Sport Hajduk

preporodio se

Udarna snaga Hajduka: 'Što će mu traka oko ruke kad je glavni na terenu'

preporodio se

Mijo Caktaš (26) se prometnuo u prvog igrača Hajduka, dugo smo ga čekali, osjetili smo da bi ovo moglo biti Mijino proljeće još u Antalyji.

Koliko god smo bili “u promašaju” prije dvije godine kad smo pripreme Joana Carrilla glorificirali, a prvenstvo je bilo kilavo, toliko su nas sad procjene – poljubile.

Odnosno, sve što smo naslućivali od prvog dana “turske kupelji” pretvara se u dodir kralja Mide, a taj bi sve što dotakne u zlato pretvarao...

Najprije sustav 4 – 3 – 1 – 2, pun pogodak. Onda procjena temeljita rad stožera Siniše Oreščanina i na kraju naglasak na činjenicu da mu Mijo treba, da će Caktaš postati njegov i Hajdukov - glavni nogometaš!
Ono što je Caktaš trebao biti još lani, kad je zbog toga i doveden, e da bi se pred navijačima amortizirala forsirana prodaja Ante Ercega, događa se tek danas.

Podsjetimo, Erceg je baš htio/morao otići i iz tri pokušaja ishodio je dopuštenje tadašnjeg Nadzornog odbora. Da bi umirili puk nezadovoljan prodajom Ercega, Caktaš je doveden bez odštete. Trebao je biti tampon-zona zadovoljenja navijačkih apetita.

Međutim, naletio je Caktaš na Kopića i taj je suživot od početka je bio hrapav. Svakim danom sve lošiji, do procjene kako “Caktaš buši Kopića” i uzbunjuje svlačionicu?!
Kulminirao je nesporazum ljetos, kad su Caktašu oduzimali kapetansku traku, a i on je bivao ozlijeđen, zli jezici bi sumnjali kako je to “bijeg u ozljedu”.

Na kraju je Kopić otišao, a Caktaš ostao, jer tko će sad mijenjati toliko uzbunjenih igrača, a loši su rezultati. Pa ako su “konji iz štale utekli”, nećeš kupovati nove, nego mijenjaš kauboja da ih bolje pohvata i timari.
Sa Zoranom Vulićem je bilo naznaka da bi se Mijo Caktaš mogao probuditi, a kod Siniše Oreščanina je sasvim - propjevao.

Najprije je mudri Siks sagradio igru na djelovanju Caktaša u među-prostoru, slobodno, centralno, dao je Caktašu sve ovlasti u igri da bude dirigent i strijelac što on objektivno i može biti. I jest.

Udahnuo mu je puno povjerenje i oslonio se na njega, te tako govorio i pred novinarima da mu je “Caktaš u filozofiji njegove igre kamen temeljac”.

Šta će Miji traka oko ruke, kad je glavni na terenu.

Preobražaj Caktaša poklapa se s boljim Hajdukom, s pozicije “desetke”, iza dva krilna napadača, Caktaš dolazi do šansi i poentira, a nikad mu nije bio problem zabijati, ulaziti u prazan prostor i zabijati. Naprosto, ima taj osjećaj i gotovo. Golgeterski njuh. To ne možeš naučiti. Jednostavno ga namirišeš. Na treneru je tek tu blagodat kod igrača – iskoristiti.

S Oreščaninom je to sretan suživot!

I sad više nitko ne zagleda u Caktaševu plaća koja varira negdje oko 500.000 eura godišnje, ali u trenutku buduće prodaje on nema postotak.

Toliku je plaću dobio jer je stigao bez odštete, s jasnom željom tandema Kos - Branco da taj uloženi novac lako vrati, jer kad se bude prodavao tih pola milijuna eura lakoćom se može amortizrati i uloženo vratiti.

No, kako je igrao loše, tako mu je i cijena padala, a ugovor postajao težak poput mlinskog kamena.
Razgovori oko modificiranja ugovora, da smanji primanja, a upiše u ugovor postotak od prodaje, nisu donijeli ploda.

No, zauzvrat je Caktaš postao primjer u treniranju i igri. Trener mu je ujedno objasnio što od njega očekuje, rastvorio mu vrata taktike gdje se Caktaš sjajno snašao, kako se to kaže međuprostor, talijanski “trequartista”.
I uzvraća na najbolji način. I publika je sad mirna, ne zagleda je li preskup, pa joj Mijo čim zabije, raskriljeno trči u slavlje. Zabio je pobjedonosni gol u Osijeku, uradio je to i protiv Lokomotive.

Zarekao se da neko vrijeme neće razgovarati za medije, s Rusima može, kao u Antalyji kad je našem ruskom kolegi u hotelu Kempinski posvetio vremena koliko god hoće, ali domaći poslenici pera neka pričekaju bolji trenutak.

Kako bi netko rekao, zbrajali su mu eure i da ne trči dovoljno, bilo je i ružnih grafita, a nakon dva proljetna kola više nije financijska prijetnja klubu (doduše, unovčili su Palaversu). I da parafraziramo stari film, više nije “hund”, sad je opet naš dobri – Mijo.

On će u međuvremenu nastaviti šutjeti, raditi i zabijati. I neka potraje tako. Nitko nema ništa protiv!

Učio nas barba Biće, vezni je toliko dobar koliko zabija

Caktaš je vezni igrač, ali ima golgeterski učinak. Davno nas je barba Biće, Ante Mladinić učio da je vezni igrač toliko dobar koliko golova zabija. Kao jedan Jurica Jerković, primjerice. Igraš veznog?

A koliko mi golova po sezoni garantiraš, pitao bi barba Biće. Svaka čast presretačima i rovokopačima, vodonošama, ali oni pravi znalci, ofenzivci ogledali su se i po golgeterskom učinku. Jedno je bit napadač, ali pravi si vezni i ako dodaješ golove u svoj učinak, kao Jerković, kao Slišković.

Kao Neno Pralija! Kao Caktaš. Ljubi ga gol. Pogotkom protiv Lokomotive Caktaš se popeo na treću poziciju vječnih strijelaca Hajduka u HNL-u, ovako to zvuči: Caktaš je u 169 utakmica za Hajduk zabio ukupno 54 gola i upisao 18 asistencija. Prvi gol za Hajduk zabio je Rijeci na Kantridi u ožujku 2012. godine.

Želiš prvi znati vijesti o Hajduku?

SD Hajduk
Naslovnica Hajduk