaj magični, spektakularni kraj kao kad je Zoran Sretenović u posljednjim sekundama protiv Cibone u Zagrebu šutom za tricu donio pobjedu tadašnjoj Jugoplastici (prvenstvo 1987/88., početak trijumfalnog uzleta kluba s Gripa). Međutim, “žuti“ nisu dohvatili loptu, bio je to kraj...

Objektivno nije bilo, a ni nema nade da se dogodi takvo čudo pa da Split eliminira Cedevitu. Ipak kao poklonik, prijatelj, navijač “žutih“ s kojima sam, pogotovo generacijom Rate Tvrdića itekako vezan, zadovoljan sam, čini se da se Split diže premda unaprijed mogu tvrditi da se teško mogu nositi s tri glavna kluba, premda su “žuti“ s trenerom Ivicom Skelinom znali pobijediti i te moćnije sastave.

Grad Split je spasio svoj trofejni klub, jedinstven u svijetu po tri uzastopne titule prvaka Europe, ali i po plejadi velikana igrača i trenera. I kad se analiziraju posljednje tri sezone lako je zaključiti da je osnovna poluga povratka “žutih“ bio baš trener Skelin uz podršku Dina Rađe.

Kad se Skelin vratio iz pečalbe (trenirao je klubove u Nizozemskoj i Belgiji), preuzeo je “žute“ nakon grčevite njihove borbe, kad su visjeli u prvoj ligi, jer su osigurali opstanak tek u “majstorici“ protiv Hermesa, kluba koji faktično nije ni želio izbjegnuti ispadanje. U stvari, Ivica Burić je spasio klub od ispadanja, vodio je momčad pet kola i onda je kormilo preuzeo Skelin.

Od tada “žuti“ postižu stabilnost, imaju kontinuitet rezultata: najprije šesti, pa drugi, poslije regularnog dijela prvenstva, sada četvrti. Čak se i publika vratila svojoj velikoj ljubavi u mitsku malu dvoranu na Gripama premda je bilo jasno da ovaj Split ne može bolje. U međuvremenu, pokazalo se, uprava je bila kilava, promijenili su se članovi Nadzornog odbora, čak tri direktora... I tu je ona glavna kvaka, dogodilo se da objektivno nije bilo toliko krize na terenu, koliko u vođenju kluba.

Posebno kad su angažirali Mislava Parlova za direktora, koji je sve razbucao: najavljivao je odlazak trenera, čak mu je usmeno dao otkaz, otjerao ikonu splitske i svjetske košarke Rađu, razbacivao se projektima (podsjetio me na Ivana Kosa iz Hajduka i njegove planove do 2025.).
Sad je došao kraj sezone, ali i ugovora Skelina, koji odlazi s kormila “žutih“. Može se tvrditi da je došlo i do izvjesnog zasićenja, moguće je  vjerovati da novi predsjednik Nadzornog odbora Domagoj Maroević, inače osvjedočeni ljubitelj košarke, što ne znači i znalac baratanja sa sportskim organizmima, dakle jedan od visokopozicioniranih hadezeovaca ima prave planove za budućnost “žutih“.

Međutim, od Maroevića i novog direktora Bubala ipak je neoprostivo da nisu barem na neki način najavili prekid suradnje sa trenerom. Jer, zna se, dolazi nova stručna snaga u liku Vladimira Anzulovića (iz košarkaška dinastije Anzulović). Skelin je zaslužio ljepši rastanak, zahvalnost za učinjeno od stabiliziranja i rasta momčadi do rezultata, kako to rade pravi klubovi.

Prilika je vodstvu kluba da uoči uzvratne utakmice protiv Cedevite pokažu da su dostojni digniteta kluba kojeg vode. Pogotovo jer je između aktualnog i budućeg trenera značajna razlika: Skelin je rođeni “žuti“, dok je Anzulović, što i nije loše, angažiran kao profi i na Gripama će djelovati emocionalno na sasvim drugoj razini. Naime, premda je klupska poslovna tajna ipak bi u ovim okvirima kad građani Splita, što je itekako pozitivno i za pohvalu, odvajaju sredstva za život “žutih“, dakle trebalo bi znati kolika su primanja ne samo trenera nego i svih igrača.

I na kraju za poduku “nadzornicima“: pa ne može momčad na put bez pratnje, to jest da vođu puta glume pomoćnici trenera, odnosno da na sva ta gostovanja (od deset do – zamislite – 25 sati autobusom) idu trener, dva pomoćnika i igrači.

Trener Splita Skelin odbio je sve razgovore s novinarima osim šturih komentara o utakmicama, to mu služi na čast, jer Split/Jugoplastika je njegov klub. Naravno, više nego od došljaka u upravi... 

Naslovnica Glava u balunu