Sport Hajduk

glava u balunu

Kopiću, kreni u ofenzivu!

glava  u balunu

Prvotimci Hajduka predvođeni svojim trenerom Željkom Kopićem ispunili su osnovnu misiju ove sezone: plasirali su se u finale kupa Hrvatske i tako, kako god bilo do kraja, spasili su sezonu, ali i obraz svojem rukovodstvu.

I dobro je da su „bijeli“ uspjeli u Kranjčevićevoj ulici, makar uz pomoć boljeg izvođenja jedanaesteraca, jer su uspjeh zaslužili tijekom regularnog dijela utakmice.

Dobro je za Hajduka naravno, za ambijent na Poljudu, ali i u Splitu. Jer da su „bijeli“ zapeli vjerojatno bi bilo novog belaja u odnosima rukovodstvo-navijači. I sada nije potrebno meditirati o tome kako bi se ti odnosi razvijali, bitno je da je Hajduk uplovio u mirne vode...

Jedanaesti put Hajduk je u finalu kupa, šest puta do sada „bijeli“ su osvajali taj trofej, posljednji put 2013. baš protiv Lokomotive pod vodstvom trenera Igora Tudora. Sada se čeka drugi finalist – Dinamo ili Rijeka, svejedno je tko će doći na megdan Hajduku u Vinkovce. U toj utakmici nema imperativa za splitsku momčad.

Logično je da će „bijeli“ tražiti put do pobjede, u stvari trijumfa, jer će u tom slučaju do trofeja doći protiv jakog protivnika, u utakmici bez favorita. Jer kad je Hajduk u tri posljednja navrata osvajao kup bilo je to protiv objektivno lošijih momčadi: Uljanika (2003.), Šibenika (2010.) i Lokomotive (2013.).

Točnije, u nadmetanju s protivnicima u odnosu na koje su „bijeli“ bili apsolutni favoriti.

U četiri prošle sezone Hajduk u natjecanju za kup nije bio uspješan: po dva puta su eliminirani u četvrtfinalu i polufinalu i to u dva navrata od Dinama i Splita. U sva četiri slučaja te eliminacije donosile su lomove na Poljudu, one su bile znak nemoći Hajduka. Zato je ovaj prolaz u Zagrebu vrlo značajan za budućnost, jer osigurava mir u radu ne samo treneru nego i rukovodstvu kluba.

Predsjednik Hajduka Ivan Kos silno se radovao poslije zaslužene pobjede u Kranjčevievoj, što je i logično, jer ispada da dolazi na svoje kad kaže:

- Radimo dalje, idemo laganim koracima prema naprijed. Jedna utakmica ne smije odrediti smjer, niti pozitivan, niti negativan. Mi moramo biti strpljivi i raditi na cilju kojega smo zadali. Svaki put pred vama kažem da smo napravili jedan koračić prema naprijed i na to sam ponosan.

Njegovo stajalište, u stvari lamentiranje o strpljenju i „koračićima prema naprijed“ u ovom trenutku čini se opravdano. Međutim, do ovog plasmana u finale kupa Hrvatske u mandatu Kosa bilo je i koraka unazad zbog čega je i došlo do revolta među navijačima, posebno kod Torcide.

Predsjednikova sreća se zove Željko Kopić, trener koji je kroz kratko vrijeme doveo u red igru Hajduka. Međutim, bez obzira na sjajni niz pozitivnih rezultata „bijelih“ otkako je Kopić na klupi, a radi se o impozantnom nizu od osam pobjeda, jedne neriješene i poraza u prvenstvu, te dva uspjeha u kupu (i to na gostovanjima), trenera čeka mnogo posla.

Igrači Hajduka su od Kopićeva dolaska pokazali novu energiju, posebno u fazi obrane. Bez obzira na kiks protiv Slaven Belupa, što se zaista može tretirati kao slučaj, „bijeli“ su dolazili do pozitivnih rezultata na račun svoje defenzivne komponente.

Gol razlika u tih Kopićevih dvanaest utakmica iznosi 27:8, uz napomenu da su na pet utakmica sačuvali svoju mrežu čistu. I to je onaj element koji pokazuje stabilnost igre Hajduka.

Sada u nastavku prvenstva Kopić ima složeni zadatak da svoju momčad, poslije nego je apsolvirao destruktivnu fazu igre, pokrene prema konstrukciji, znači u znatno delikatniju, zahtjevniju komponentu igre. Ne treba sumnjati u sposobnosti trenera u tom segmentu, ali ipak se mora notirati da se njegov dosadašnji rad u klubovima koje je vodio u dosadašnjoj trenerskoj karijeri, do dolaska u Hajduka, bazirao isključivo na obrambenu igru, to jest borbu za opstanak u prvoligaškom društvu (Lučko, Cibalia, Zagreb, Slaven Belupo).

I kao što je za mnoge igrače veliki skok kad iz takvih klubova, bez obzira na talentiranost, dođu u redove jednog kuba kao što je Hajduk, gdje je zahtjev igra na pobjede, tako je i za Kopića izazov da apsolvira taj ofenzivni stil. Do kraja prvenstva još je mnogo, jedanaest kola u kojima je Hajduk pet puta domaćin, a šest gost. I to je idealna prilika za Kopića da nastavi izgradnju momčadi, može se najaviti, nastavi pozitivnu seriju. Posebno su zahtjevne utakmice na Poljudu, jer od pet utakmica na rasporedu su tri derbija: Rijeka, Dinamo, Osijek.

Kopić je nesumnjivo vrlo razložan, što se vidi po njegovim izjavama i stajalištima. Na neki način, bez obzira što on to neće priznati, prodajom Ante Ercega i Francka Ohandze, Kopića su nasukali, jer je ostao bez dva udarna napadača. Vjerojatno će mu situacija biti olakšana povratkom Marka Futacsa.

Osnovno je pitanje može li Kopić osim za pripremu finalne utakmice kupa sljedećih 75 dana iskoristiti i za komponiranje momčadi za iduću sezonu. Plasmanom u finale on je dobio takvu mogućnost pod uvjetom da ne bude novih fluktuacija u momčadi, to jest da mu aktualni igrački kadar ostane na raspolaganju.

U redu, teško će biti zadržati Karla Leticu dogodili li se zaista njegov transfer u Real Madrid, ali zato vodstvo Hajduka ne bi trebalo olako puštati druge prvotimce. 

Na tom planu je evidentna razlika u ponašanju, na primjer, u odnosu na Dinama iz kojeg u inozemstvo mogu jedino oni koji klubu nisu neophodni.

A jednog El Arabija Hillela Soudanija, bez obzira na ponude koje stižu iz klubova „liga petice“ ne puštaju nego ga dobro plaćaju.

Po svemu u Hajduku više nisu ovisni o transferima za popunu klupske blagajne, zato – na stranu slučaj Letice – vodstvo kluba mora ustrajati na održavanju igračkog kadra, jer samo s takvom politikom Hajduk će biti na putu osvajanja naslova prvaka.

Želiš prvi znati vijesti o Hajduku?

SD Hajduk
Naslovnica Hajduk