Sport Hajduk

glava u balunu

Hajdučka legenda: Luka Kaliterna je odavno zaslužio spomen

glava u balunu

Veliko mi je zadovoljstvo, sigurno ne ekskluzivno jedino moje, osobno, nego mnogima ljubiteljima Hajduka, posebno onima koji su tijekom godina makar jednom na treninzima upoznali jedinstvenog barba Luku Kaliternu, da je njegovim imenom nazvana Akademija nogometa splitskog kluba.

Onako privatno, više bih volio, držim da je bilo primjerenije, umjesto akademijom, nazvati Škola baluna barba Luke, po tradiciji, kako bi sigurno poželio i barba Luka da je živ.

S druge strane, žalim da je tim činom još jednom zaobiđen Tomislav Ivić, njegov lik i velebno djelo. Ivić je ipak u odnosu na barba Luku svjetska marka. I Luka Kaliterna i Ivić su izabrani među počasnike Kuće slave splitskog sporta, ali se sada s distance od vremena kad se taj Hall of Fame 2007. otvarao može kazati kako se pretjeralo s postavljanjem starog trenera, koji je objektivno poznat i priznat jedino na ovim prostorima, dok Ivić ima svjetsku famu.

Uostalom, eto najnovija ljestvica najboljih trenera svijeta na neki način dokazuje jedinstvene vrijednosti i doprinose nogometnoj igri od strane Ivića premda je rangiran na 42. mjestu o čemu bi se dalo itekako raspravljati. Inače, tri puta je Tomislav Ivić predlagan gradskom vijeću Splita za nagradu za životno djelo, ali nije prošao… 

Odavno smo predlagali da se stadion u Poljudu nazove po barba Luki Kaliterni, a škola nogometa po Iviću. U stvari, još je osamdesetih godina prošlog stoljeća bilo odlučeno, doslovno jednoglasno na skupštini Hajduka da stadion na Poljudu ponese ime Luke Kaliterne.

Kasnije, kad su od strane uprave udruge Muzeja sporta Splita u osnivanju takvi prijedlozi obznanjivani i poslani Komisiji za imenovanja ulica, trgova i spomenika Splita, nije bilo sluha ili su se odmah su javile, uobičajene za nas, kontre, drugi prijedlozi, kao na primjer da Poljud dobije naziv “stadion braće Kaliterna“. 

Kako god okrenuli lijepo je da su na Poljudu krenuli s inicijativama koje su osmišljavali proteklih petnaest godina članovi uprave udruge za Muzej sporta Splita, pa sad u domu Hajduka otvaraju veltrine, postavljaju spomen ploče, biste i spomenike.

Ipak je najvažnije da se cijeni sportska baština pogotovo kad je u pitanju Hajduk, najveći, najvažniji, najpoznatiji sportski klub Splita, moglo bi se kazati i Hrvatske, pa i šire. Treba odati priznanje Jurici Gizdiću, kojeg se slobodno može nazvati rudarom sportske baštine Splita (on štanca brojne knjige o sportskim klubovima), jer je iskopao taj podatak da je u splitskim novinama, dnevniku Novo doba objavljen oglas, u stvari poziv mladima za trening u Hajduka pod vodstvom Luke Kaliterne.

Niz godina sam bilježio priče i dosjetke  barba Luke Kaliterne, od vremena kad sam se sredinom pedesetih godina pojavio u školi baluna na starom placu, pa igrao za subjuniore i juniore, te kasnije kao novinar, gotovo svakodnevno doživljavao ili bio svjedokom treninga.

A to je bio i svojevrsni dril od strane starog trenera, koji je inzistirao na ponavljanju vježbi, “sve dok ti noga ne progleda“. Šjor Luka nije trpio da mu netko komandira, volio je biti gospodar, doslovno tako, radio je kako je on htio i želio, pa se događalo da bi se naljutio i napustio Hajduka.

I kad ne bi šjor Luke bilo u dvoru na starom placu kao da bi sve zamrlo, sa starim trenerom uvijek je taj legendarni dvor od jutra do mraka bio pun tzv. tića i rebaca. Prošao sam školu njegovu baluna, čak sam u nekim razdobljima bio demonstrator zbog mojih tehničkih sposobnosti, pa sam na primjer podučavao na treningu tehniku vođenja i Andriji Ankoviću, po njegovom dolasku na stari plac. Međutim, evidentno je da u nogometu, na sreću, ipak nisam napredovao zbog sporosti, neokretnosti, ali sam životni poziv našao u novinama. 

Barba Luka bi na početku sezone odredio momčad, koja se mijenjala jedino kada bi se neki od igrača ozlijedio. Igrao sam desnog beka i kad sam se ozlijedio kapetan juniorske momčadi Rato Ninčević uoči jedne utakmice zapitao je barba Luku: “A ko će igrat desnog beka“, a stari trener je odgovorio: “Umisto Reje, možemo staviti i metlu“.

Uglavnom, dugo sam se bavio starim trenerom kao novinar, danima sam znao odlaziti u ondašnju vojnu bolnicu, gdje je šjor Luka ležao na odjelu Urologije, kako bi bilježio njegove misli, prave batude, jedinstvena pravila koja su se pretvarala u principe.

Uzmimo, ovaj način igre “tiki – taka“ stari trener je svojevremeno tumačio izrazom “takni-makni“, on je bio rodočelnik brze igre, predaje baluna od prve…

Prije svake utakmice nama je govorio posljednja uputstva:- Igrajte po vaju (po zemlji), krila neka stoje na štriku (na liniju) i ne karajte se…

Točno je na kraju krajeva da je barba Luka kao samouk otkrio seriju vježbi za tehničku izobrazbu mladih igrača, od deset načina vođenja baluna, preko igre u kolo (“isječak utakmice“) i to na način da su početnici igrali pet na dva, kasnije se vježbalo u kolo na pet na četiri, a da ne govorimo o izvedbi šuta, štopanja, preciznosti…

Luka Kaliterna je zaslužio odavno spomen, koji je prije njega dobio Bernard Vukas, kojeg stari trener nije priznavao za vrhunskog igrača zato “jer igra za sebe, a ne za momčad“.

Želiš prvi znati vijesti o Hajduku?

SD Hajduk
Naslovnica Hajduk