Sport Hajduk

sitan, ali dinamitan

Novi napadač ‘bijelih’ stigao na pripreme u Antalyju: Čim me je Bjelanović nazvao sjeo sam u auto za Split

sitan, ali dinamitan

Bilo je momenata kad su se Juvetus i Torino "otimali" oko njega, ulazio je u pregovore oko predmet razmjene igrača. A to nije mala stvar. Francesco Tahiraj, nova je akvizicija Hajduka. Sitan, ali dinamitan, 172 centimetra je sprinterskje eksplozije u njemu, a kažu da barata balunom sjajno, dešnjak je.

Rođen je u Torinu, 21. rujna 1996., a kad je stoper Angelo Ogbonna bio tražena roba, da ga Juventus preotme gradskom bratu Torinu, onda je i "piccolo talento" Tahiraj ulazio u paket dogovora.

No, to je najmanje važno, Francesco je sad akvizicija Hajduka s kojom su na prvi pogled svi oduševljeni. Dočekan je kao buduća klupska snaga. Od riječi skauta Marija Brkljače, preko prijema kojeg uživa u taboru "bijelih", u hotelu Kempinski. Red je da mu damo riječ. Otkud desno krilo Aluminija iz Kidričeva u Hajduku?

- Prihvatio sam poziv Saše Bjelanovića. Bio sam kod obitelji, doma u Italiji kad je došla poruka da me zove Bjelanović i želi me čuti. Javio sam se, rekao mi je da me želi, objasnio projekt Hajduka, mladi igrači... Odmah mi se svidjelo, mogu reći da sam imao pozive iz Švicarske i Poljske, ali kao projekt ne tako primamljive kao Hajduk. Da, mogao sam i u Dansku.

Bilo je govora da vas želi i Dinamo?

- Ja o tome ne znam ništa, iskreno... Hajduk me pozvao i kad se o svemu tek počelo pričati, ja sam već bio u automobilu za Split.

Brzo ste prelomili, što znate o Hajduku?

- Odmah sam odlučio, a znam dosta, ja pratim sve. Evo i sad se u sobi informiram detaljnije, gledam po internetu sve o Poljudu, o Torcidi. Vrlo sam sretan što sam u Hajduku. Kad sam dobio poziv rekao mi je Elvir Maloku ne misli se, šta čekaš, prihvati, Hajduk je veliki klub. Bio je oduševljen što su me zvali.

Maloku je u Aluminiju ista pozicija kao i vi i bio je u Hajduku?

- Da, slično, ali nije puno igrao prošle jeseni zbog ozljede. Jako smo bliski, Elvir je bio jako bitan, rekao mi je idi u Hajduk, šta čekaš. Ali, nije me trebao nagovarati, ne, ja nisam čekao. Elvir je jako dobar i pošten dečko. Pravi prijatelj.

Prošle ste jeseni skrenuli pažnju na sebe, devet golova, četiri asistencije, Aluminij iz Kidričeva pri vrhu slovenske tablice što nije običaj?

- Da, baš sam, kako vi kažete, eksplodirao. I prije bih igrao dobro, ali nisam nikad imao takve brojke, statistiku kao sada.

Pričamo na hrvatskom, glatko...

- Trudim se da znam jezike, uz talijanski gdje sam se rodio i albanski koji je moj materinji, slovenski sam naučio jer sam igrao za Zavrč, na samoj granici Slovenije i Hrvatske. Pa znam tako i hrvatski jer mnogo je igrača u Zavrču bilo iz Hrvatske i družili smo se. Kokorović, Cvek, Toni Datković. Kad se Zavrč raspao, ja sam prije dvije i pol godine prešao u Aluminij.

Došli ste u Aluminij taman nakon što je Hajduk izgubio od Aluminija u Kidričevu, kad je trener Hajduka Marijan Pušnik pjenio na svoje igrače?

- A, ne znam to...

Jasno da ne znate, nego vrtimo film unatrag. I ispričajte nam malo o sebi?

- Ja sam se rodio u Torinu, moji roditelji, otac Astrit i majka Margerita su došli u Italiju iz Albanije, iz Vlore.

Flamurtari Vlora?

- Da, svi tamo navijaju za Flamurtari! Pa i moji. Za Flamurtari, Juventus i sad će za Hajduk! Znate, 1991. odlazilo se masovno brodovima iz Albanije u Italiju, tako su krenuli i moji roditelji. O tome sigurno znate više nego ja.

Ekonomski migranti?

- Smjestili su se u Torinu. Imam i stariju sestru Angelu, tata danas u Torinu ima firmu kao krovopokrivač, a majka kuha djeci u vrtiću. Ja sam već sa pet godina krenuo u nogometnu školu Torina... Kad je Torino bankrotirao, prešao sam među Juventusove mladiće. Rivalstvo navijača je veliko, ali se igrači često razmjenjuju. Onda su me vratili u Torino kad su kupovali Ogbonnu. Bio sam posuđen i u Carpi, ali teško je mladom igraču kroz talijansku serie B probiti se. Tražio sam minutažu, prvu ligu, odabrao Sloveniju, u Zavrč. Kad se raspao Zavrč, kad gazde Roman i Miran Vuk nisu imali za licenciju platit, prešao sam u Kidričevo.

Vi ste baš Francesco, a kako vam je ime na albanskom?

- Ne, samo Francesco.

Ostali ste u kontaktu s ovima iz Torina, Juventusa?

- S nekima iz Juventusa da, sa mnom je, ali nešto stariji, bio stoper Rugani, a golman Audero koji sad brani za Sampdoriju je moj dobar prijatelj. Trenirao me Fabio Grosso (strijelac presudnog gola da Italija postane prvak svijeta 2006., op.a .)... To su neki likovi koji me vežu, ali čovjek treba sam svoju sreću dalje tražiti. Ja sam krenuo u Sloveniju. Draže mi je bilo igrati negdje prvu ligu, nego primjerice talijansku serie C.

Ne igrate za albansku reprezentaciju?

- Igrao sam redovito za mlađe uzraste "do 15", "do 17", "do 19", ali kasnije nisam, nikad za "do 21". Zašto? Pa, mogu reći da se sad nadam pozivu.

Tu je Adrian Ismajli, on je s Kosova prešao u Albaniju, neka vam malo ispriča kako to izgleda, izbornik je Talijan Christian Panucci.

- Da, da, pričamo mi već dosta, družimo se, tu je i Sahiti, upoznali smo se... A, priča se sad puno o meni u Albaniji, priča se.

Hajduk?

- Veliki moj izazov i prilika za korak naprijed. Nemam posebne planove, nego da budem što bolji, da pokažem da to mogu.

Sitni ste, jeste li brzi?

- Jako sam brz!

A idol?

- Eden Hazard! On mi je najdraži, za mene najbolji, volio bih mu se približiti.

Želiš prvi znati vijesti o Hajduku?

SD Hajduk
Naslovnica Hajduk