Sport Hajduk

sjećanje na legendu bugarske

Luka Peruzović: Pokušao je donijeti profesionalni rad i filozofiju koja je u Splitu uvijek teško prolazila

sjećanje na legendu bugarske

Umro je Ivan Vucov, u 80. godini izdahnuo je u Sofiji, boreći se posljednjih godina s bolesti, mučila ga je prije svega žuć i tako to ide s godinama, preminuo je nedugo nakon 79. rođendana. 

Legendarni lik bugarskog nogometa, vezan i za Hajduk kojega je vodio u sezoni 87/88.

Karijeru je počeo kao centarhalf, sudionik, reprezentativac Bugarske na Svjetskog nogometnog prvenstva 1966. u Engleskoj. A onda i kao trener, stručnjak, Levski je njegovo dvorište, "sinja planina". Upamćen je nadasve kao selektor, izbornik koji je vodio Bugarsku, u onoj čuvenoj, nezaboravnoj utakmici u Poljudu kad je Jugoslavija pobijedila sa 3:2 u zadnjim trenucima i izborila plasman na Euro 1984. godine. Kad je ono pokojni Mladen Delić vikao u eter "Ljudi, je li to moguće", na pogodak Ljube Radanovića koji je spretno iskoristio centaršut Zlatka Vujovića.

Kad već tu nije uspio, Vucov je Bugarsku odveo na Svjetsko prvenstvo 1986. godine u Meksiko... Ali, u toj poljudskoj drami u prosincu 1983. i sjajnoj igri Bugarske, kao da se začelo zrno ideje da Vucov jednog dana postane - trener Hajduka.

Bio je u svome dobu jedan od stručnjaka o čijim je kvalitetama brujala Europa, premda još uvijek s one strane "željezne zavjese".

U ljeto 1987. Hajduk se nije uspijevao dogovoriti s Tomislovm Iviććem da ostane u Hajduku, ostali su "bijeli" bez trenera i odlučeno je – ajmo zvat Vucova!

Bio je oduševljen idejom i kao prvi inozemni trener u novijoj povijesti doista je došao preuzeti Hajduk. Dobio je i posebne državne dozvole, ne zaboravimo da je to bila 1987., a  Berlinski zid past će tek dvije godine kasnije!

Premda je Alen Bokšić debitirao kod Marina Kovačića, ostat će zapisano da je u proljeće 1988. baš Vucov stalno davao šansu darovitom junioru Bokšiću. Prvih treninga nije vodio računa o juniorima, htio je muževne face da spase Hajduk, ali onda ga je Alen oduševio svojim talentom, shvatio je da u njemu leži prava snaga.

Vucov je u Hajduku bio u jednoj od turbulentnih godina, stigao je naprasno, u drugom kolu. U proljeće je nanizao seriju uspjeha da bi uslijedio – strmoglavi pad... I smjena. Kako, zašto?

Njegov pomoćnik, Luka Peruzović, ožalošćen informacijom da je Vucov umro, poručio nam je iz Belgije:

- U specifičnim okolnostima pokušavao je nametnuti strogi profesionalni odnos. Kao trener je bio autoritativan, strog, ali pošten u odnosima s tadašnjom generacijom igrača koja ga je poštivala, ali je isto tako bila nenavikla na rad i disciplinu koju je on želio sprovesti. Svrstao bih ga u trenera koji je pokušao donijeti profesionalni rad i filozofiju koja je u Splitu uvijek teško prolazila zbog specifičnosti mentaliteta kluba i grada – rekao nam je Peruzović.

Kad to kaže Luka, koji je najtrofejniji igrač zlatne generacije "bijelih", nema druge nego se složiti.
Počivaj u miru, Ivane Vucovu. Bila je čast biti dio tvoje svakodnevnice u Hajdukovu miljeu makar samo jedne godine.

Ostaje uspomena na čvrstog, poštenog radnika i znalca koji je nakon te jedne jedine godine, zauvijek iskreno ponio u Sofiju i Hajduk i grad Split u svome srcu.

Uvijek pri ruci

Redovito nam se odazivao na pozive u raznim prigodama, bilo da je Hrvatska igrala protig Bugarske, bilo da su hajduci za trenera izabrali Krasimira Balakova ili da se u euro-kupovima Hajduk sastaje protiv njegova Levskog ili pak sofijske Slavije. Uvijek spreman na kontakt i suradnju.

Zadnjeg, lanjskog ljeta u Sofiji, nismo se sreli, Vucov je već bio znatno oronuo, narušenog zdravlja, ostavili smo susret za opet neki idući put, za bolja vremena, kojih, na žalost, eto, neće biti...

Želiš prvi znati vijesti o Hajduku?

SD Hajduk
Naslovnica Hajduk