Sport Hajduk

uživa u balunu i domu

Mijo Caktaš otvoreno o svemu: Što sam stariji sve sam bolji, a s Dinamom smo ravnopravni i detalji će odlučivati

uživa u balunu i domu

Razgovarajući s Mijom Caktašem za SN , nikada ne biste pomislili što se sve događalo proteklih šest dana u Hajduku, oko kluba, u gradu... Smiran i koncentiran isključivo na nogomet, takav je 25-godišnji Dugopoljac. Rado bi Mijo pričao o svemu što se događalo na zelenom travnjaku, ali pitanja su fokusirana na druge teme. Prije svega na odnos igrača i navijača nakon napada na Futacsa i sastanaka s torcidašima u svlačionici Bijelih.

Zato je logično pitanje kakav odnos navijača očekujete u Koprivnici i uopće do kraja sezone? S naglaskom na finale Kupa u Vinkovcima. Nakon utakmice s Dinamom 30.000 ljudi je pljeskalo, ali poznato je što se događalo kasnije.

- Očekujem da ćemo imati veliku podršku na svakoj sljedećoj utakmici. Nije se ništa promijenilo - precizan je odgovor Mije Caktaša.

Pet igrača Hajduka odlučilo se dan nakon poraza od Dinama prošetati gradom. Nažalost, jedna obična šetnja pretvorila se u ružnu priču. Je li Miji Caktašu palo na pamet prošetati gradom dan poslije poraza u derbiju?

- Nisam razmišljao o tome. Imao sam drugih obveza, ostao sam kod kuće. Moram priznati da sam bio i malo umoran. I posvetio sam se obitelji. Žao mi je što se to dogodilo.

Jeste li nakon toga osjetili da su stranci potišteni, da se nešto promijenilo u atmosferi u svlačionici?

- Nisam to osjetio, mislim da su i dalje svi maksimalno posvećeni obvezama i utakmicama koje slijede. I ja sam bio stranac, znam kako je živjeti daleko od kuće.

Stranci su uvijek prvi na udaru kritike kada ne ide prema očekivanjima. Jer, od stranaca se očekuje da budu kvalitativna prevaga. Prošao je Caktaš tu “školu” u Rubinu.

- Pravilo je da stranac uvijek mora pokazati malo više od domaćeg igrača. Tako se i nas gledalo u Kazanju. Međutim, nikome nije svejedno kada se dogode incidenti. To je uvijek loše, bez obzira kome se dogodi, domaćem ili strancu. Ali, uvjeren sam da ćemo svi zajedno i dalje pružati maksimum na terenu.

Iz Hajduka je Mijo Caktaš otišao u prosincu 2015. godine. Zaradio je Hajduk tada milijun eura za njegov odlazak u Rubin. Je li danas Caktaš bolji igrač nego je bio prije dvije i pol godine?

- Apsolutno! Držim da sam bolji, iskusniji. Na pragu sam 26. godine i što sam stariji sve sam bolji. Sve je drukčije s godinama. Bolje i lakše vidiš neke stvari. S iskustvom osjetiš kako se mijenjaš, napreduješ...

Da, to je zanimljivo pitanje. Koliko je napredovao Mijo Caktaš u šest godina karijere, otkada je krenuo u Hajduku?

- Svaki je početak težak i kako vrijeme odmiče, sve je lakše. U početku imaš strah, ali što duže igraš, taj strah nestaje. Time uklanjaš prvu, najveću prepreku. Oslobodiš se s većim samopouzdanjem i iskustvom. Na startu misliš kako treba dobro odigrati, a sada gledaš kako ćeš zabiti, kako ćeš preuzeti odgovornost.

Osjećaj za vrijeme i prostor posjeduje Mijo Caktaš na terenu. Kada se tome pridoda i tjelesna priprema koja mu omogućuje dolazak iz drugog plana, dobijemo igrača koji u ulozi veznjaka trese mreže i rješava utakmice. Tko je Miji bio idol na početku karijere? S obzirom na to što je napravio u karijeri, danas može biti idol sam sebi.

- Ha-ha... ne volim pričati o idolima. Ali ako baš pitate, u dječačko doba obožavao sam Ronaldinha. Volim gledati prave igrače. I učiti. Uvijek učiti.

Nogomet koji ima vica, nogomet driblinga i poteza, to je nogomet Mije Caktaša. Jedanaesterac iz Zaprešića, udarac panenka, koji uvijek privuče pozornost. I slobodni udarac što je ispružio Livakovića u derbiju. Ima Mijo Caktaš taj potez koji nikog ne ostavlja ravnodušnim. Dapače, diže tribine na noge.

- Svi gledaju nogomet da vide potez. Ne može se sve na snagu.

Lako je time zaključiti da je Caktaš po svom poimanju nogometa skloniji opusu Messiju nego Ronaldu. Više potez nego “forca”. Međutim, pola navijača Bijelih nakon panenke u Zaprešiću kaže “Mijo je bog”, a druga polovica kaže “da je promašio, poludio bih”. Ali takav je Mijo.

- Nisam nikada promašio panenku. Pucat ću opet, ali neću obećati kada. Nema smisla da govorim “evo panenke” sutra u Koprivnici. Bit će kad osjetim da je trenutak. Ali, bit će opet takvih uzbuđenja. Guštam u takvim potezima. Nije nogomet samo “trči i pucaj”. Drago mi je da još uvijek tako razmišljam. Ima u meni još gušta, nije sve samo ravna crta. Uživam u balunu.

Možemo li očekivati još poneki projektil do kraja sezone? Slobodnjak poput ovog iz derbija...

- Kada imam vremena ostanem iza treninga i vježbam slobodne udarce. Vidjet ćemo, ako se ukaže prilika na utakmici....

Godine iskustva prati i egzistencijalno oslobađanje. Sveukupno na kraju dođe rasterećenje i posvećenost poslu kojeg voliš. Zvuči idealno.

- U boljoj sam situaciji nego prije tri ili četiri godine. Istina, oslobodi se čovjek i igra s manje opterećenja kad riješi neke stvari u životu. To je normalno i zato danas više uživam u nogometu i životu nego prije dvije-tri godine. Nemam više neka opterećenja. Bio sam u inozemstvu, nešto sam zaradio, a dobio sam i potrebno iskustvo.

Dvije godine ste igrali u Rusiji, mogu li se usporediti ruska liga i HNL?

- Infrastruktura je bolja u Rusiji nego u Hrvatskoj, ali u HNL-u su igrači tehnički kvalitetniji. U Rusiji je nogomet na fizičkoj komponenti, ali pitam vas je li nogomet zanimljiviji ako ima vica i poteza ili je snaga primarna? Uvijek preferiram tehniku u odnosu na snagu, tu je razlika između HNL i ruske lige.

Idemo dalje s usporedbama. Kakav je današnji Hajduk u odnosu na momčad Bijelih koju ste ostavili prije dvije i pol sezone?

- Bilo je i tada kvalitetnih igrača, od Milovića, Kalinića, Vlašića... da ne nabrajam dalje. Ali, u klubu je bila drukčija situacija što se tiče financija i uređenosti. Hajduk je danas financijski stabilniji, ukupno posloženiji. Veći je igrački kadar i može se reći da je sve za nijansu bolje.

Ali, opet se kaska za Dinamom. Skroman je rezultatski pomak u odnosu pred dvije sezone. Prošle nedjelje mogli su hajdukovci doći u situaciju zakomplicirati borbu za naslov. Velika je prilika propuštena.

- Veseli me kako smo odigrali, kako smo se borili i koliko smo šansi stvorili. Da smo odigrali loše, onda bih se zamislio. Ovako ipak ima optimizma.

Mnogi su mišljenja da biste se borili za naslov da je na okupu ostala jesenska momčad s Ohandzom i Ercegom. Plus Caktaš i Gyurcso i eto ekipe za velike dosege, eto momčadi za naslov prvaka...

- Što ćemo gubiti vrijeme na tome tko je otišao, koga nema... Idemo dalje, gledamo samo ono što nas čeka do kraja sezone.

U tom rasporedu do kraja prvenstva čeka Bijele dosta zanimljivih utakmica. Čime bi na kraju sezone bio zadovoljan Mijo Caktaš?

- Bio bih zadovoljan da osvojimo drugo mjesto i da uhvatimo što više bodova do kraja sezone.

Zadnji zvižduk je u Vinkovcima 23. svibnja, tu se spušta zastor na sezone. Je li prošlonedjeljni derbi pokazao što se može očekivati u finalu Kupa? Tko je uopće favorit u tom dvoboju?

- Ne može nitko reći da je favorit. Dinamo je pobijedio, ali mi smo igrom dominirali. U ovom trenu to su dvije ravnopravne momčadi i, po mom sudu, detalji će odlučivati.

Jasno, nada se Caktaš da će detalji otići na stranu Hajduka. Nudi se Miji prilika uzeti i drugi Kup u bijelom dresu. Rijetki su trofeji zadnjih sezone, shodno tome malobrojni igrači se mogu pohvaliti naslovim zadnjih godina.

- A tko ne bi volio osvojiti... Svi živimo za trofeje, jer pobjednici se uvijek pamte.

Kakve su ambicije Mije Caktaša nakon završetka sezone? Ostanak u Hajduku ili novi odlazak u bijeli svijet?

- Ugovor s Hajdukom imam do ljeta 2021. godine i, moram priznati, ništa ne planiram. Dobro mi je i daj Bože zdravlja meni i obitelji. Kada se probudim u Splitu, osjetim kako uživam u životu. Sunce, lijepi pogled... sve imam.

Nedostaje poneki trofej i možda poziv izbornika Dalića za SP u Rusiji. Nekoć je Caktaš, prije prvog odlaska iz Hajduka, bio na širem popisu izbornika Nike Kovača. Ali, kasnije kod Čačića više nije bio u kadru.

- Nakon odlaska Nike Kovača nisam više pozivan u reprezentaciju. Ali, moram iskreno kazati, te godine sam igrao jako dobro u kontinuitetu utakmica. Ovog proljeća sam tek počeo zabijati i igrati. Ne razmišljam o reprezentaciji. Potpuno sam neopterećen glede odlaska na SP.

Tko zna što je sve moguće do kraja sezone, zato ćemo se primarno posvetiti hajdučkim temama. S Kopićem napreduje Caktaš, može li se stoga trener Bijelih usporediti s ostalim trenerima s kojima je Caktaš radio u karijeri. Primjerice, u Kazanju je imao Kurbana Berdijeva, čovjeka koji je s Rubinom porazio Barcelonu na Camp Nouu prije devet godina, s Rostovom igrao Ligu prvaka.

- Ne želim nikoga uspoređivati. Kurban Berdijev je u Kazanju, ali s njim kao i sa svakim trenerom u karijeri imam odličan odnos. Svaki trener ima svoj način rada, ali nema razloga da ih uspoređujem. Berdijev je stariji trener, ruska škola, dugo je iskustvo iza njega.

Kopić je Caktaševu kvalitetu izvukao na površinu. Imao je strpljenja kada forma nije krasila Mijina izdanja.

- Trener se prema svim igračima odnosi isto, a meni je bilo najvažnije da igram svaku utakmicu. I na kraju se dobar rad uvijek vrati. Imamo kvalitetne igrače i težimo igri. Nismo ekipa koja nabija. Naš nogomet se može gledati. Šteta je što nismo više napravili u prvenstvu. Imali smo u nekim utakmicama malo sreće, a najviše mi je žao zbog poraza od Belupa.

A sljedeće sezone? Može li Hajduk sljedeće sezone napasti Dinamo?

- Nismo još ni ovu sezonu završili.

Toliko od Mije Caktaša, sretnog povratnika u Hajduk. Na licu mu se vidi taj ugodni osjećaj.

- Zadovoljan sam sa svim što sam napravio u karijeri. Znam da je ispred mene još puno godina igranja, ali sretan sam sa svim što sam učinio do sada.

Koji je cilj u daljnjoj karijeri ?

- Ne opterećujem se time da moram igrati u nekoj jakoj ligi. Samo da me zdravlje posluži...

Hoće li Caktaš ostati u Hajduku do kraja karijere?

- Neću pružati takva obećanja, vidjet ćemo što će vrijeme donijeti.

Želiš prvi znati vijesti o Hajduku?

SD Hajduk
Naslovnica Hajduk