Sport Hajduk

Puna šaka Bradarića

Hajdukov lijevi bek za milijunski ček: Uživam, dok ne vidim tablicu

Puna šaka Bradarića

Tko kaže da nema mladih u Hajduku, niti da će doseći milijunske cijene? I da je suša u svlačionici i u blagajni, da je proizvodnja stala? Nije točno. Evo Domagoj Bradarić: lijevi bek za novi masni ček!

Dobro, neće ga Hajduk odmah prodavati, predsjednik Jasmin Huljaj se nada kako će realizirati "razvojni kredit", a onda će u Poljudu mladići nastaviti bubriti, bujati – razvijati se.

Mladića ima. Dostići će i pravu cijenu. Samo treba vremena.

Domagoj je (rođen 10. prosinca 1999. u Splitu) skrenuo na sebe pozornost, trener Zoran Vulić ga je izvukao na vidjelo, čim je došao rekao je ...ima mali Bradarić! I ostat će zapisan kao trener koji ga je lansirao:

- Na tome sam silno zahvalan, premda nismo puno pričali. Gurnuo me u utakmice, dao povjerenje, trudim se biti što bolji.

Evo vas i u mladoj reprezentaciji već, "do 21", a nemate ni 19? I Nenad Gračan je odmah reagirao, puna šaka Bradarića?!

- Treba poziv opravdati, to je glavna briga.

Kad netko zgrabi priliku prvotimca, a da nije navršio ni 19, onda je to pravi materijal. Nego, da krene priča. Odakle su Bradarići? Što vam je prethodnik Filip, pitamo ga?

- Ništa, samo smo istog prezimena. Moji su Bradarići porijeklom iz Kotlenice, tu kraj Dugopolja, ali ja sam rođeni Splićanin koji je odrastao u Slavićevoj ulici, osnovna škola Manuš.

Eto novog, starog štiha Hajduka - prekinuli smo ga. - Trener Vulić je fetivi, pa vi s Manuša...

- Je, kasnije mi se se obitelj preselila u Podstranu. Brat Luka, 2003. godište, u Hajduka igra stopera. Hoće li bit bolji od mene? Volio bih da bude! Ja sam završio srednju komercijalno-trgovačku školu, kao ekonomist, međutim moj je smjer nogometni – čvrste su riječi mladog Domagoja.

Ima, dakle, Splićana u Hajduku, Vulić, pa Bradarić, Ljubić je iz Varoša, Jurić s Pujanka, Mikulić s Brda... Nego, gdje smo ono stali?

- U Hajduku sam od sedme godine kad me poveo trener Bašo, Ante Bašić, doveo iz škole nogometa Gorana Milanka, tamo kraj Gusara. U Hajduku su mu onda preuzeli Ante Grgić i pokojni Slišo (Dragomir Slišković, op. a.). Pa me dugo vodio Vik Lalić, bila je to grupa koja se već raspršila, neki su u Italiji, Vujčić, Šiljić, Javorčić, ostao je tu golman Matijaš.

Ugovor je u džepu, profesionalni do 2021. godine, ali ipak, nije li ovaj skok prebrz? Kako vam se odjednom otvaraju vrata?

- Ja bih rekao da sve ide normalno, svojim tijekom. Nakon godinu i pol u B momčadi kod trenera Loze i Oreščanina, ovo mi je normalan razvoj. Svi smo mi mladi igrači pomalo nestrpljivi. A debi protiv Rudeša nikad neću zaboraviti. To je bio dan ispunjenja svih mojih snova.

Raniji trener Kopić skanjivao se stavljati vas. Posebno protiv iskusnih profija iz Steaue, radije je tamo u borbu na bok i u skok slao Lopeza, iskusnijeg, višeg?

- Imam i ja svojih 178... Kopić mi je rekao da mi je bolje skupljat minutažu u B momčadi, da ne gubim vrijeme. Onda me trener Vulić približio prvoj i eto. Šteta je što smo kao momčad u slaboj situaciji, fali bodova pa moj užitak nastupa ne može biti potpun. Nije lako.

Osjećate pritisak?

- Trener Vulić se trudi da nas rastereti, posebno nas mlađe, da igramo slobodno. Ali je jasno da vidimo tablicu i znamo da trenutak nije najbolji. Trener nas podržava, vjerujem i ja u moju skupinu vršnjaka-suigrača, Teklić, Delić, Šego, Palaversa, Batarelo iz druge momčadi i svakako Pasariček, dobar je igrač skroz i zaslužuje priliku. Da se izvučemo prema vrhu.

U Gorici vas je Čagalj dobro okrpio, u bedro?

- A, u žaru borbe, nije bilo namjere. Moraš na to biti spreman, profesionalci smo.

Jeste li onda lijevi bek ili desno krilo?

- Rekao bih lijevi bek, ali mogu i u vezni red i na desno krilo, nije mi strano. Rado sam sve to igrao i u juniorima.

Na desnu stranu, pa na udarac lijevom? Tako ste zabijali i golove za B momčad u proljeće.

- Sigurno me i zbog toga trener Vulić stavio na desnu stranu protiv Gorice. Centrirao sam za gol... Ipak mi je lijeva noga jača strana, volim napadati, a igru u obrani moram popravit. Više sam nagnut na ofenzivu, igra ponese, ali mogu trčati i u veznom redu.

Svestrani ste. A tko su vam uzori, koju ligu preferirate?

- Marcelo iz Reala i Jordi Alba iz Barcelone. Volio bih da mogu igrati kao oni. Španjolska mi je najdraža liga, a poslije Hajduka volim Barcelonu. Obožavam njihovu tiki-taku... Španjolska mi je liga prioritet, jer gaje napadačku slobodu nogometa.

Hajduk ima novog Bradarića, čut će se za njega i dalje od Španjolske.

Nezaboravni Anderlecht, skupljao je lopte

U sjećanju mi je dvoboj protiv Anderlechta, bio sam sasvim mali, niti 11, skupljao sam balune uz igralište. Nikad neću zaboravit radost kad je Vukušić zabio za pobjedu u zadnjoj sekundi.

Majka Natalija najviše brine

Živi u Podstrani, vozi auto i poveze na treninge i mlađeg brata Luku, a najviše brige o karijeri sina Domagoja na sebe uzima majka Natalija.

- Majka je Natalija, otac Ante, mlađi brat Luka. Majka me najbliže prati cijeli moj nogometni vijek i više se od svih razumije u nogomet. Ujak Manuel Tabak mi također pomaže savjetima i želi da uspijem, puno pričamo. Bio je košarkaš. Ne, nije ništa Žanu Tabaku...

Želiš prvi znati vijesti o Hajduku?

SD Hajduk
Naslovnica Hajduk