Sport Hajduk

ŠIBENSKA LEGENDA I HAJDUČKO SRCE Nikica Cukrov: Dajmo šansu balunu!

Nikica Cukrov, šibenska legenda i hajdučko srce, jedan je od onih koji su uspješno nosili dresove oba kluba i ostavili dubok trag igrajući kako za Šibenik tako i za Hajduk.

Cuki, Cuki, Hajdukov cuker, kako je vikao pokojni reporter Mladen Delić, puno prije nego što se na nogometnom obzoru pojavio još jedan cuker, Davor Šuker, danas je sa svojih 56 godina trener mlađih uzrasnih kategorija u hrvatskoj reprezentaciji.

Zajedno s Ivicom Grnjom vodi mlade, „do 18“ i „do 19“, kako se to službeno kazuje. Kad god može redovito zaigra za veterane Hajduka, a živi u Šibeniku. Po tome je, kaže, specifičan:

- Jedini sam od Šibenčana koji su uradili pravu nogometnu karijeru i vratili se živit u svoj rodni grad!

A kad ga pitate kako doživljuje sutrašnji finale Kupa svojih Šibenika i Hajduka onda za njega nema dilema:

- Ja sam šibenski bodulac, znate šta to znači!

A da pogađamo?

- Rođen sam u Šibeniku, a moji roditelji su s otoka, Prvić Šepurine i Žirje. U mojem djetinjstvu tamo se navijalo samo za Hajduk, nije bilo Šibenika u prvoj ligi. Sad su drukčija vremena, danas za finale, volio bih da dobiju oba dva. Mojim Šibenčanima to je povijesna prilika, za sva vremena, a mojim hajdukovcima treba trofej, nisu ga odavna osvojili i osjeća se ta strašna glad i žeđ za pokalom, vitrine su prazne i fali im da stabiliziraju klub. Nisu ga odavna osvojili, donio bi Hajduku puno pozitivnoga nakon duge suše.

I beskompromisni Cukrov kao da je pod stare dane navukao diplomatske rukavice:

- Ma nije, nemam što kriti, ja bih kup po pola, to bi bilo najbolje! Najvažnije mi je da sve protekne mirno i korektno, da igrači pozdrave navijače obje momčadi i obratno i da se fokusiramo na igrače. Ipak su nogometaši glavni akteri o kojima bi se trebalo pisati i pričati.

Imao je osebujnu karijeru, podsjetimo se, za one mlađe koji ga nisu gledali kao neumornog veznog, britkog desnog beka ili pak na kraju mudrog libera.

- U Šibeniku na početku i na kraju po četiri godine. Bilo je i te kakvih uspjeha i u Rijeci, ali ona sad nije aktualna za ovu priču, a pet godina u Hajduku, od '80. do '85., posebno su mi u srcu. Milijun nezaboravnih momenata – sjeća se.

Puno bi toga izdvojio:

- Počeo sam sa 17, u onoj drugoj ligi, ja 17, a ćaća Grgić 34 ka' kapetan momčadi, e, Ante Grgić, otac Branka, kasnije Hajdukova predsjednika. Bilo je strašnih igrača tad u Šibenika, Lovrić, Jurišić, dva Ninića, Aralica, ima' si šta od njih naučit. Ona jedinstvena druga liga bila je pravi test muškosti, danas momčići sa 17 igraju međusobno, u kadetima, a meni je ta liga odmah bila teško iskustvo, ili jesi ili nisi.

I bio je. Rijeku i dva kupa preskačemo, makar je na dočecima na riječkom Korzu bilo više ljudi nego na štafeti, priča Cukrov i evo nas, konačno, u Hajduku.

Za ljubav hajdučkom Prviću i Žirju:

- Za meč protiv Hamburgera nisam bio registriran, Tottenham sam propustio zbog ozljede, ja baš kao i Slišković i Zlatko Vujović, pa Kup UEFA nismo osvojili makar smo bili najbolji, a ozljeda me zaustavila i da osvojim Kup '84., bio sam ozlijeđen. Ali, nakupilo se uspomena, možda je to bila najbolja momčad Hajduka svih vremena, makar je ostala bez opipljive titule. Puno velikih utakmica, a samo jedan pokal iz 1984...

Nakon epizode u Francuskoj (Toulon), skrasio se natrag, u Šibenik. Još igrati. Kao najstariji bio je ćaća kasnije velikim igračima:

- Slavenu Biliću i Računici. Ja sam igra' libera, a Slaven stopera, čuva sam mu leđa. Uzeo sam pod zaštitu i njega i Deju, obojica su odlični, kulturni momci, znao sam da će uspjeti.

I trenerovanja se prihvatio:

- Prvi trener Šibenika u ratnim godinama, bili su to herojski dani! – prisjeća se ranih devedesetih.

Zato mu je još teže kad se sad fokus skreće ka - neredima:

- Dajmo šansu balunu, neka bude fešta i neka pobijedi bolji!

slaven alfirević

Želiš prvi znati vijesti o Hajduku?

SD Hajduk
Naslovnica Hajduk
Page 1 of 34FirstPrevious[1]2345678910Last