Sport Hajduk

glava u balunu

Palaversa otvorio novu eru u Poljudu

glava  u balunu

Transfer Ante Palaverse, uskoro 19-godišnjeg prvotimca Hajduka, u  Manchester City, doživljava se kao povijesni poslovni potez uprave  splitskog kluba, jer će “bijeli“ za igrača, koji je odigrao tek 17 utakmica, samo šest kompletnih, to jest svih 90 minuta, zaraditi cca  6,3 milijuna eura.

Stvarno, fantazija od ugovora, pogotovo jer će Palaversa nastaviti igrati za Hajduka, vjerojatno do ljeta 2020., znači još jedno i po prvenstvo. S ovim poslom kao da je na Poljudu počela nova era i to ne u odnosu plasmana igrača iz svojeg inkubatora, koliko zbog  raščišćavanja igračkog kadra, koje su tijekom dvogodišnje vladavine Ivana Kosa i Marija Branca natovarili na teret kluba.

I ranije su u inozemstvo odlazili mlađahni igrači Hajduka, ipak niti  jedan takav praktično početnik kao što je Palaversa za tolike novce. 

Jednako tako na Poljud su i ranije znali dolaziti novajlije, uglavnom neprovjerene ili čak sumnjivog potencijala, ali nikad u tolikom broju kao što se dogodilo za mandata rečenog tandema.

Raskrčivanje igračkog kadra u stvari znači zaokret kakav su odavno zagovarali navijači Hajduka, a to je povratak odgoju svojih,  pronalaženje talentiranih u okruženju, ali i znatno šire, barem u regiji, ako ne i širom svijeta kako to rade drugi. U takvim okolnostima  kada je trener Siniša Oreščanin praktično prisiljen, kao što su to bili i njegovi prethodnici Željko Kopić i Zoran Vulić, krenuti u borbu za bodove s mladim snagama teško je očekivati, pa i nadati se da će “bijeli“ biti u stanju boriti se za plasman dostojan tradicija splitskog  kluba.

Sada je svima situacija jasna, Hajduku preostaje nadmetati se s drugim rivalima, sa svojim snagama, dakle igračima koji tek nastoje na Poljudu stvoriti reputaciju, stasati i bude li znanja i sreće, uskoro – bilo bi  kao u snu – u sljedećem prvenstvu uspostaviti ravnotežu s vodećima, u  prvom redu s Rijekom i Osijekom, jer bi ipak bilo iluzorno sanjati o  ravnopravnom natjecanju s Dinamom.

Tijekom mandata Ivana Kosa Hajduk je angažirao dvadesetak igrača sa  strane, neke kao slobodne bez ugovora, neke se uzimalo na posudbu, bilo je i došljaka rekonvalescenata, a bilo je i onih čiji su angažmani  papreno plaćani bez temelja. Od tih dvadesetak prinova u kategoriju pojačanja moglo bi se svrstati jedino Marka Futacsa, svi drugi su na  razini prinova, neki od njih nisu zaslužili da zaigraju na Poljudu. 

Suma  sumarum, na popisu prvotimaca ostali su Hamza Barry, Adam Gyurcso,  Borja Lopez, Andre Fomtischow i naravno Mijo Caktaš, nota bene: Ahmed Said je bačen u drugu momčad). Međutim, lako je zaključiti po  provjerenim informacijama da bi u Hajduku bili presretni kad bi Said  našao klub i otišao, također bi bili sretni kad bi nekako Caktaša uspjeli utrapiti nekome drugome i zaraditi barem upola od 2,6 milijuna  eura na koliko je na Transfermarktu procijenjena vrijednost tog igrača. 

A da ne govorimo kako bi se rado oslobodili usluga Lopeza, pa i  Fomitschowa, koji – treba priznati – i ne igra tako loše, koliko je svojim ponašanjem (poznata “pršut – party“ sa Stelianom Filipom i Stipom Vučurom) ostavio negativni dojam.

Na kraju kad se sve ovo dogodilo, to jest kad je zaključena trgovačka agencija u Poljudu s transferima ostaje pitanje, koje žulja sve odane navijače Hajduka, kako to da nitko zvao na uzbunu, osim povremenih opaski komentatora u medijima. 

Ma bilo je nezadovoljnih u navijačkim  redovima, ali kako se to nije čuo huk protivljenja sa sjevera ili barem razgovjetna pitanja od strane vodećih u udruzi Naš Hajduka. Bilo je dana kad su navijači, nesretni zbog slabih rezultata, nedostojnih  Hajduka, upadali na teren i svečanu ložu, natjeravali vodstvo kluba na  odstupanje, razvijalo se transparente tipa “Mi želimo jakoga Hajduka, od ovih igrača nama je muka“…

Ne, preko svega toga što se događalo prelazilo se pomirljivo, šutke, pa  i s tumačenjem o transparentnom, uspješnom poslovanju, zadovoljstvu što su eliminirani uhljebi i nesposobni, koji su “rastočili naš voljeni  klub“. Je li se onda za ovu klupsku politiku, evidentno neuspješnu, osim krivnje predsjednika, sportskog direktora, svakako članova Nadzornog  odbora, može konstatirati i odgovornost većinskog vlasnika kluba, to  jest glavnog dioničara grada Splita, pa u krajnjoj liniji i navijačke mase, usrećene činjenicom da se provodi projekt “Hajduk – naš klub“, “dite puka“ i bez obzira na skandalozne rezultate.

Hoće li netko, u prvom redu od novoizabranih članova Nadzornog odbora uopće postaviti pitanje, tražiti obračun koliko se love potrošilo na plaćanje gaža pridošlim igračima, pogotovo koliko se eura utržilo  njihovim odlascima. Ili će Benjamin Perasović sa svojim ekipom  zažmiriti i partencu igrača, uz određene otpremnine, tretirati kao poslovni uspjeh?

I još nešto za kraj, također značajno. Palaversu, kao i Michelea Šegu, Leona Krekovića (generacija 2000.), Domagoja Bradarića, Darka Nejašmića, Tonia Teklića (1999.), Ivana Delića (1998.), odnosno Marija Vuškovića (2001.), selekcionirali su i odgajali, podizali njihovu vrijednost neki drugi treneri, znatno prije od aktualne trenerske postave u  akademiji Hajduka.

Te mladići su još u fazi pionirskog i kadetskog uzrasta procijenjeni kao izuzetni potencijal, koje tek treba izgraditi u  vrhunske igrače. Dakle, trener Oreščanin je na potezu…

Želiš prvi znati vijesti o Hajduku?

SD Hajduk
Naslovnica Hajduk