Sport Hajduk

svijetla točka

Prije tri mjeseca je navijao s tribina: Trener Oreščanin me pripremio za ovo, sa zadnjeg veznog me gurnuo prema naprijed i to mi odgovara

svijetla točka

Ante Palaversa (18, 6. travnja 2000.), ljeto iz snova živi:

- Baš tako, ali fale još pobjede. Zadovoljstvo ne može biti kompletno bez pobjeda – odgovara nam plavokosi Ante.

Svjestan je trenutka, da ga novinarska svita poteže za rukav. U Hajdukovu teškom trenutku nedostatka bodova, u sumraku se pojavio kao zvijezda repatica da osvijetli put. Kometa. Da pokaže kojim putem treba krenuti. Domaći, mladi...

Trener Željko Kopić ga je, za reć pravo, pripremao da uskoči još od priprema na Pohorju. Debi protiv Slavije, onda je "nestao". Sad je zabio u Zaprešiću. Pogodak samo takav. U rašlje. U Hajdukovoj svići (uvik) ima uja.

Nametnuli ste se sasvim treneru Kopiću, bilo je i viroze, ali sad je sve na mjestu, pitamo ga.

- Tokom priprema pokušao sam se nametnuti što bolje mogu i to sam i uspio. Sanjao sam cijeli život da dođem među prvih 11 Hajduka, da zaigram na Poljudu, među navijačima, najboljim na svijetu kao što sam i ja bio ima tri mjeseca. A sad sam igrač. I to je moj dječji san ostvaren. Još pobjede da krenu.

Je li bilo treme protiv Slavije? To jutro je otišao Radošević, a trener vam prišao...?

- Da, i rekao mi da igram. Neću to nikad zaboravit, bili smo u Solinu, u hotelu President, Radošević je odlazio. U tom trenu prišao mi je trener Kopić i ...bio je moj cijeli svijet. Rekao mi je da igram! Ne, nisam osjetio tremu, ali bome jesam čim sam izašao na teren. Moraš to osjetit, nije ti svejedno, puknu emocije. Kad sam doša' doli na igralište i počela utakmica, to je ...posebno!

Pa vas viroza napala, a mi napali trenera da vas je zaboravio. U Osijeku i dalje neko vrijeme... (smije se Palaversa):

- Imao sam virozu i trebalo je to prebrodit. Par dana me tresla, pokušavao sam se što prije prilagodit treninzima.

Nakon pogotka u Zaprešiću više ništa nije isto? Pogledali ste vratara, pa ga uslikali, upamtit će vas Kelava?

- Naciljao sam... Imao sam viziju! Odmah sam tražio balun kad sam se našao u toj poziciji, a vratar izašao. Ja sam time treneru uzvratio na povjerenju na najbolji način. Rekao sam, kad dam gol, onda to bude nešto neobično, posebno. Uđe ovako nekako (smije se). Vidio sam vratara da je izašao na možda dva-tri metra i pokušao sam pogodit ono što sam pogodio!

Moramo reć da smo zapazili i koju izgubljenu loptu više nego što bi trebalo. Opraštamo, mladi ste.

- A je, u pravu ste. Izgubljene balune moram svest na minimum.

Ovo je za vas velik skok, sa 18 godina već u prvu momčad. To su pravi, koji rano izrone?

- Najviše je zaslužan trener Oreščanin koji me na to pripremio. On me sa zadnjeg veznog gurnuo malo lijevo, naprijed. I to mi odgovara. Cijelu drugu momčad priprema da se probije. Tu su i moji suigrači, Nejašmić, Pasariček, Bradarić... I cijela generacija 2000., Šego, Blagaić, Kreković, pa malo stariji Teklić, Delić. Ima nas. Zahvalan sam mu, skok do prve momčadi, za to se živi, za to se radi.

Što kažu doma na prvijenac? Posebno ste ga posvetili...

- ... stricu Luki! Taman je prije 25 godina bio zarobljen u Kijevu, pa pritvoren u Kninu, kao pripadnik naše vojske u domovinskom ratu.

Za potpuno ljeto iz snova fale pobjede?

- Naravno. Trebaju nam pobjede. Samo da okrenemo list.

Kad ćemo dočekati prvu?

- Ja se nadam odmah, prvu sljedeću, protiv Slavena u Koprivnici. Jer, kalkulacija i nema baš, a mi ćemo dat sve od sebe i maksimum svoj samo da dođemo do pobjede. Bili smo blizu u Zaprešiću.

Navijači vas maksimalno podržavaju, žele što više mladih, domaćih? I kad će titula? Juniorska vam je izmakla za dlaku u proljeće?

- Navijačima hvala na potpori, i ja sam navijač, do prije tri mjeseca na tribinama, Odužit ćemo se radom, igrama. A juniorsku titulu mi ne spominjite uh, primili smo gol u zadnjih deset minuta, to mi baš i nije dobro palo, bila je tuga, ajme. Seniorske titule, to je već druga stvar. Hajduk je najbolji klub, trebamo pobjeđivat. I što prije do osvajanja prvenstva kojeg odavna nije bilo. To bi bio nastavak moga sna.

Titule se zadnje ne sjećate, a koja vam je utakmica u sjećanju?

- Protiv Anderlechta, kad je Vukušić zabio, bilo je nezaboravno. Otac me vodio na utakmicu i to pamtim.

Poruka navijačima?

- Da ćemo igrat šta bolje možemo, nastojat ćemo iz utakmice u utakmicu dolazit do pobjeda. Nema se šta drugo obećat.

Uzor mu Pašalić, od stranih Iniesta

Vidi se da ste igrač vica, igrač imaginacije i poteza, vidjeli smo i proigravanja petom. Tko su vam uzori?

- Mario Pašalić od naših, on nosi i hajdučko srce u sebi. Po igri i ponašanju. A od gledanja stranih profesionalaca, to je najprije Iniesta i tako neki... Marco Reus, Kroos, to su oni. Nadahnjuju me potezima i to pokušavam kroz treninge i utakmice i ja napraviti.

A za splitske poznavatelje sporta jedno se pitanje samo nameće. Je li vam što u rodu pokojna Dragica Palaversa, proslavljena splitska rukometašica, svjetska prvakinja iz 1973?

- To me mnogi pitaju, čuo sam za nju, ali nije mi u rodu. Moji su iz Žrnovnice...

Želiš prvi znati vijesti o Hajduku?

SD Hajduk
Naslovnica Hajduk