Dolazak Dinama u Poljud u meni je uvijek budio posebne emocije. Taj se dvoboj ne može usporediti ni s jednim drugim. Mojoj generaciji, u kojoj su između ostalih bili Pletikosa, Deranja, Andrić i Bilić, baš je protiv Dinama bilo najteže igrati. Ne toliko zbog njihove kvalitete, koliko zbog toga što nismo znali što će se dogoditi ako izgubimo. Što će reći Torcida, što će se događati u gradu, što će ti reći doma...
Mi igrači znali smo se međusobno i posvađati ako netko ne bi “grizao“ na terenu. Bila je sramota da te Dinamo pobijedi u Poljudu. Ne bih pet dana izlazio iz kuće nakon toga. Sve je to u nama budilo dišpet.
Ali su zato pobjede bile najslađe. Navijači bi bili veseli, cijeli bi grad slavio... Pogotovo 2001. kad smo postali prvaci nakon šest godina dominacije Di...