Sport Hajduk

iznenađenje polusezone

Stanko Jurić: Bio bih još bolji da sam ranije došao, ali opet sam došao do Hajduka makar i zaobilaznim putem

iznenađenje polusezone

Stanko Jurić drugi je put bio u luksuznom Kempinskom. Zvuči kao da je starosjedilac, premda igra premijernu sezonu za Bijele. Prošle je godine s Hajdukom na pripreme otišao kao “probni igrač iz Dugopolja”, ali 12 mjeseci kasnije ima ugovor s Hajdukom, 16 odigranih utakmica za Bijele s tri pogotka i jednom asistencijom. Koliko je napredovao Jurić u proteklih godinu dana?

- Jako puno, poglavito u taktičkom segmentu. Kod svakog trenera naučiš nešto novo, pa tako i ja stalno napredujem - kazat će Stanko Jurić za SN.

U uvodu smo razgovarali o turskom moru, o kilometrima pješčanih plaža koje se protežu Belekom. Spomenuo je tada Jurić da pretrči po 12 kilometara na utakmici, ali...

- Treba trku pametnije upotrijebiti. Svrsishodnije trčati, da tako kažem.

Kada se okrene natrag, u retrovizoru će prvo vidjeti dva jesenska dvoboja. Prvi je susret sa Steauom u Splitu, a drugi je s Rijekom, također na Poljudu.

- Prva utakmica, s Rumunjima, bila mi je najteža jer je teren bio jako loš. Teško se trčalo. A protiv Rijeke sam se odlično osjećao i odigrao jednu od svojih najboljih utakmica.

Prije nekoliko dana upitali smo Oreščanina nedostaje li ovom Hajduku agresije pa smo sa strane čuli zgodnu upadicu da agresija Hajduka ovisi samo o tome igra li Stanko Jurić.

- Ne znam je li baš tako, ali moj su forte dvoboj-igra, trka i agresivnost. Idem žestoko na loptu, ne štedim ni sebe ni suparnika.

Uporan, rastrčan i agresivan na terenu. Smiren, ali razgovorljiv, elokventan je izvan terena. Imao je težak put do Hajduka, jer premda je Splićanin s Pujanki, do Poljuda je morao preko Dalmatinca, Adriatica i Dugopolja.

- Sigurno je da bih bio još bolji da sam ranije došao, ali nikad ne znaš zašto je tako trebalo biti. Opet sam došao do Hajduka, makar i zaobilaznim putem.

Uporan je Stanko Jurić, odavno smo to saznali. Još jesenas nam je ispričao kako je u srednjoj školi išao svaki dan autobusom u gotovo 20 kilometara udaljeno Dugopolje.

- Nije mi bilo teško, imao sam svoj cilj.

Upornost ga je dovela do toga da se nađe u dvoboju protiv jakog ukrajinskog Šahtara. Prije tri dana Hajduk je svladao ukrajinskog prvaka i taj susret još ne izlazi iz glava navijača. Kakav je doživljaj bio na terenu?

- Imali smo i jučer sastanak, trener je prezadovoljan nama. Ali ne zavaravamo se prijateljskom utakmicom, pravi će pokazatelj biti Osijek.

Međutim, ušli ste u utakmicu kao da igrate protiv primjerice Dugopolja?

- Stalno trener govori, nikoga se ne treba bojati, međutim sve treba poštivati. Vjerujemo u sebe, to je jako bitno.

Igrali ste protiv zvijezda Šahtara, protiv Marlosa, koji nastupa za ukrajinsku reprezentaciju, igra Ligu prvaka. Kakav je osjećaj protiv igrača najviše razine?

- Nisam bio impresioniran. Znao sam koji su to igrači, znam koliko vrijede Taison, Dentinho, Marlos i ostali, ali ne razmišljam o njima na terenu. Kada počne utakmica, mi smo na istom nivou, a prije utakmice su mi isti kao igrači trećeligaša. Međutim, kada završi utakmica, opet svi znamo gdje nam je mjesto.

Nakon samo šest mjeseci u prvoj ekipi Hajduka imao je Jurić i ponuda iz Italije. Spominjali su se SPAL, Bologna...

- Ne iznenađuju me ponude, zato igram. Ali fokusiran sam samo na Hajduk. Konkretno? Piše se, priča, ali meni je lijepo u Hajduku.

Najbolja mu je pozicija zadnji vezni. Šestica, kako to treneri vole reći.

- U utakmici s Rijekom stavio me Vulić na moju poziciju, na šesticu. Mogu igrati prednjeg veznog, znao sam to i kod Oreščanin igrati u Hajduku B. Ali šestica je ipak moja najbolja pozicija.

Hajdukov presretač u sredini. A nekoć je imao Ronalda kao idola. Ne onog brazilskog, kao mnogi, nego portugalskog.

- Ronaldo me fascinirao upornošću i željom za radom. I ja sam takav luđak. Radni luđak. Prvi dolazim na trening, a zadnji odlazim. Ponekad pretjerujem u toj želji, ali valjda će se s godinama sve izbalansirati.

Kakva su očekivanja na proljeće? Konkurencija je jaka u sredini...

- U veznom su redu slatke brige za trenera jer je konkurencija baš velika i žestoka. Osobno? Na šestici je najveći konkurent Nejašmić, ali konkurencija uvijek diže svakog igrača. Igrao sam već s Nejašmićem u B momčadi Hajduka, dobro se poznajemo. Ali vjerujem u sebe, vjerujem da ću igrati na proljeće. Zašto? Svaki me trener na početku ne doživljava, ali onda s vremenom vidi da mu treba moj profil igrača s tom velikom količinom trke u sredini terena.

Statistički je Jurić odličan, uz Saida je jedini igrač Bijelih koji je postigao zgoditke u sva tri natjecanja.

- Ne gledam puno te podatke, zanima me samo moj osjećaj. Kada osjetim da napredujem, onda znam da sam na pravom putu.

Najbolji mu je prijatelj u momčadi Domagoj Bradarić.

- Mlađi je od mene, ali najbolje se slažemo, najviše možemo trčati i jedan drugoga vučemo. Izvlačimo maksimum na treningu i kasnije puno razgovaramo o nogometu.

Danas zadnji vezni, nekoć all-round-igrač. U budućnosti bi njegov mlađi brat Antonio mogao biti špica. Ako već nije Stanko.

- Puno je mlađi od mene, ima samo osam godina, ali krenuo je mojim stopama, igra u Adriaticu kod trenera Roka Španjića. Napadač je pa ćemo vidjeti gdje će završiti.

Ako ništa drugo, imat će mu tko dati savjet. Stanko Jurić, Hajdukov presretač iz sredine terena.

Želiš prvi znati vijesti o Hajduku?

SD Hajduk
Naslovnica Hajduk