Sport Hajduk

glava u balunu

Zdravko Reić: Plasman Vatrenih na Euro je interes Hajduka, a čelnici Bijelih trebali su dolazak reprezentacije u Split bolje iskoristiti

glava u balunu

Hrvatska nogometna reprezentacija našla se na korak, pardon na pola koraka do završnog turnira prvenstva Europe, imperativ je protiv Slovačke ostvariti pozitivan rezultat, znači osvojiti najmanje jedan bod. Uf, kad to čujem, to da nam fali jedan bod, kose mi se dignu na glavi, premda je to matematički logično. I kad bi se dogodilo da Vatreni/Srebrni odigraju „nulu“, „iks“, znači neriješeno protiv Slovaka, to bi bilo provlačenje kroz ušicu igle, odmah ću kazati: učinkovito, ali nedostojno reputacije naše reprezentacije.

U balunu se mogu dogoditi i događaju se senzacionalni, neočekivani rezultati, pa je zato nogomet na račun te neizvjesnosti i mogućnosti da autsajder rezultatski deklasira favorita, sazdana ljepota tog sporta. Odavno je upisano, određeno da će se posljednja kvalifikacijska utakmica Hrvatske igrati u Rijeci, to jest na Rujevici, što je u skladu s proklamiranom politikom HNS-a (svaka čast!) da reprezentacija igra službene utakmice u četiri najveća, pa i najnogometnija grada: Zagrebu, Splitu, Osijeku i Rijeci, poneka prijateljska u Varaždinu, Puli, nadam se da će doći red i na Šibenik. Ali uvijek na stadionima, koji po svojim uvjetima zaslužuju nastup  naše reprezentacije osim kad se rade neke usluge u povodu jubileja kako je to bilo zadnji putu Omišu.

Dakle, Rujevica, premda su vlastodršci u HNS-u prvom trenutku, baš brzopleto, najavili da će ta utakmica protiv Slovačke biti prebačena u Zagreb. Jer, tako su tražili igrači poslije utakmice u Cardiffu. Oni su odmah poslije susreta s Mađarima u Splitu poslali molbu rukovodstvu nogometne organizacije da se opet igra na Poljudu, što baš i nije bilo moguće izvesti.

Osnovno pravilo, bolje je kazati zahtjev je pred vodstvom HNS-a da se utakmice za bodove igraju tamo, u onom ambijentu, koji garantira najbolju podršku Vatrenima. Do sada je to bilo Zagrebu i Osijeku, pa se ukazao Split, u što nitko nije sumnjao. Onaj ambijent, dekor, zajedništvo koje je manifestirano u Splitu najbolji je dokaz kako se Poljud nepravedno zaobilazilo. Sad se javljaju pojedini novinari koji tumače „kako je slika s Ppoljuda posramila sve one koji su 15 godina vrijeđali i demonizirali čitav jedan grad, klub i regiju“. Bravo za tu opservaciju, ali je prilika da se tome doda kako je dio ekstremnih navijača Hajduka odbio svaku pomisao da reprezentacija nastupi na Poljudu, odnosno na dolazak Luke Modrića i drugova u slučaju da HNS ne provede obećane reforme, to jest uvaži određene zahtjeve splitskog kluba.

A u tom frontu odbijanja, u tom kontraškom bedemu, značajnu ulogu su igrali određeni novinari, koji su se također ponašali vrlo ultimativno. Vodstvo Hajduka, u prvom licu Marin Brbić i Luka Jakobušić, ali i face iz Nadzornog odbora propustili su idealnu priliku da baš dolazak reprezentacije iskoriste za podebljavanje svojih zahtjeva. Oni su, molim vas, otišli na predah, tri, četiri dana na odmor, kao da bi im bila tlaka ostati na Poljudu i tako dobiti priliku za razgovore s vodstvom HNS-a.

Ali to je prošlo vrijeme, ostaje valjda naravoučenje da vodstvo Hajduka pokaže korektnije lice, onako na primjer, kako je to uradio Domeniko Sizgoreo, već sada najdugotrajniji čimbenik Hajduka, može se kazati legendarni fizioterapeut.

Oko te utakmice bilo je bajanja, podmetanja, izmišljanja, ali i ismijavanja o tome kako su pretjerane, pa i nezamisliv sve te mjere osiguranja, pa se spominjalo dronove, helikoptere, ratne brodove, armija policajaca, zaštitara i redara. A sve te mjere osiguranja bile su itekako nužne da se ne dogodi neki bezumni ispad kakvih se moglo očekivati (sjetimo se incidenata u Milanu ili na prvenstvu Europe u Francuskoj). Brojnima je Hajduk draži i miliji od reprezentacije i to je njihovo pravo, što ne znači da mogu, takvi zadrti pripadnici bijelog dresa, pokušati naškoditi nacionalnom timu.

Jer, jednom zauvijek, temeljna dobrobit našeg nogometa je plasman hrvatske reprezentacije na završne turnire prvenstva svijeta i Europe, što se poklapa i s interesima Hajduka. Naravno, to ne treba posebno elaborirati…

Moram priznati da nije bila baš bez veze namjera vodstva HNS-a da preseli odigravanje posljednje utakmice na Maksimir, ali su gospoda to šlampavo pokušali izvesti. I zato je dobro da su odustali od namjere premda bi podrška reprezentaciji bila kudikamo jača u Zagrebu.

Koliko je ta odluka bila na lošim temeljima dokazuje činjenica da je jedan od najvažnijih nogometnih funkcionara Damir Mišković, potpredsjednik HNS i predsjednik Rijeke, saznao za rošadu iz medija. Uostalom, predstavnici slovačke reprezentacije bili su u Rijeci još pred mjesec dana kako bi uglavili sve detalje gostovanja. Ali važnije od toga je da bi preseljenje s Rujevice na Maksimir teško uvrijedilo ljubitelje nogometa na Kvarneru i u Istri. S druge strane, ipak treba priznati da se takva preseljenja događaju, kao što je bilo kad je odlučeno da se posljednja utakmica kvalifikacija za svjetsko prvenstvo u Rusiji iz Osijeka prebaci u Rijeku (tada su igrači odigrali svoju ulogu, jer je teren u Gradskom vrtu bio doslovno užasan).No, isto tako se zna da je ambijent na toj ipak odlučnoj utakmici protiv Finske, sličnoj ovoj protiv Slovačke, bio neoprostivo loš, pa se i prije izjednačujućeg gola Pyryja Soirija u 90. minuti čula pogrdna skandiranja na račun HNS, izbornika Ante Čačića i igrača.

Želiš prvi znati vijesti o Hajduku?

SD Hajduk
Naslovnica Hajduk