Sport Hajduk

glava u balunu

Razmrsiti kaotično stanje u Hajduku Oparina je dužnost: izbornom gimnastikom Hajduka se ne može vratiti u poziciju barem ravnopravnog Dinamu

glava u balunu

Ajme koja katastrofa, prava sramota, šest golova, po' duzine u korpet, to je stvarno čisti užas. A uz to slušam komentatore TV Nove, koji se slažu da je Hrvatska doživjela pravi debakl, ali se trude da na tu golijadu gledaju s neke vedrije strane, ono kako Zlatko Dalić i njegovi izabranici moraju izvući prave zaključke, pa se citira ona glupa izreka koja se provlači od Vujadina Boškova,n ekadašnjeg nogometnog velikana i trenera velikih klubova kako je „bolje jednom izgubiti s 0:6 nego šest utakmica s 0:1“. To je kao utjeha…

Hrvatska reprezentacija doživjela je pravi masakr od „furija“ u prvom redu zato jer mi nemamo širine igračkog kadra. I kad se dogodi da od reprezentacije odustanu trojica Ćorluka, Subašić i Mandžukić, kad se ozlijedi Vrsaljko, kad poštedu dobije Badelj, kad Dalić nema na raspolaganju Strinića, Kramarića, Lovrena, Rebića, Ćaletu-Cara, u krajnjoj liniji ni Nikolu Kalinića, onda praktično to nije ona momčad, koja je osvojila drugo mjesto na svjetskom prvenstvu u Rusiji. To je ipak manjak čak jedanaest igrača s popisa za Rusiju 2018. Naime, jedno je kad imaš na raspolaganju standardnih 12 ili 13 igrača, pa kad se tu i tamo ubaci jednog ili dvojicu iz pričuve, drugo je kad ti od najbolje postave protiv Španjolske igra njih pet ili šest: Vida, Modrić, Rakitić, Perišić, Brozović, pa ajde i Pivarić.

Kad se tumači razlika između klupskog trenera i izbornika onda se u prvi plan postavlja izbornikova mogućnost šire selekcije, dok se kod trenera u klubu kao prednost, osim svakodnevnog rada, uzima šansa kupovine igrača tijekom dva prijelazna roka. Dalić nema veliki izbor, tu se zadugo više neće ukazati neki novi igrač koji bi mogao pretendirati na nacionalnu momčad. Trenutno je jednaka situacija i sa Hajdukom, Zoran Vulić, također nema mogućnosti za neku prinovu/pojačanje, sve do zimske pauze.

I tu je jasan krimen posljednjih uprava „bijelih“, Ivan Kos i Jasmin Huljaj su uz blagoslov Nadzornog odbora (ras)prodavali najbolje, dok su dovodili prinove, čak takve da nisu ni blizu ranga onih koji su otišli. Situacija je krajnje alarmantna premda će Zoran Vulić malo po malo podizati momčad na tablici prema gornjem dijelu, hoću reći da će se kriza rezultata ublažiti, ali ona rukovodeća ostaje kaotična.

Razbuktale su se polemike, da ne kažem pravi verbalni rat, između pobornika formule Našeg Hajduka i protivnika takvog modela. Točnije, mnogi su i dalje zadojeni idejom „Hajduk, dite puka“. Točnije da se održi model vlasnosti navijača, ali je većina, čak i takvih, napokon uvidjela da od načina vladanja klubom, u prvom redu da se izbornom gimnastikom, kažimo inženjeringom biranja, Hajduka ne može vratiti u tradicionalnu poziciju, barem ravnopravnog rivala Dinamu. I to zato jer se u nadzorni odbor biraju oni koji postavljaju za predsjednike ljude bez kapaciteta za tu kompleksnu ulogu.

U tom dokazivanju štete koja je proteklih godina učinjena prednjači Igor Štimac, jedan od velikana Hajduka, on svojim istupima/objavama argumentirano rastura ideju postojanja udruge Naš Hajduk. Štimac ima svu silu pobornika na društvenim mrežama, koji se predstavljaju odreda baš imenom i prezimenom, dok se s druge strane uglavnom javljaju neki likovi, skriveni iza lažnih nickova, koji pokušavaju obraniti status udruge, u prvom redu uvredama, ali i a priori protivljenjem onima koji, navodno, žele preuzeti vlast u splitskom klubu. Na tom planu, bez i najmanje samokritike, reagiraju obranaški iz udruge. Tajnik Ivan Rilov kao papagalo ponavlja: „Naš Hajduk nije odgovoran za stanje na terenu“. Ma bogati, odgovorni su oni koje su članovi Našeg Hajduka odabrali u Nadzorni odbor, a ovi su tko zna s kakvim motivima izabrali predsjednike koje nisu dorasli voditi jedan klub.

Od predsjednika se i ne traži da se tendi u nogomet, nego da zna voditi klupski biznis. A to nisu ni Kos, ni Huljaj, pogotovo u odnosu na stvarnu pripadnost Hajduku. Takve izbore čelnih ljudi moglo bi se i progutati kad bi oni bili u stanju osigurati sredstva klubu za život, a ne preživljavanje koje se svodi na prodaju igrača.

Jedan od bivših predsjednika Željko Kovačević iznio je zanimljivu ideju:

- Treba promijeniti statut kluba, tako da predsjednik Hajduka bude volonter, a izvršni direktori profesionalci.

Drugu ideju ima Mate Peroš, posljednji predsjednik „bijelih“ s jasnim idejama:

- Izlaz je u javnom međunarodnom natječaju za predsjednika, koji će biti izabran od strane vlasnika, dakle izravno od većinskog vlasnika, to jest onih koji vode grad Split. Takvoj osoba ili grupi ljudi, poduzetnika, provjerenih sa svih strana, treba omogućiti koncesiju vođenja Hajduka na najmanje desetak pa više godina, tako da mogu investirati u klub, postaviti svoje ljude bez zadiranja u vlasničku strukturu. Dakle, da grad ostane većinski vlasnik.

Sigurno je da iz svijeta nogometnog biznisa ima ljudi koji su spremni ulagati u Hajduka, kao što je izjavio talijanski filmski magnat Aurelio de Laurentis, predsjednik Napolija i odnedavno Barija, koji je, potaknut od strane trenera Edija Reje, voljan prihvatiti izazove. Praktično, čovjek koji je pozvan razmrsiti kaotično stanje Hajduka je gradonačelnik Andro Krstulović Opara. Međutim, Opara zajedno s članovima gradskog vijeća, pokazalo se, vjeruje aktualnom vodstvu kluba…

Želiš prvi znati vijesti o Hajduku?

SD Hajduk
Naslovnica Hajduk