Sport Hajduk

ponajbolji hajdukovac

Adam Gyurcso konačno progovorio o svemu: Europa nam je obaveza i uvjeren sam da ćemo misiju ispuniti

ponajbolji hajdukovac

Dugo smo ga čekali, napokon je otvorio svoju ljušturu. Adam Gyurcso (28), mađarski napadač "bijelih" bljesnuo je prošlog proljeća snagom talenta toliko da ga je Hajduk brže-bolje otkupio od poljskog Pogona. Da bi onda utonuo u – sivu jesen. Neprepoznatljiv. Je li to onaj isti igrač?

U ta je doba Adam (rođen 6. ožujka 1991. u Tatabanyi) nekako odustao od intervjua, zamolio reportere da ga zaobiđemo:

- Nisam imao što reći, kao da ja nisam svjestan da sam odjednom počeo davati manje, igrati slabije, s manje učinka. Statistika je važna u karijeri, oslikava učinak, a moja je bila sve tanja. Kad ne govoriš na terenu, bolje i da šutiš za medije.

To je baš izraz samokritike?

- Toliko smo toga promijenili, mijenjali od jeseni, evo sve donedavno, trenere i način igre. I ja sam gubio svoje mjesto u prvoj postavi, igrao i desno i lijevo. Sad se igra drugačije. Čini mi se da se sve nekako stabiliziralo, bez obzira na ove dvije utakmice u kojima nisu zabili nijedan gol.

U čemu je bio problem? Mislili smo je li to zbog nelagode oko Marka Futacsa i njegove situacije, vašeg Mađara s kojim ste dobri ili pak brige oko obitelji, trudna supruga, dobili ste taman kćer u siječnju?

- To je dobro pitanje, "good question" – zamislio se Adam. Uzdahnuo, pa nastavio.

- U čemu je bio problem i ja sam se pitao. Ma ništa to nije bilo bitno, ni Futacs, ni trudna supruga. Pitali su me ljudi što se događa, jesam li zabrinut, dobit ću bebu, jesam li umoran? Ma nisam, ja sam svejedno i radio i trudio se, kao prvog dana, to nikad nije bilo upitno. Svi su mislili različito, a ja neću mijenjat nikoga.

Sad je ipak stigla kćerkica, evo tri mjeseca?
- Jest, moja najveća sreća, otkad je stigla ja sam najsretniji čovjek. Kad dođem doma, a ona mi se nasmije, tad je sav moj svijet, moja Adelina, rodila se 22. siječnja. Sad sam sretniji čovjek, ispunjen do kraja. Supruga i kći su sa mnom u Splitu.

Kako je Futacs?

- Dobro, čujemo se mi. Igra sad u mom ex timu, u Videotonu. Podržavamo se uvijek i na daleko. Imali smo sjajan odnos, žene su nam prijateljice, a vidjet ćemo se na ljeto.

Bi li Futacs sad dobro došao Hajduku, baš sad kad se igra bez klasičnog centarfora?

- A ne ulazim u to. Što je bilo, bilo je. Napadači nose golove, naravno, ali mi moramo pobjeđivat s kim god igramo. I kakva je taktika.

Vi ste konačno živnuli, je li vam bolje lijevo ili desno?

- Kompletno je drugačija igra koju sad vježbamo. Ja jesam na krilu kao i prije, ali drugačije su linije kretanja koje uvježbavamo. Ja sam dešnjak, a više mi paše igrati lijevo.

Kako to, zašto?

- Lakše ulazim u sredinu s lijeve strane, pouzdam se u jaču, desnu nogu. A baš kao krilo po lijevoj strani, mislim da sam savladao i centaršut lijevom nogom. Tako da mi i to odgovara. Ako igram lijevo mogu i dobro centrirati i ući unutra na jaču desnu nogu. Oboje.

Kakav sad Hajduk u finišu da očekujemo? Osam utakmica, a plasman u Europu je neophodan?

- Svakako, neophodan je. Možda nam je taktički lakše igrati u gostima, ovdje nam se protivnici duboko zavuku u obranu, deset ljudi unutar 30 metara i to nije lako probiti. Moramo biti strpljivi. Najviše nam strpljenja fali u otvaranju prostora i traženju pukotina protivničkih obrana. Osijek se baš dobro zatvorio. Sad kad dođemo protiv Lokomotive, oni se neće moći tako braniti kod svoje kuće. Dat će nam prostora. A bolja smo momčad od Lokomotive.

To je lako reći, ipak žulja nula u 180 minuta igre u Poljudu?

- Ako već pritišćemo i čekamo grešku, onda grešku protivnika treba iskoristiti. Uvjeren sam da ćemo misiju ispuniti.

Misiju?

- Ulaska u Europu.

Da ne bude "mission impossible", nemoguća misija?

- Nikako! Osam je utakmica finiša. Sad su tri bitne, Lokomotiva, Rijeka, Gorica. Sve je u našim rukama. Kako je išla sezona, Europa nam je obaveza. Naravno, ako ne zabijemo, nećemo pobijediti, ali mnogo radimo na tome. Domaćin mora napasti, pa će nam biti lakše sad u Zagrebu, nego s Osijekom...

Kako su izvodili slobodan udarac u Puli, Domagoj Bradarić i Adam Gyurcso, posebna je priča. Kao anegdota. Zaletjeli se obojica na balun u isti čas. Onda je Domagoj pustio da Adam zabije euro-gol.

- To smo se dogovarali, vježbali na treningu, da se zajedno zaletimo, pa na loptu – bio je ozbiljan, kao Buster Keaton.

A iznad naših glava upitnici.

- Šalim se. Naravno da je bio nesporazum. Ja sam rekao Bradariću da bih ja pucao, ali on me nije razumio,pa se zaletio i on. Onda me pustio iz druge i ja sam zabio. Jedan od mojih ljepših poteza, za pamćenje.

Gyurcso i reprezentacija Mađarske?

- Pobijedili smo Hrvatsku koja je za mene jedna od najboljih selekcija na svijetu. Izgubiš od Slovačke, dobiješ Hrvatsku. Logično je da Hrvatska bude broj jedan u skupini, a kad je Rebić dao gol...

Mislili ste, bit će golijada?
- Ali, davali smo sve od sebe, kakva razlika od utakmice sa Slovačkom.

Poziv vama je izostao?
- Logično je da me nisu zvali kad nisam igrao.

Imamo dobru komunikaciju sa stožerom vaših, pravi ulaz kod Talijana, Marco Rossi i Gigi Febbrari, pa da skrenemo pažnju – malo vica razgovoru dobro dođe, otopi se uštogljenost. A kad bolje promislimo, zašto ne, nije nemoguće...

- Ne mogu računati na poziv sve dok ne igram ili ne igram upečatljivo.

Iznenadio nas je Laszlo Kleinheisler iz Osijeka, on je bio pozvan?

- Mene nije iznenadio, odličan je, igrali smo skupa sezonu za Puskas Academy.  

 

Želiš prvi znati vijesti o Hajduku?

SD Hajduk
Naslovnica Hajduk