Sport Hajduk

Novo lice u stožeru

Carevo novo ruho: Oduševljava me Klopp, kad bismo tako igrali, navijači bi se oduševili

Novo lice u stožeru

Zoran Vulić po peti je put preuzeo Hajduk, ali prvi put na klupi će sjediti pomoćnik Mario Carević (36). Bivši veznjak pod Vulićem je za Hajduk odigrao rekordnih 107 utakmica. Nije ni čudno da ga je Vulić pozvao u svoj stručni stožer, uz vjernog suradnika Mladena Praliju. Između ostalih poslova pomoćnika Carević je zadužen i za analizu treninga, protivnika.

- Do svega je došlo iznenada. U subotu ujutro u 8.23 me šjor Vule zvao, ne znam kako se mene sjetio. Rekao mi je da ima sastanak u 10. Pitao me bih li se priključio. Morao sam brzo odgovoriti. Rekao sam mu da normalno da bih, a onda sam u tih idućih pola ure ženi objasnio da idem – priča nam Carević.

- Bilo mi je teško, supruga i dvoje djece su ostali u Zagrebu. Nisam ni imao vremena pripremiti neke stvari, ali takav poziv se ne odbija. Hvala Vuli što mi je dao šansu.

Prethodno je trenersko iskustvo stjecao u slovenskoj Krki.

- Bio sam pomoćnik u prvoj ligi godinu i pol dana, Milošu Rusu koji je radio i u Zagrebu, Milošu Kostiću i Andreju Kastrevcu. Živio sam u Zagrebu i putovao svaki dan u Novo Mesto – prisjeća se Carević.

I dodatno je trenerski ulagao u sebe.

- Bio sam kod Nane (nap.a. Slavena Bilića) u West Hamu, Spallettija i Mancinija dok su bili u Interu... Prikupljam iskustva. S Vulom ću sigurno mnogo naučiti.

Tko je od trenera na tebe ostavio najdublji trag tijekom igračke karijere?

- Vule me stvarno toliko toga naučio, kao i pokojni Slišković u mlađim uzrastima. Kasnije sam imao privilegiju raditi i s pokojnim Ivićem koji je genijalac, kao i Poklepović. U Stuttgartu me vodio jedan Trapattoni.

Kakav je bio Ivić?

- Vodio me u Saudijskoj Arabiji (nap.a. Al-Ittihad). Krenula bi priča o Splitu, hrani, ali on bi se za sekundu vratio na nogomet. Još tada, kada nitko nije stavljao igrače kontra noge na krilo kao što igraju Robben, Messi, govorio je da će se to dogoditi, da će nogomet doći kao rukomet. Analizirao je sve sportove i iz njih uvodio nešto u nogomet. Bio je vizionar.

A nogomet kojeg trenera najviše voliš, kako bi volio da igra tvoja momčad?

- Meni je Klopp najbliži i najdraži. Kada bih preslikao taj taktički model na naš mentalitet i okruženje, mislim da bi to svi navijači voljeli. Brzi reposjed, tranzicija, u završnici s pet igrača... Naravno, sve ovisi o profilu igrača. Takvi menadžeri iskeširaju novac za igrače koje žele. Mi smo u Hrvatskoj u drugoj situaciji.

Da se malo vratimo na igračke dane. Nije to na koncu bila karijera kakva je mogla biti? Bio si najveći talent Hajduka u generaciji Srne.

- Slažem se da nije bilo dovoljno dobro, kada uzmem u obzir talent, izvedbe tada za Hajduk i mladu reprezentaciju. Moja je krivica, ali mnogo se stvari mora posložiti da bi se napravilo nešto. Puno je tu faktora. Bilo je i mnogo dobrih stvari. Ne mogu žaliti za ničim.

Tko je najbolji nogometaš s kojim si igrao?

- Kada sam počinjao u Hajduku bilo je mnogo velikih igrača i mangupa, Srna, Štimac, imao sam čast igrati i odrastati uz Bilića, Asanovića. Za mene su dva majstora bili Računica i Turković. Danas bi vrijedili sto milijuna, ali tada su bila druga vremena. U Stuttgartu sam igrao s Tomassonom, Gronkjaerom, Soldom, Babbelom, Gomezom...

Kako gledaš na ovu momčad Hajduka?

- Volja za radom je na najvišem nivou i tu sam ugodno iznenađen. Ostale stvari su za glavnog trenera.

Je li momčad kvalitetnija od rezultata koje ostvaruje?

- Dosta stvari se tu nije poklopilo. Ovaj Hajduk sigurno ima kvalitetu, ali za koliko bodova to sam Bog zna. U nezahvalnoj smo situaciji, u kakvoj Hajduk odavno nije bio. Jedino možemo gledati kratkoročno, kako dobiti Rudeš. Neće nam biti lako, ali ako se postavimo na pravi način očekujem da to riješimo.

Vulić je najavio povratak Hajduka u vrh?

- To je dug proces, ali pravi početak je pobjeda protiv Rudeša. Puno je prostora za napredak. U šjor Vulu vjerujem, ima ogromno iskustvo. On će to posložiti, napraviti neke preinake.

Kako gledaš na priče o strancima i domaćim igračima, mladima i starima?

- Gledam samo tko je dobar igrač. Ja sam deset godina bio stranac. Bilo bi od mene licemjerno govoriti da je puno stranaca. Treba samo napraviti atmosferu da nema podjela.

Supruga i djeca su u Zagrebu?

- Ona je pri kraju specijalizacije, a mali ide u školu. Malo je nezgodno, ali pronaći ćemo način.

Barem ćeš zbog tramvaj lige češće viđati obitelj? – malo smo se našalili.

Kakve su reakcije navijača kada te sretnu na ulici?

- Ne sreću me jer sam na stadionu cijeli dan, a poslije toga idem u stan.

Što ne bi volio da ti igrači kao treneru rade, a što si ti radio svojim trenerima?

- Uh, šta sam ja sve radio ha, ha, ha... Ne bih volio da mi rade sve ono što sam ja radio svojim trenerima ha, ha, ha. Moraš kao trener imati individualni pristup igračima, nisu svi isti.

Kakve su ti trenerske ambicije?

- Imam ambicije, 18. rujna imam završni ispit za UEFA A licencu. Vidjet ćemo kako će se stvari razvijati, gdje će me život odnijeti.

Nekoliko brzopoteznih

Koliko se promijenila slika Hajduka od tvog zadnjeg boravka tu 2007.?
- Klub je organizacijski na višem nivou. Danas ne trebaš misliti o ničemu, samo o treningu. Prije je isto bilo dobro, ali nije bilo na tako visokom nivou. Kada uđem na Poljud to mi budi emocije. Tu sam proveo 17 godina, od sedme godine sam bio tu.

Najdraža pobjeda u igračkoj karijeri?

- Nad Varteksom u Varaždinu 2001. godine 4:2.

Jesi li se prepao kada je Bjelanović izjednačio na 2:2?

- Kako ću se prepasti kada sam vidio "dvista iljada" naših navijača? Kako možeš izgubit takvu utakmicu!? Lijepa su to vremena bila, sada je tako kako je.

Najdraži gol?

- Više sam asistirao. Protiv Dinama iz penala u moj zadnjoj sezoni u Hajduku kada je ostalo 2:2.

Želiš prvi znati vijesti o Hajduku?

SD Hajduk
Naslovnica Hajduk