Sport Hajduk

velika ispovijest (3)

Hajdukova budućnost i odnosi s HNS-om u očima Ante Šalinovića: Bez blatnjavih ruku nema čišćenja močvare, neće je nitko očistiti za nas

velika ispovijest (3)

Treći dio opsežnog intervjua Ante Šalinovića člana Nadzorno odbora Hajduka u odlasku.

Mislite da rezanje troškova nije nužno?

- Financijama možete upravljati stvaranjem vrijednosti, odnosno prihoda, ili rezanjem troškova. Niti jedna brojka nije zadana, ovisi samo u odlukama i uspješnosti. Meni je puno bolje imati 130 milijuna kuna prihoda i 100 milijuna kuna rashoda, nego 90 milijuna prihoda i 90 milijuna rashoda. Ja želim što veći, što snažniji Hajduk, a da pritom bude i profitabilan. Tu nema točnog odgovora. Može se ići i s većim i s manjim volumenom budžeta, bitno je da smo profitabilni, da ostvarujemo uspješne sportske rezultate i da se razvijamo. Što bi rekla naša Strategija - to win, to develop, to be sustainable (pobijeđivati, razvijati se, biti održiv). Najgore je ako malo smanjimo troškove, a puno prihode, onda smo u problemima. Toga me strah. Valjda se neće dogoditi.

Dojam je kako s omalovažavanjem pristupate Strategiji?

- Naravno da ne, dapače. Strategija je dokument koji detaljnije i sustavnije opisuje što Hajduk želi, prošireno s vrijednostima koje zastupa. I kao takav je nužan. Problem je samo ako se misli da je to rješenje naših problema. Rezultate stvaraju ljudi i rad, to podcjenjujemo. Da je pisani dokument rješenje, svi bi ga napravili i bili prvaci. On je samo zapis onoga što želimo. I kao takav je vrijedan, ali kao podsjetnik, ne kao rješenje.

Optužuje vas se za neuspjeh u rušenju struktura HNS-a?

- Ne mislim da se baš ništa nije promijenilo. A ono što još nije, ovisi o slobodnoj volji drugih, ne Hajduka ili mene. Moj cilj je bio da se implemetira Zakon o sportu, da politički vrh ne štiti HNS, da hrvatski nogomet ne bude talac jednog čovjeka, da se javno iznesu nepravilnosti u radu, da se ponudi alternativa i da klubovi slobodno odluče što žele. Ne da im se silom nametne promjena, već da im se promjena omogući i da slobodno biraju. Mislim da je sve to i ostvareno, a što ljudi rade sa svojom slobodnom voljom, na njima je. To je još jedna tema kojoj pristupamo dogmatski, ignorirajući realnost. Apsolutno sam podržavao bojkot svake komunikacije s HNS-om dok je on bio okupiran spregom visoke politike i Zdravka Mamića. Ne prihvaćamo da se situacija ipak u nekoj mjeri nije promijenila, premda daleko od onoga što bismo htjeli. Visoka politika ne štiti vodstvo HNS-a, Zdravko Mamić je bjegunac. Nisam naivan, svjestan sam da i dalje postoje njegovi utjecaji i da se struktura nije puno promijenila, ako jest uopće, ali danas je to slobodna volja ljudi iz hrvatskog nogometa. Ovo što danas imamo, to je hrvatski nogomet, to je društvo u kojem živimo. Nemamo drugi, ne možemo uvesti 3.000 klubova iz Španjolske i na taj način promijeniti stanje. To su hrvatski klubovi, to su njihovi predstavnici, mi ih ne možemo direktno promijeniti niti ih biramo. Hrvatski nogomet nije okupiran, Skupštinu HNS-a nakon implementacije Zakona o sportu uglavnom kontroliraju prvoligaši. Da žele, sutra mogu sazvati Skupštinu i smijeniti Davora Šukera. Ali neće. Je li to i dalje močvara? Naravno da jest, u velikoj mjeri. Ali neće se isušiti na način da stojimo sa strane i čudimo se močvari. Trebamo zasukati rukave i čistiti. Metar po metar. A čini mi se da smo previše opterećeni da se ne zaprljamo blatom. Bez blatnjavih ruku nema čišćenja močvare, neće je nitko očistiti za nas. Ako vjerujemo u svoju ispravnost i ideale, zašto se bojimo drugih? Je li nas strah da ćemo postati kao i oni, da će nas iskvariti? Ja se toga ne bojim. Ne možemo izmisliti druge klubove i druge ljude koji će ih voditi da bi stanje bilo bolje. Možemo se samo boriti za svoje stavove. Samo radom i razgovorom možemo i druge mijenjati, barem malo. Zamislite situaciju da se zalažemo za promjene u društvu, ali nećemo politički djelovati dok se kandidiraju HDZ i SDP?! To nije borba, već alibi priča. Koja od trenutka kad klubovi čine većinu Skupštine i mogu odlučiti što žele nema smisla. Trgovina i kompromisi ne, ali aktivna borba za svoja načela svakako. Možda sam naivan, međutim vjerujem kako se tako ipak može nešto napraviti. Dogodio se zanimljiv paradoks. Zdravko Mamić je u velikoj mjeri izgubio svoju moć, a to će najmanje iskoristiti Hajduk. Prije je sve bilo podređeno njegovim interesima, i HNS, i Dinamo, ali i drugi klubovi koji su bili ovisni o njemu i njegovoj milosti. Sada mogu raditi barem u nekoj mjeri i za sebe, štiteći svoje interese. I svi se razvijaju, na svoj način. Svi slobodnije dišu i rade. A Hajduk je u toj situaciji u pola godine razrušio i ono što je sam sebi stvorio.

Spomenuli ste Ćakulu, doista zašto u ovom turbulentnom razdoblju za Hajduk nije bilo Ćakule?

- To se i ja pitam. Ćakula je meni najveći simbol vrijednosti koje zastupamo. Narodnog kluba, transparentnosti i poštenja. Znale su trajati i po šest sati, objašnjavao se svaki detalj, ali uživao sam u svakom trenutku. Ponosan sam na Hajdukovu transparentnost. To je najdirektniji i najpotpuniji pristup informacijama. Nažalost, sada kad su transparentnost i pristup informacijama bili možda i najpotrebniji, odlučeno je da se Ćakula ukine. To sigurno olakšava nametanje dogmi i iskrivljenih interpretacija, ali za Hajduk je štetno. Ja sam za Ćakulu uvijek, ne bojim se rasprava i argumentiranja, ne bojim se istine i ne bojim se grešaka koje radim ja ili bilo tko drugi. Ćakula je najbolji instrument osiguravanja povjerenja koje je nužno za model narodnog kluba. Ja je ne mogu organizirati, eventualno mogu pozvati ljude na razgovor na svoju ruku, kad mi istekne mandat. Ako to uopće itko želi – poentira Šalinović.

Izlazite iz upravljačkih struktura, kakvu budućnost Hajduka očekujete?

- Ne znam. Znam samo kakvu budućnost želim. Nema potrebe da se razbacujem velikim riječima, svi želimo velikog i uspješnog Hajduka koji ne odustaje od principa poštenja. Ali znam nešto što je bitnije. Znam da uspješnost Hajduka ovisi samo o nama. Mi ga možemo dignuti, mi ga možemo i upropastiti. I recentna povijest to jako dobro pokazuje. U ovih par godina sam vidio što Hajduk u kratkom roku može napraviti. Ne neka Uprava, nego Hajduk. U Hajduku je ta snaga i potencijal. I to me čini jako optimističnim. Ali vidio sam i koliko sami možemo biti destruktivni i sve srušiti, vratiti se tri koraka unazad. I to me plaši. Sve ovisi samo o nama. Moramo vratiti međusobno povjerenje i okrenuti se stvaranju. Moramo razgraničiti što tko radi u četverokutu Torcida – Naš Hajduk – Nadzorni odbor - Uprava i međusobno se uvažavati i podupirati. Mir, povjerenje i rad će donijeti i rezultate. Valjda ćemo imati priliku tome svjedočiti. Novi izbori za Nadzorni odbor su prilika za to. Tko god bude izabran, želim im puno sreće i uspjeha u radu.

Želiš prvi znati vijesti o Hajduku?

SD Hajduk
Naslovnica Hajduk