Kinodvorana stadiona u Poljudu bila je pretijesna za sve koji su se htjeli posljednji put oprostiti od Jurice Jerkovića. Na komemoraciji u čast legendarne Hajdukove „desetke“ sjedilo se na skalinama, stajalo na nogama... Počelo je točno u podne, baš kad su se začula zvona iz obližnje crkve svetog Ante.
- I ta zvona simbolično pozdravljaju našeg Juru – rekao je Vinko Radovani, predsjednik Skupštine Hajduka koji se prvi obratio tužnom zboru.
Nije govorio o Jurinim brojkama i igračkim uspjesima jer je o njima sve poznato, već je njemu u čast istaknuo dvije crtice iz vlastitog života.
- U mom najranijem djetinjstvu, početkom 70-ih godina, prvo nogometno ime koje sam ikada čuo kad sam mogao spoznati što je to Hajduk i nogomet, bio je Jurica Jerković. Moj pokojni otac bio je infiš...