Mnogi sportaši znadu reći da su tri stvari bitne za uspjeti. Prva je talent, druga uporan rad, a treća i ne tako nevažna je sreća. Jer i kada imaš prve dvije, a nemaš sreću, nije sigurno da ćeš se ostvariti.
Upravo je ova “formula” u svom punom obimu primjenjena na mladom devetnaestogodišnjem Imoćaninu Nikoli Ostojiću. Dijete imotskog mitskog asfaltnog košarkaškog terena na sadašnjem sportskom centru “Joško Novović-Tuta”, gdje se krajem sedamdesetih i osamdesetih godina prošlog stoljeća igrala iza Zadra i Splita najkvalitetnija košarka u Dalmaciji, preko noći je ostvario svoj san.
Bez trenera, bez ičije potpore, samostalnim treninzima po kiši i vjetru s običnog je basketa, upornošću uz pozamašni talent, praktički preko noći u dvokoraku doskočio iz Imotskog do Rima....