Sport Hajduk

veliki intervju

'Almeida i ja bit ćemo teror za protivnike': evo kako teče oporavak Hajdukovog stroja za golove i kad se vraća na travnjak

veliki intervju

Kakav tandem je u ambulanti Hajduka, Futacs – Almeida. Dok se Hajduk muči sa svojom igrom i protivnicima, dotle mu najveći napadački aduti broje dane do ozdravljenja.

– Hugo će brzo biti spreman, a mene još pričekajte – govori nam Marko Futacs.

Futacs je taj koji fali, njegov lanjski učinak je bio kolosalan, 18 golova u HNL-u, prvi strijelac lige! A Hajduk naj-golgetera prvenstva nije imao od 1992. i Ardijana Koznikua.

Teško je Hajduku bez njega. Kad ozdravi on, Futacs, ozdravit će, proigrat će opet i Hajduk, smatra se. Pa nema druge nego – strpljenja. 

- Vidimo se za moj rođendan, 22. veljače (imat će 28, op. a.) sam zacrtao kao svoj sretan dan, kada ću opet trenirati s momčadi u punom pogonu. Vidimo se u Turskoj na pripremama, pa ćemo pričati o tome, u Turskoj ću se sasvim približiti povratku – kazuje nam Futacs.

Primili ste nagradu za naj-strijelca lige prije Cibalije?

– I opet osjetio toplinu publike, koliko me navijači podržavaju, vole. Krasan osjećaj, šteta što ne mogu odmah pomoći, nego se grizem na tribinama ako ne ide kako treba. Prošlo je već dva mjeseca, ali mora još... Iza mene je najbolja sezona u karijeri, nezaboravnih nekoliko mjeseci, to svjedoči i trofej za prvog strijelca lige što mi je posebno važno. Igrao sam ovdje i ondje, ali sezona u Hajduku i taj trofej su nešto najveće što sam napravio. I to mi daje poseban impuls da se što prije vratim.

Dobro poznat osjećaj

Nije vam prvi put da pauzirate.

– Znam, taj osjećaj na štakama... Dobro mi je poznato. Jedva čekam da i to prođe. Dobro je što se zbilja osjećam pun snage i volje. Dobro sam raspoložen i pun motiva, vidite da sam nasmijan... Okružen sam suigračima koji se stalno raspituju kad ću, kako ide. Dio sam ekipe.

Kako vam dani prolaze?

– Kao da sam u momčadi, puno rada... Doručak s momčadi, onda idem na set svojih vježbi rehabilitacije, u teretani, gym... Set rada s ledom, moram hladiti nogu. Zajednički ručak, onda kući i popodne sve iznova na stadionu, novi dio rada na rehabilitaciji noge i održavanju fizičke kondicije. Ozljeda križnih ligamenata zahtijeva spor oporavak i puno rada. To mi je poznato.

Trenirate više nego momčad?

– Pa da, mogao bih reći, sigurno pet sati ukupno.

Kako su vam dani tekli u Portugalu, tamo ste krajem kolovoza operirani u Hospital Privado da Trinidade, operirao vas je Jose Carlos Pinto Noronha?

– Zahvalan sam Hajduku što mi je omogućio svjetski poznatu kliniku i stručnjaka na glasu. Sve je to sjajno, a dani, znate kako... sporo, dugo, nikako proći. Gledaš u plafon i misliš koliko još. Ali, nisam gubio volju, nazivali su me iz kluba redovito, navijači dali do znanja koliko mi žele dobra i misle na mene. Samo jedan dan sam bio baš u bolnici, onda preselio u poseban smještaj uz kliniku, hotel gdje sam imao i sve uvjete za početnu rehabilitaciju. Nema tu filozofije, strpljenje i rad. Bilo mi je teško biti sam, odvojen od obitelji i suigrača, ali osoblje oko mene je bilo sjajno, na najvišoj razini.

Bili ste u Portu, jeste mogli barem malo izaći iz bolnice?

– Pa jesam, na kratko...

U šetnju?

- A kako u šetnju..., poželio sam u trenutku otići gledati utakmicu Porto - Bešiktaš, ali kad sam se sjetio koliko stuba moram proći sa štakama, odustao sam. Dvaput me posjetila supruga u ta četiri tjedna i barem mi malo skratila čekanje. Sad je u Splitu puno bolje, sad sam doma.

Sigurno vrtite film unatrag, kako se to dogodilo, protiv Dinama, a evo sad Dinamo...

– Bio je to moj krivi korak. Ne, nitko nije kriv. Dogodilo se. Za svoj krivi korak nemam koga okriviti. Zla sreća. ‘Wrong step’.

Puno lošeg se poklopilo

Hajduk bez vas od Dinama do subotnjeg dolaska Dinama nije dobar kao s vama, još je i Vlašić otišao?

– Puno se toga lošeg poklopilo, ali pronaći ćemo pravi put. Evo recimo da Hugo i ja zaigramo zajedno. To zbilja jedva čekam, makar treneru neće biti jednostavno složiti igru s dva visoka napadača!

Sigurno će složit, nego što vam se čini o Dinamu, u subotu?

– Da bude ako u proljeće, kad smo pobijedili u Maksimiru. Mi to možemo i bez mene i Huga. Ma, neka gol da Stipica, samo da pobijedimo! Ima tko nas može zamijeniti u napadu.

Što vam kaže trener Carrillo?

– On je fantastičan čovjek, toliko vremena posvećuje razgovoru sa mnom, da me ohrabri, raspituje se. Puno mi pomaže i znači što se tako brine o meni.

A što kažete na Huga? Doveli ga nakon vaše ozljede, a sad ni on ne može?

– Hugo je igračina, učio sam od njega!

Vi ste igrali zajedno, makar je Almeida šest godina stariji?

– Da, u Werderu smo bili zajedno. Ja sam mlađi i grijao sam tada klupu uglavnom. Upijao sam svaki njegov pokret. On je bio iskusan već igrač, a ja sa 18 u mladoj momčadi i među pričuvama. Želio sam biti igrač kao Hugo Almeida. To je bio snažan Werder, Pizarro, Rosenberg, Almeida. I ja na klupi.

A kako ćete zajedno u momčadi?

– O, pa kad nismo puno igrali u Werderu, onda ćemo na proljeće u Hajduku. On je bolji u skoku, a ja sam mlađi od njega, pa ću ja više morat igrati obranu i više trčati.

Bit će to teror za protivničke momčadi?

– Ja sam u to uvjeren. Samo da proljeće što prije grane. Imamo se čemu nadati!

Tandem s Almeidom mogao bi spektakl značiti, samo da iz tunela ambulante izađete na svjetlo utakmice?

– Svakako. Svanut će i taj dan!

Želiš prvi znati vijesti o Hajduku?

SD Hajduk
Naslovnica Hajduk