Sport Hajduk

naša analiza

Kad uprava luta i momčad tetura: 10 razloga Hajdukove krize

naša analiza

Porazi od Osijeka i Lokomotive ponovno su razotkrili sve probleme Hajduka.

Nakon što su pobjede protiv Rudeša i Istre 1961 pa i remi s Dinamom izgledali kao naznake izlaska iz krize, vratio se Hajduk protiv jačih protivnika “starim navikama”. Problemi su, očito je, mnogo dublji što se na koncu ogledava na igrama prve momčadi. Pokušali smo izvući neke od razloga ovakvog pada Hajduka u posljednjih šest mjeseci. Nismo kopali preduboko u prošlost s pričom u stilu Broja Jedan. Držali smo se posljednjih nekoliko godina koje su na tapetu, kada su po nama krenuo splet događaja koji je rezultirao krizom koja traje evo već pola godine.  

1  Promenada na ključnim mjestima u klubu

Samo u mandatu aktualnog NO-a Hajduk je promijenio pet trenera (Burić, Pušnik, Carrillo, Kopić, Vulić), četiri predsjednika (Brbić, Bošnjak, Kos, Huljaj), tri sportska direktora (Vučević, Branco, Bjelanović). I kada odlazi predsjednik Uprave, Brbić, Kos ili bilo tko, uvijek ide lavina, odlazi cijela garnitura i dolazi do krize sustava. No, nije taj problem od jučer, ni “izum” aktualnog NO-a. Tako je već (pre)dugo. U zadnjih 15 godina Vulić je 35. trener Hajduka.

2  Velika lutanja u smjeru upravljanju klubom

Pod Brbićem se svaka kuna okretala dvaput prije nego što se potrošila, nije bilo novca, spašavao se klub. Pod Kosom su uslijedile velike investicije u momčad (i infrastrukturu) od novca zarađenog transferima. Ima se, može se, tvrdilo se. Veća vrtnja novca – veći prihodi danas to tumače arhitekti tog poslovanja. Igrači su dobijali za Hajdukove pojmove enormne ugovore. A sada se od dolaska Huljaja svim silama štedi, smanjuju ugovori, budžet reže gotovo napola, steže se kaiš. 

3  Nekompetentnost nekih vodećih ljudi

Izabranim predsjednicima Uprave, pa i “nadzornicima”, jer su neki znali glumiti Upravu, evidentno nedostaje iskustvo rada u sportu, pogotovo na čelu nogometnog kluba razine Hajduka. Nekima i veće iskustvo rada generalno na sličnim funkcijama te “težine”. Nisu “mesari” kao nekada, pamtimo sve i svašta, ali nisu ni unutra. Definitivno nije isto firma i klub. Naročito Hajduk. I Huljaj vjerojatno još “skuplja padobran”.  

4  Brkanje ovlasti

NO trebao bi se baviti nadziranjem rada Uprave (kluba), a ne upravljanjem. Neki članovi NO-a nisu bili zadovoljni nedostatkom vizije, pa je pod tim obraloženjem smijenjen Brbić. Doveden je Kos, nova momčad na terenu, ali i na katu, napravljen drastični zaokret. Nakon dvije godine njihov izbor Kos je pao zbog sudaca, pa je tada sve puklo, gotovo cijeli taj projekt. A novi njihov izbor Huljaj je nakon uvida u stanje okrenuo smjer za 180 stupnjeva. I nitko ni za što nije kriv?

5  Afera ugošćavanja sudaca

Nije tada sve počelo, ali to je bio trenutak kada se klub destabilizirao. Tada se zakotrljala lavina odlazaka, od Kosa, Branca... Nakon što je izašlo na vidjelo da je Hajduk gostio suce, kao da nikad ništa nije bilo. Tada je sve krenulo nizbrdo pred kraj prošle sezone, a sve se nastavilo i ove. A onda se oteglo biranje Kosovog nasljednika, kasnilo se s pripremama nove sezone, pa je na vidjelo izašla financijska situacija te je odmah prodan i Bašić, zbog problema s likvidnošću.

6  Utučen veliki novac za sličan rezultat

Hoćeš-nećeš Hajduk je prodao u posljednje vrijeme sve svoje najskuplje eksponate, od Vlašića nadalje. Uložen je veliki novac u igrački kadar. A rezultat je praktično nikakav. Isti ili vrlo sličan kao i ranijih sezona. Može se govoriti o sudačkim previdima u finalu kupa, a u prvenstvu je bila ista pjesma kao i kada je momčad bila mnogo jeftinija, opet treće mjesto. A ove sezone je nikad lošije u HNL-u. No, čini se da je ponestalo “obiteljske srebrnine” za prodaju.  

7  Brojni promašaji u dovođenjima igrača

Nagomilao je Hajduk posljednjih godina mnoštvo igrača sa strane, a nema se na kraju baš i čime pohvaliti potezima na tržištu nogu. Legitimni nasljednici Joa, Abdukholikova, Iluridzea, Milevskog, Radčenka, Veleza, Arteage... postali su Maganto, Ćosić, Almeida... Ništa posebno nisu Hajduku donijeli ni Filip, Memolla... Njihovim stopama idu i Vučur, Lopez... Kao da toj listi nema kraja. A veliki novac na njihove plaće (za Hajdukove prilike) je potrošen.   

8  Napad(i) na nogometaše

Nezadovoljstvo dijela najžešćih navijača, pri čemu je bilo prijavljenih i kućnih posjeta, kulminiralo je napadom na Saida i suigrače kada je nogom u glavu dobio Futacs. Nakon toga je uslijedilo naprasni rastanak Hajduka s nekoć najboljim strijelcem lige. Uslijed svega je na koncu klub ostao i bez očekivane kakve-takve (s obzirom na povijest ozljeda) odštete. Ali mnogo veći problem je što sada Hajduka prati glas sredine u kojoj igrače udaraju navijači. Pa strani igrači “hrle” na Poljud. 

9  Odnos prema domaćem kadru

Neki domaći igrači su imali sreće pa su se probili, poput Letice sa stipendijskim ugovorom nakon ozljeda Stipice i Grbića. Neki nisu. Poput spomenutog Grbića, Bosančića... koji nisu dočekali priliku na Poljudu pa su ostali više bez strpljenja i otišli. Za domaće igrače nije bilo strpljenja, za brojne dovedene strane upitne kvalitete ga je bilo u izobilju. Bilo kada nisu u formi (Savvas, Lopez), s ozljedama (Futacs), kada bi se ogriješili o disciplinu (Said). Ne znamo jesu li bili bolji, ali prema viđenom sigurno nisu ništa lošiji od dovedenih igrača.

10   Igrači mijenjaju trenere

Puklo je na relaciji trener - (glavni) igrači. Nakon svega svlačionica je Željku Kopiću okrenula leđa i to je bio početak njegovog kraja. Nije to bila stvar bojkota, ali kada su međusobni odnosi pukli vidjelo se to itekako i na terenu. Samo je bilo pitanje vremena kada će se dogoditi razlaz. Na sličan način pao je i Kopićev prethodnik Joan Carrillo. A bilo je sličnih primjera i ranije. A u cijeloj priči klub je, gotovo u pravilu, stajao sa strane.

Želiš prvi znati vijesti o Hajduku?

SD Hajduk
Naslovnica Hajduk