Sport Hajduk

komentar tonija perkovića

Oreščanin je u samo četiri dana upoznao 'hajdučko stanje uma'. Imamo li na klupi genijalca, neznalicu ili je istina negdje između? Što Bijelima nedostaje za nešto više?

komentar tonija perkovića

Od euforije do depresije u samo četiri dana. Upoznao je Siniša Oreščanin 'hajdučko stanje uma' na teži način. Sjajna serija od osam utakmica bez poraza, dizanje iz ponora u borbu za Europu. Na tom putu pali su Osijek u Gradskom vrtu, Lokomotiva na Poljudu, zatim su uslijedila dva remija i na koncu besprijekorni ožujak s četiri pobjede nad momčadima iz donjeg doma prvenstvene ljestvice.

Prekid serije stigao je u velikom derbiju s Dinamom, momčadi koja je igrala osminu finala Europa lige i na konopcima držala Benficu do pred sam kraj utakmice u Lisabonu. Protiv momčadi koja je višestruko skuplja od ostatka lige, a koja je Hajduka na kraju pobijedila iz jednog poklona. Samo četiri dana kasnije Bijeli su remizirali s Osijekom u ružnoj, negledljivoj utakmici bez pravih prilika i odjednom više ništa ne valja. Koji je Hajduk pravi? Onaj nepobjedivi iz veljače ili ovaj koji smo gledali dva puta u četiri dana?

Siniši Oreščaninu nije nimalo lako. Bez ikakve želje da ga pravdam ovim tekstom jer, siguran sam, svjestan je od prvog dana u što se upustio, ovo je podneblje užasno za rad. Zna to svatko tko je igrao, trenirao i vršio bilo kakvu funkciju u klubu. Jedan dan ste na tronu, svi se kunu u vas, vaše ideje i rad, a već sutra će vas ti isti prožvakati, ispljunuti i baciti u blato proglašavajući vas neznalicom.

O njegovom trenerskom znanju sudit ćemo jednog dana kada više ne bude na klupi Hajduka ili eventualno ranije kada budemo imali veći uzorak utakmica s igračima koje je on birao. Jer kao što ga pobjede nad davljenicima ne čine genijalcem, isto tako ga poraz od Dinama i remi s Osijekom ne čine lošim trenerom. Probajmo sada pogledati s čime Oreščanin u ovim trenucima raspolaže i što bi sve mogli biti uzroci dvije lošije predstave.

Hajduku, složit će se svatko tko razumije nogomet, fali puno toga. Fali mu kvalitetnih igrača, kontinuiteta, ali i mira. Upravo na ovo posljednje požalio se Oreščanin uoči utakmice s Osijekom, direktnim konkurentom u borbi za Europu, pa ćemo baš s time krenuti.

Mir je nešto na što trener u Hajduku nikada neće moći računati. Iako se potpisnik ovih redova teško miri s tim, jednostavno je tako. Navijači Bijelih posebna su vrsta, svakome traže mane i nikada nisu do kraja zadovoljni onim što imaju. Kako je jednom prigodom, nakon visoke pobjede Hajduka, netko na tribini primijetio osluškujući bilo gledatelja 'Pa mi da osvojimo Ligu prvaka pobjedom u finalu 5:0, našao bi se netko tko bi rekao, a mogli smo dat još kojeg'. Mira nema i neće ga biti. Nakon sjajnih partija velik dio navijača će istaknuti slabu kariku ispred junaka utakmice, a nakon svake slabije predstave tražit će se trenerova glava.

Činjenica da nije iz 'domaćeg bazena' također mu ni najmanje ne pomaže. Jer što on zna što su splitski mentalitet, dišpet i sve druge floskule koje ćete čuti u Splitu, po kojima su Splićani, barem oni tako tvrde, jedinstveni. 

Dragi Siniša, takve stvari jednostavno morate ignorirati. S novinarima niste prijatelj, navijačima ne podilazite izjavama i zato će vam put, koliko god dugo trajao, biti trnovit. Žao mi je, ali tako je.

Osim mira u radu, Hajduku fali i kontinuitet. Oreščanin je treći trener u sezoni, Brbić drugi predsjednik. Jesu li njih dvojica dugoročna rješenja koja će Hajduka vratiti u vrh hrvatskog nogometa? Tome se, vjerujem, nadaju svi. I oni koji navedeni dvojac vole, i oni koji ih ne vole. Jer ako su navijači Hajduka u nečemu jedinstveni, to je želja da Bijeli budu najbolji. Valjda. Jer ako je nekom osobni interes ispred Hajdukovog, onda se taj nema pravo zvati navijačem. I zato, za dobrobit svih nas kojima je bijela boja u srcu, nadajmo se da kontinuitet dobivamo aktualnom garniturom u klubu. Od predsjednika do spremačice.

Najvažniji dio koji Hajduku fali jest kvaliteta. I to je neosporno, koliko god nekome to bilo teško priznati. Oslonac današnje momčadi su tri golobrada mladića koji su do prije par mjeseci igrali na drugoligaškim livadama. I tu, zaista, ništa nije sporno. Bradarić, Palaversa i Nejašmić budućnost su, ne samo Hajduka, nego i hrvatskog nogometa. No, što kada zbog raznih razloga ne može igrati netko iz najbolje postave? E, onda su Hajduk i Oreščanin u velikim problemima.

Jučer je, recimo, nedostajao Caktaš i Bijeli su bili gotovo bezopasni po vrata gostiju. Bezopasni su bili i zato što nemaju napadača. Je li to krivica Siniše Oreščanina? Jako teško. On nije taj koji je prodao sve napadače osim jednog uoči početka sezone, a složit ćemo se, nije ga se puno pitalo ni kod prodaje Ahmeda Saida. Kadar kojim raspolaže dobio je u naslijeđe, ostvario puno bolje rezultate od svojih prethodnika i u borbi je za Europu. Kadar će mu sigurno biti dodatno oslabljen na ljeto jer mu standardni prvotimac Tudor ne želi produžiti ugovor, za kapetana Juranovića i njegovog zamjenika Bradarića ponuda neće manjkati i trener Bijelih naći će se u još većim problemima. A onda njega i sportskog direktora čekaju prvi pravi testovi. Ljetni prijelazni rok i ljetne pripreme ključ su za budućnost Hajduka. Kvalitetna pojačanja i prinove te kvalitetan rad mogu rezultirati drugim mjestom iduće sezone. A to znači kvalifikacije za Ligu prvaka i dodatni priljev financijskih sredstava.

Sve to zajedno moglo bi rezultirati dugoročnom stabilnosti kluba i u budućnosti većim iskorakom, eventualnom borbom za naslov prvaka.

Mnogi optimisti zamjerit će defetistički stav u kojem se nadam osvajanju drugog mjesta u idućoj sezoni, a ne naslovu prvaka. Nemojte zamjeriti na realnosti, Hajduk prvak ne može biti. Nije dorastao logistički, realno vrlo teško će i igrački, a sve i da se ta dva faktora poklope, dobro znamo gdje živimo i koju ligu Hajduk igra.

Za kraj možemo podvući crtu i složiti se da ni jednog navijača Hajduka ne zadovoljava borba za četvrto mjesto. Nažalost, naš voljeni klub je u ovom trenutku tu gdje je i svi zajedno trebamo napraviti svoj dio da bi se ciljevi ostvarili. Sezona za zaborav bliži se svome kraju, a nova će, nadamo se, biti bolja, ona koja će značiti prekretnicu. A do kraja ove pustimo ih da rade svoj posao. Sudit ćemo im kasnije.

Želiš prvi znati vijesti o Hajduku?

SD Hajduk
Naslovnica Hajduk