Sport Hajduk

velika ispovijest (2)

Šalinović otvoreno o krizi Hajduka: Slažem se s Torcidom, mi smo najveći krivci, imali smo stabilnu financijsku situaciju i borili se za dvostruku krunu, odlučili smo napraviti rez i smijeniti Upravu

velika ispovijest (2)

Donosimo drugi dio iz opsežne ispovijesti bivšeg člana Nadzornog odbora Hajduke Ante Šalinovića.

Hajduk je sada u iznimno lošoj situaciji, tko je za to kriv?

- Najveći krivac je aktualni Nadzorni odbor, tu se slažem s Torcidom. Neovisno tko je kako glasao, kao kolektivno tijelo snosimo najveću odgovornost. U trenutku kad smo imali stabilnu financijsku situaciju i borili se za dvostruku krunu, odlučili smo napraviti rez i smijeniti Upravu. Ta odluka je legitimna i samim time nije sporna, ali trenutak kad je to napravljeno, način kako je napravljeno i kako je loše odrađena tranzicija, dovelo nas je tu gdje jesmo. Očito su oni koji su vodili taj proces jako podcijenili izazove vođenja kluba i važnost sustavnog upravljanja. Ne možemo se izvlačiti na pritisak javnosti. Jednak pritisak je bio i poslije Rudeša pa smo iz toga izašli sa dostizanjem rekordnih 2,3 boda po utakmici i uključivanjem u borbu za dvostruku krunu, uz sve druge rezultate koje sam već nabrojao. Samo pola godine nakon, u 18 utakmica nakon smjene, došli smo na prosjek od 0,9 bodova po utakmici, rezultat nezabilježen u povijesti Hajduka. Doslovno. A i u drugim aspektima poslovanja kluba napravili smo veliki korak unazad. Neki navijački krugovi jesu radili pritisak, ali upravljačka odluka je bila isključivo na nama. Mogli smo drugačije sankcionirati upravu, mogli smo izvući maksimum iz sezone i pripremiti tranziciju pa onda spremno napraviti željene promjene. Neovisno tko je kako glasao, NO je odlučio napraviti radikalni rez i preuzeo odgovornost. Naravno, priča o odgovornosti bi bila drugačija da je netko direktno i agresivno utjecao na stavove članova NO. Meni nitko nije prijetio niti utjecao na moju odluku, niti mi se išta dogodilo iako sam bio protiv smjene, valjda je i s drugim kolegama bilo tako, pa odluku možemo tretirati samo kao slobodnu volju, a samim time i preuzimanje odgovornosti.

Predsjednika Huljaja je prerano evaluirati. Za ocjenu njegova upravljačkog učinka nužan je protok malo većeg vremenskog perioda. Mislite li da ste vi osobno nešto krivi?

- Apsolutno! Već i na osnovnoj razini svi me mogu smatrati krivim. Onima koji misle da je smjena Kosa i sve što se dalje događalo ispravno, kriv sam već načelno jer se s tim ne slažem. A neslaganje i argumentacija se izgleda ne tolerira. A onima koji napadaju cijeli model upravljanja mogu biti kriv jer sam prilično direktno utjecao da model i NH dobiju formalnu snagu kakvu sada imaju. I kod potpisivanja operativnih ugovora između Hajduka i NH o preuzimanju članstva i svih posljedičnih prava, i kod izmjene Statuta, čime su makar prividno trajno zacementirane pozicije NH. A kriv sam i puno direktnije što je posljedično i omogućilo trenutnu lošu situaciju. Podcijenio sam pitanje povjerenja i važnost direktne komunikacije s ključnim javnostima kao što su Torcida, Naš Hajduk, ali i Grad. Dopustio sam da netko drugi preuzme tu komunikaciju ne vodeći računa do kakvih krivih informacija i interpretacija to može dovesti, nebitno namjernih ili nenamjernih. Podcijenio sam da iznimna ljubav prema Hajduku koju svi osjećamo i loša iskustva iz prošlosti mogu dovesti do nepovjerenja i straha, pa onda i destruktivnih ponašanja, za što je direktna komunikacija jedini lijek. Pasivno sam promatrao kako neki na temelju formalnih funkcija uzimaju sebi za pravo utjecati na procese, nisam predvidio da bi to moglo dovesti do nerealnih procjena vlastitih sposobnosti koje će u konačnici, nadam se kratkoročno, ugroziti klub. Sve su to strateške pogreške za koje se krivim i mislim da se puno stvari moglo prevenirati da sam bio fokusiran na interne procese i odnose. I operativno sam radio velike greške. Što god mislili o tome, nisam se miješao u rad niti jedne uprave, osim što sam bio više involviran u prvih par mjeseci rada u mandatu Kosa. Budući da je upao u novu sredinu, mislio sam da mu treba pomoći. Vrlo brzo sam shvatio da je u potpunosti preuzeo konce, da zna što radi i da mu moja „pomoć" samo može smetati, pa sam se odmaknuo. Ali i u tom kratkom periodu imao sam neke operativne sugestije koje su se pokazale pogrešnima. Na primjer, složio sam se da se Kosu stopira njegov prvi odabir za trenera (Nenad Bjelica, op. a). Ako netko misli da su rezultati Kosova mandata loši, slobodno neka me smatra krivim i za to. Ali analiza brojki pokazuje da smo u te dvije godine po svim kriterijima napravili pozitivni pomak za koji ja nisam vjerovao da je moguć u tako kratkom roku. Za to nisam zaslužan ja, već Kos i njegovi suradnici. Zasluge ne preuzimam, krivicu mogu.

Otkud onda percepcija da ste Vi upravljali klubom?

- To je ostalo od onog tranzicijskog perioda nakon smjene Brbića. Tada sam bio direktno involviran trudeći se da se ne dogodi ovo što se dogodilo nakon smjene Kosa, premda je početna situacija bila puno teža nego u ovom slučaju. Srećom, ali i zaslugom većeg broja ljudi, tu tranziciju smo uspješno odradili bez štetnih posljedica za klub. Nakon toga sam se eksponirao i uključivao kod različitih stvari koje su možda bile važne za klub, ali nisu dio operativnog vođenja, kao što su npr. odnos s Gradom, kredit, problem s DAB-om, implementacija Zakona o sportu, raskidanje veze između visoke državne politike i HNS-a, pa posljedično gubljenje snage Zdravka Mamića i slično. U operativne odluke Uprave se nisam miješao. Dapače, možda je i moja mana kao člana Nadzornog odbora što smatram da Uprava ima slobodu u radu, da je uloga Nadzornog odbora samo da je ocjenjuje i mijenja ukoliko nismo zadovoljni načinom i rezultatima rada. Već sam govorio, brod ne može imati osam kapetana. Ako osam kapetana operativno upravlja brodom i svaki vuče svojim kursom, najbolje što se može dogoditi je da brod stoji na mjestu, a potapanje je puno realnije.

Spomenuli ste da su se oko Hajduka razvili principi razmišljanja koje ne podržavate. Na što se to odnosi?

Više stvari. Prije svega mislim na dogmatsko razmišljanje. Izgubili smo sposobnost dijaloga, argumentirane rasprave, sagledavanje činjenica, kritike, ispravljanja grešaka, razvoja ideja. Razmišljamo u kategorijama mi i oni, dobro i zlo, naši i njihovi, pravovjerni i krivovjerni. Bilo kakva kritika ili poticanje na objektivne analize i iznošenje činjenica se doživljava kao direktni napad koji želi uništiti model i klub. Činjenice su postale nebitne, važne su samo dogme. Držimo se objavljenih dogmatskih istina koje se dalje ne propituju. Čak smo i Ćakulu "ubili" i time onemogućili ljudima direktan pristup informacijama, što je jako čudan način borbe za transparentnost. Usvojili smo Hegelov princip - ako činjenice ne odgovaraju teoriji, tim gore po činjenice! Ja tako ne znam i ne želim funkcionirati. Meni su kritika, ukazivanje na činjenice i prostor za unaprjeđenja najkorisnija stvar. Priopćenje koje sam prije par tjedana poslao bilo je analiza uspješnosti, dokazivanje da je model narodnog Hajduka, a ne Kos, uspješan kako bih neutralizirao neargumentirane napade na model te poziv da ispravimo greške koje radimo. Nisam dobio niti jednu kontra-argumentaciju, već samo osude kako se usuđujem komentirati i na nešto ukazivati. Tipičan primjer pristupa činjenicama su napadi na Kosa, odnosno njegove rezultate. Napada se da su financijski rezultati dobri jer je rasprodana momčad. Onda pogledate činjenice i vidite da je vrijednost momčadi u tom razdoblju narasla više nego ikad. Napada se da je to zato što vrijednost Vlašića u trenutku Kosova preuzimanja upravljanja nije bila ispravno valorizirana. Onda pogledate činjenice pa vidite da je Vlašić bio možda dva-tri milijuna eura u tom trenutku podcijenjen, ali na kraju Kosova mandata samo Letica i Bašić su ukupno bili podcijenjeni sedam milijuna eura, što znači da je rast vrijednosti momčadi još i veći nego se vidi kroz brojke. Napada se da je Hajduk stigao Dinama i Rijeku, povećao broj bodova u zadnjoj polusezoni na 2,3 po utakmici i borio se za duplu krunu jer je liga bila nikad lošija. Onda pogledate brojke o vrijednosti HNL-a i vidite da je prošle sezone HNL bio uvjerljivo najjači u povijesti. Doslovno najjači u povijesti, potpuno suprotno od teze. Napada se da je prodaja Ohandze i Ercega značila odustajanje od rezultata. Onda pogledate brojke pa vidite da smo u polusezoni nakon tog prelaznog roka imali 2,3 boda po utakmici, više nego ikada. Napada se da su igrali samo stranci. Onda pogledate brojke pa vidite da su domaći igrači imali više od 50% minuta u igri s jasnom strategijom rasta udjela domaćih igrača u sljedeće dvije sezone, puno više nego kod glavnih konkurenata i puno više nego što je sada, nakon promjene Uprave. I tako redom. Međutim, činjenice ništa ne mijenjaju, i dalje se samo barata floskulama i dogmama. Činjenice nikoga ne zanimaju. Osim ignoriranja činjenica, problem je što se bilo kakav poziv za daljnja unaprjeđenja sustava Narodnog kluba smatra kao rušenje. Potpuno pogrešno. Naš Hajduk kao udruga ima pravo provođenja izbora i to je dobra temeljna ideja koju moramo razvijati. Ne rušiti, nego razvijati. U Hrvatskoj se oko milijun ljudi izjašnjava kao navijači Hajduka. Moramo biti svjesni da trenutno samo 3% njih ima pravo glasa, a samo 0,5% ga aktivno koristi. To se mora mijenjati ako želimo trajno biti Narodni klub, simbol demokracije. Time bi se Naš Hajduk trebao baviti, a ne se zatvarati u sebe. Dodatno, čini mi se da opet ulazimo u kult siromaštva, da je fokus na rezanju troškova umjesto na stvaranju vrijednosti. Nadam se da je to samo privremena mjera, da neće drugo trajati.

Želiš prvi znati vijesti o Hajduku?

SD Hajduk
Naslovnica Hajduk