Sport Hajduk

Dite s pujanki

Zadnji vezni Hajduka gladan je uspjeha: Luđak san za rad, meni je oteti balun ka' drugima gol

Dite s pujanki

Marljiv i uporan kao... Stanko Jurić. Kad nam samo ispriča njegov dugopoljski doživljaj:

- Dizao sam sam ranije ujutro da bih uhvatio autobus za Dugopolje u 7.15, odradio trening i tek u podne gotov, autobusom natrag u Split... Meni je to normalno, ništa neobično - priča Stanko.

I tako dugi niz sezona, jer dite s Pujanki (njegovi Jurići su, doduše porijeklom iz Prugova) sedam je godina proveo u Dugopolju nakon što je mlađe uzraste prošao u Dalmatinca i Adriatica.

Igrao je i veznog i krilo i stopera, a Hajduk ga nije skrenuo u Poljud. Nije im bio interesantan, godište '96., rođen 16. kolovoza. E, ali Stanko se kroz seniore Dugopolja, postavši i kapetan, profilirao kao Hajduku potreban kadar. Sa 22, kao dopunska selekcija. Nikad nije kasno.

Tu su ti, Hajduče, nogometaši. Imaš ih po Dalmaciji, ne treba ti tragat po bijelom svijetu!

Smije se Jurić dok to govorimo, ali nije njegovo da komentira. Pa nam priča o svom voznom stanju.

- Danas više ne putujem autobusom, vozim bmw, "jedinicu" i nemam više pokaznu. Ali, bilo je to takvo doba, u Dugopolje autobusom na trening, što da mučim moje da me voze? Mogu ja i sam...

Kao da vas vidimo, ruksak na leđa i ajmo. A znate li da "stanco" na talijanskom znači – umoran!?

- Znam, učio sam talijanski u školi. Ali, ja nikad nisam umoran. Ja sam samo uporan!

Čini nam se kao oličenje primjera upornosti, marljivosti, želje za uspjehom. Daj mi gladne, siti neće trčat, netko je davno rekao. E sad, nije Stanko bio gladan, ali posebna je to sličica iz njegove karijere. Gladan uspjeha, okrenut sam sebi.

- Jesam, ja sam luđak za rad... Zbog toga mi je idol Cristiano Ronaldo, nisam ja napadač kao on, ni blizu, nego agresivni zadnji vezni. Što je za druge gol, za mene je oteta lopta. Agresija i to... Ali, Ronaldo mi je uzor jer tako naporno i po cijele dane radi, trenira u fitnessu da je i sa 34 na leđima svjež i kaže da će igrati do četrdesete. On je teški radnik.

Kako biste opisali to da ste luđak za rad?

- Na trening prvi dolazim, a zadnji odlazim.

I sigurno biste i dodatno radili?

- Ali to nije dopušteno jer moraš imat klupsku regulu kad se i što radi. U pauzama sezone sigurno da vodim računa o sebi. A u klubu maksimalno, od prvog do zadnjeg trenutka treninga,

Prije godinu dana u hotel Kempinski na pripreme iz Turske ste stigli iz Dugopolja, kako se vidite danas nakon 365 dana i još jednih turskih odrađenih priprema?

- Puno sam napredovao. I tehnički i taktički, u svakom pogledu. I tehnički, da... Bolje baratam balunom. Hajdukova škola je na glasu i sigurno mi je falilo to što kao dječak nisam bio u Hajduku. Ali sam našao načina da napredujem, a sada izostalo svakim danom nadoknađujem.

Ima li koji zadnji vezni, presretač koji vas se dojmio na svjetskoj sceni?

- Ne bih nikoga spominjao. Izgrađujem neki svoj stil, moj je forte duel igra, agresivnost, trka.

To Hajduku treba protiv Osijeka! Agresija! I sad neće biti Palaverse?

- Pa dobro, nisam tu ja sam, Nejašmić i ja se borimo za mjesto zadnjeg veznog, za "šesticu" kako ja kažem... Mogu ja i na "osmicu", treneri su me tu probali, ali se ugodnije osjećam baš kao centralni zadnji vezni.

Je li utakmica protiv Šahtara i trijumf 4:1 putokaz proljeća? To bismo voljeli. Ostali su još neki dojmovi iz Turske neispričani. Kako to komentirate?

- Nismo vodili računa da su tamo u Šahtaru sve neka poznata imena i Marlos i Taison i štajaznam. Nisam bio impresioniran. Kad je tu 90 minuta pred nama, svi smo isti. Kasnije, poslije utakmice, na papiru netko vrijedi ovoliko, drugi onoliko. Ali, na terenu, dok se igra, isti smo. Pa daj se pokaži. U tom stilu smo svi odigrali protiv Šahtara, a ne samo ja.

Tako bi trebalo sad i u Osijeku. Konkurencija vam je Nejašmić?

- Zdrava konkurencija. Volim konkurenciju, ona nas potiče na bolji rad. Šta je više veznih, lakše je treneru, ima slatke brige.

Možete skupa na Osijek. Nego, talijanski "mercato" vas je spominjao, SPAL konkretno, navodno i Francuska. Je li vas iznenađuje taj skok u godinu dana, od Dugopolja do traženog momka na inozemnom tržištu?

- Mogu vam samo reći da je meni stvarno lijepo u Hajduku i koncentriran sam da ovdje pružim nešto više.

Koliko ćete minutaže imati na proljeće?

- Pa znate kako je sa mnom, kad tek dođem, treneri me ne vide, ne doživljavaju me uopće! Onda malo pomalo osjetim da stječu neko povjerenje i vide da i ja postojim. Trener Oreščanin me zna iz B momčadi, tako da je ta faza upoznavanja prošla i nadam se da ću imat nastupa.

Forte vam je trka, koliko možete pretrčat po utakmici?

- Mogu ja i do 12 kilometara, ali nas trener Oreščanin uči da je važnije pametno rasporedit trku.

Jednom je Jerko Tipurić, davno je igrao u Hajduku, rekao kako je bolje pametno stajat na terenu, nego bezveze i uludo trčat.

- Ne znam za tu izjavu, ali to je to. Pametno rasporedit trku. Pazit na svoj položaj na terenu.

Pa će i položaj na ljestvici bit bolji.

- Tako je. Ja vam gledam ekipno. Nikad pojedinačno.

Počinje. A sad u Osijek. Projurit, pro-Jurić kroz Osijek! Volimo se igrat riječima, nek nam bude oprošteno.

Face s Pjace

Kad je Jurić zabio u Sofiji u trenutku su se iskazala trojica Splićana, Ljubić na golu, u polju Mikulić i Jurić. Pa smo pisali, face s Pjace.

- Bili smo nas trojica iz Splita u tom času, a sad nas je više u prvoj momčadi. Evo i Blažević, pa Nejašmić, Bradarić je iz Strožanca doduše, pa Blagaić, Duka... Ima nas baš iz Splita.

I neka vas ima.

Golovi na sve strane

Tri gola u sva tri natjecanja, u Sofiji Slaviji, protiv Lokomotive u HNL-u, protiv Šibenika u kupu.

- Najbolja mi je utakmica bila protiv Rijeke, ubacio me trener Zoran Vulić i baš sam odigrao tako da sam bio i ja zadovoljan.

Najteža?

- Protiv Steaue u Poljudu. Jer je teren bio užasan i spriječio nas da napravimo bolji rezultat. Za tom prilikom žalim, da smo prošli Steauu, sve bi bilo drugačije.

Kvaka 24

Kad je ljetos zabio u Sofiji Slaviji za europski prolaz, rekao je:

- Gol posvećujem pokojnom djedu Ivanu Grozdaniću koji je rođen 12. prosinca, 12 i 12, zbog toga sam uzeo broj 24 i čim je otišao Tičinović prigrabio sam ga.

Najbolji prijatelj Bradarić 

- Najviše se družim s Domagojem Bradarićem, baš smo se našli. Pričamo puno o nogometu, savjetujemo jedan drugoga. Najviše od svih možemo trčat! Tu smo se valjda i zbližili. Jedan drugoga vučemo i potičemo na maksimum.

Želiš prvi znati vijesti o Hajduku?

SD Hajduk
Naslovnica Hajduk