Sport Hajduk

povratak legende

Dosje Iko Buljan: Od Plinare i Poljuda do zatvora pa opet natrag

povratak legende

Ivan Buljan se vratio u Hajduk, preko noći, ali na velika vrata, na funkciju sportskog direktora. Danas već 59-godišnjak (rođen 1949.) iz Hajduka je otišao prije 11 ljeta u burnom prijelaznom roku kad su se također u Poljudu tražile nove uprave, osobe i spasonosna rješenja.

Tada mu je, 1997. novoustoličeni šef struke Tomislav Ivić kazao da na njega kao trenera više ne računa i da se dolje u svlačionici taman priprema novi trener Luka Bonačić.

U nogometu je kao u kemiji: na tom svijetu samo (s)mijena stalna jest... Ili da citiramo Ivana Gundulića: “Kolo sreće se okreće. Ko bi gori sad je doli. I obrnuto.” Dakako.

Ivan Buljan je jedna od mnogobrojnih legendi Hajduka, kao reprezentativni nogometaš ostvario je izuzetnu karijeru, za Hajduk je zadnju utakmicu odigrao 1976., potom je nastupao za Hamburger (kakve li zle sreće, baš protiv Hajduka u proljeće 1980. ) i na poslijetku na njujorški Cosmos.

S autoritetom i aureolom veličine čekalo se s nestrpljenjem kad će konačno krenuti u funkcionersko-trenerske vode. Na natječaju za tehničkog direktora Hajduka (tada se tako zvao šef struke) u proljeće 1988. izgubio je tijesno u glasovanju Uprave, pobijedio ga je Jurica Jerković.

Ipak, nikad ne reci nikad i već u ljeto 1990. u kompletnoj smjeni vlasti, u državi i klubu postao je sportskim direktorom Hajduka naslijedivši Jerkovića.
Buljan je bio sportski direktor “bijelih” punih šest sezona po čemu je svojevrsni rekorder, a potom se sedmu godinu 96./97. spustio sa pisaćeg stola u kancelariji dolje u pogon u svlačionicu.

Na klupi je kao trener dočekao trenutak da u klub dođe posve nova garnitura uprave i da ga smijene predsjednik Željko Kovačević, jaki čovjek Ante Dolić, novi šef struke Tomislav Ivić... Zahvalili su mu se, prekinuli ugovor...

Šest godina Buljanova direktorovanja (1990.-1996.), zapravo šefovanja strukom ujedno su godine osvajanja trofeja i najvećeg europskog uzleta (četvrtfinale europske Lige prvaka 94./95.), ali odmah potom i sunovrata u financijski ambis u kojem je i dan-danas Hajduku omča svezana oko vrata.

Buljan je bio jedna od poluga, krakova snažnog četverokuta koji je upravljao klubom: predsjednik Nadan Vidošević, direktor Vedran Rožić, Buljan kao šef struke i Bartul Kaleb u svojstvu financijskog direktora.
Nakon smjene 1997. godine Rožiću, Buljanu i Kalebu uslijedila je uskoro i kaznena prijava zbog sumnji u zloporabu položaja, a taj proces do danas nije završen. Dapače, iz prijave se izrodilo podizanje optužnice tako da se na Županijskom sudu čeka zakazivanje glavne rasprave.

A minus, račun pod blokadom i u “crvenom” nastao iz tog razdoblja (1996.) s naglaskom na slučaj dugovanja Komercijalnoj banci iz Zagreba u ovom času je predmet preoblikovanja Hajduka u športsko-dioničko društvo.

No, zaželimo Buljanu sretan povratak! On se ponajviše držao struke u tih šest godina, a mijenjajući trenere i igrače nanizao je uspjeha: osvojio je zadnji jugo Kup (1991., trener Skoblar), pa prvo povijesno neovisno prvenstvo Hrvatske (1992., trener Poklepović), zatim hrvatski Kup (1993.), pa novu titulu prvaka (1994.) i na poslijetku duplu krunu 1995. uz plasman u četvrtfinale europske Lige prvaka. Sve ovo potonje vezano je uz trenera Ivana Katalinića.

U igračkom smislu Buljan je ostvario nekoliko zanimljivih kupovina nogometaša u inozemstvu (Albanac Eduard Abazi, Čeh Jiri Jeslinek, Slovak Karel Praženica), iz Makedonije je otkrio Gocu Sedloskoga, a iz Australije Josipa Skoku (koji bi mu danas mogao biti prvi potez, da vrati Skoku i možebitno proglasi da je Rumunj Florin Cernat preskup!).

Iko Buljan se vraća na kormilo Hajduka / CROPIX
U vihoru rata pronađen je Mirsad Hibić, od Dinama se preuzelo Riječanina Sašu  Peršona, doduše i Željka Šoića, ali sin bankara Josipa nikad nije službeno nastupio za Hajduk.

Sjajan je bio potez okupljanja stare garde 1994., kad su se vratili Gabrić, Z. Vulić, Štimac, Asanović, Vučević, Andrijašević... što je bio nukleus nezaboravnog uzleta i uspjeha.

No, nakon duple krune i četvrtifinala s budućim europskim i svjetskim prvakom Ajaxom, pisali smo tada kako je Hajduk sve zarađeno “pojeo i popio”, spiskao, pa se zaronilo duboko u crveno, nove Lige prvaka nije bilo nakon kiksa protiv Panathinaikosa, a globalnog rješenja krize u Hajduku nema ni do danas.
Nakon 11 godina Buljan je opet u Hajduku, ružno bi bilo reći - čekajući zakazivanje glavne rasprave... Sam je priznao otvoreno, ako je nešto i skrivio, radio je za Hajduk, a nipošto ne za sebe.

Ujedno, Buljan potvrđuje Hajdukovu praksu kako se izbacivanja i smjene iz Poljuda u pravilu zaključuju na sudu i ne predstavljaju prepreke povratku. Nije ni prvi, a zacjelo ni jedini. Svoj razvrgnuti ugovor trenera iz ljeta 1997. naplatio je sudskim procesom i nagodbom (barem nije morao prijetiti stečajem) tek nedavno, nakon cijelog desetljeća.

Zadnjih 11 godina proveo je s nogometom, mimo Hajduka. Na Europskom prvenstvu 1994. u Portugalu bio je TV komentator zajedno s Zlatkom Kranjčarom, Cico je tog ljeta postao izbornik umjesto Otta Barića, a Iko potonuo u zaborav.

Bio je i trener Šibenika, u Sloveniji, Tunisu, Kataru... Sad je Buljan novo-staro lice dozvano da spasi Hajduk. Neka mu je sa srećom, trebat će mu.

Slaven ALFIREVIĆ

Želiš prvi znati vijesti o Hajduku?

SD Hajduk
Naslovnica Hajduk