Sport Hajduk

ostavština

Leo Kovačić: Hajduk je spašen

ostavština

I dok u Maksimiru, kako nas podučavaju proteklih dana iz Zagreba, "odgajaju jednu sasvim novu generaciju navijača", pa se tako ulaznice za utakmice nacionalnog prvaka mahnito dijele po vrtićima, školama i kafanama, a ljubav prema klubu kupuje besplatnim sladoledom i pivom, Hajduk se s druge strane polako priprema za još jedne demokratske izbore.

Drugi put u stoljetnoj povijesti, naime, čelne ljude na Poljudu birat će sami građani, točnije desetak tisuća najvjernijih navijača koji su do 22. svibnja uplatili ili obnovili klupsku članarinu. Podsjetimo, izbori su najavljeni za 4. srpnja kada ćemo saznati imena sedam od ukupno devet nadzornika koji će povesti "bijele" u novu sezonu (dva člana Nadzornog odbora imenovat će se iz naknadno iz redova nešto krupnijih dioničara op.a), a kako stvari stoje, za fotelje će se boriti dvadesetak kandidata.

Istina, novi izbori trebali su se održati nešto ranije kako bi se klupska vrhuška na vrijeme kompletirala pred nove europske izazove i dogodovštine u lakrdiji od domaće lige, no to ide na dušu gradske uprave koja je iz nepoznatog razloga inzistirala da tekst natječaja amenuje Gradsko vijeće, iako je gotovo identičan onom s prošlih izbora, pa je zbog procedure i kilave administracije izgubljeno dragocjenih mjesec i po dana.

No, što je, tu je. Poljud će uskoro opet postati vjerojatno jedino mjesto u državi gdje se bez fige u džepu njeguje izravna demokracija, a mi ćemo vas ovom prilikom podsjetiti što je sve prije nepune četiri godine ulaskom u klub dočekalo aktualni Nadzorni odbor, odnosno što bi oni mogli ostaviti u amanet svojim nasljednicima. Iako oni zlonamjerni i dalje tvrde kako Hajduk pod utjecajem "ulice" sve više i više tone, propada na financijskom i sportskom planu, činjenice, pak, odaju nešto drukčije stanje, a evo i male revizije učinjenog.

Financije

Za početak treba se prisjetiti vremena kada je Hajduk čuvenom pretvorbom postao prvo sportsko dioničko društvo u zemlji. Te 2008. godine klubu su izbrisana sva dugovanja, a nakon privatizacije u kojoj je Grad Split postao većinski vlasnik, na računu "bijelih" zasjalo je nekih 80 milijuna kuna, po mnogima dovoljno za novi početak i izgradnju normalnog, poštenog kluba koji neće ovisiti o državnim dotacijama, gradskom proračunu ili transferima najdarovitije djece.

Ipak, takvo nešto bilo je malčice previše za očekivati od vodstva kluba kojeg je po staroj dobroj recepturi imenovala lokalna politika. Milijuni iz kase počeli su se topiti prvo pod vodstvom HDZ-ove nomenklature, da bi je kasnije u debeli minus bacili ljudi od povjerenja bivšeg splitskog gradonačelnika Željka Keruma.

U svega tri godine, unatoč igranju u skupinama Europske lige, klub je doveden na rub bankrota, dok je financijsko izvješće 2011. godine pokazalo kako "bijeli" duguju 110 milijuna kuna - drugim riječima, u manje od 36 mjeseci potrošeno je nevjerojatnih 190 milijuna kuna! Tome svakako treba nadodati i ogromna, nerealna primanja prve momčadi i nekolicinu igrača s dugogodišnjim "faraonskim" ugovorima iako nisu garantirali nikakav bolji rezultat na tablici ili napad na Dinamo.

Danas klub, zahvaljujući prije svega racionalizaciji troškova i boljim marketingom, duguje ukupno 50 milijuna kuna, uključujući i famozni kredit kojemu je jamac Grad. Također, za razliku od 2011. godine, "bijeli" trenutno ne duguju ni kune radnoj zajednici, ali ni igračima, te ono što je najvažnije – već dogodine, po svim pokazateljima, "bijeli" neće ovisiti o transferima, već će se kompletan pogon financirati samo do članarina, marketinga, ulaznica...

Sporovi

Uz financijske dubioze prijašnje garniture ostavile su iza sebe i preko stotinu nerješenih sporova, koje unatoč golemom pogonu, hrpi pravnika i odvjetnika na stalnom honoraru, nitko nikada nije evidentirao, a kamoli napravio reviziju. Početkom 2012. godine ustanovljeno je kako Hajduku prijeti čak 96 tužbi, dok se u 16 procesa klub pojavljivao kao tužitelj.

Jedan od najvećih sporova je bio slučaj "AFISA" iz 1996. godine koji se odnosio na prodaju Ivice Mornara i Mirsada Hibića u Sevillu. Hajduk je izgubio slučaj, a umjesto spornih 1,2 milijuna dolara za posredovanje pri transferu, "AFISI" je isplaćeno ukupno 2,2 milijuna eura, dok je za sudske troškove nakon 13 godina sudovanja iskeširano još 2,3 milijuna kuna. Osim astronomskih cifri, vodstvo "bijelih" moralo se nositi i s konstantnim pronalascima bizarnih sporova, novim tužbama i "kosturima iz ormara", ovrhama...

Najzanimljiviji je pritom svakako spor s bivšim igračem Jerkom Tipurićem iz 1991. godine, koji je s početnih 950 kuna duga zbog nemara i očitog bahatluka narastao vremenom na čak 300 tisuća kuna, a koje su prije dvije godine prisilno ovršene s Hajdukova računa.

Kakva je situacija danas? Pa kad pročitate ovo gore, prilično komotna. Trenutno se vodi manje od deset sporova i svi su osim jednoga iz mandata prijašnjih uprava. Za sada jedini spor protiv aktualne uprave pokrenuo je ni više, ni manje nego još uvijek aktivni član Nadzornog odbora Petroslav Saopunar, predsjednik Županijske skupštine kojeg je na Poljud instalirao zet Kerum.

On je tužio"svoj" klub zbog neisplate naknada za rad u Nadzornom odboru, iako su svi ostali nadzornici odlučili da će volontirati. Zbog straha da mu prva neisplaćena naknada iz prosinca 2011. godine ne ode u zastaru, Sapunar je angažirao odvjetnika i sada traži sudsku naplatu, ali i zatezne kamate. Što vam je ljubav...

Marketing i članstvo

Iako je Split zajedno sa županijom rekorder po nezaposlenosti i broju ugašenih poduzeća i tvornica, Hajduk se može pohvaliti stalnim rastom prihoda od marketinških akcija, sponzorstva, prodanih pretplata i ulaznica. Za usporedbu, prije četiri godine sponzori su u klupsku kasu unijeli oko 9,5 milijuna kuna, dok je od ostalih komercijalnih akcija uprihođeno još 3,2 milijuna.

Svakako treba navesti i da je bivša uprava imala privilegiju organizirati proslavu stotog rođendana voljenog kluba od koje su na kraju koristi imali svi osim, naravno, Hajduka, pa je pozitivna nula nakon mjesec dana raznih događanja i gostovanja Barcelone "B" proglašena - uspjehom.

Za razliku od dana kada nije uživao status "narodnog kluba", Hajduk trenutno samo od ugovora o sponzorstvu dobija oko 15 milijuna kuna, a dodatno kapne još desetak milijuna kuna od prodaje dresova, piva, jogurta, sličica te čitavog niza proizvoda sa službenim logom što je prije bilo gotovo pa nezamislivo.

Dovoljno se samo prisjetiti kako je izgledao službeni fan-shop na Poljudu, ili podatka da je klub od prodaje dresova dobivao smiješnih pet posto ukupnog iznosa. Tome treba pridodati i stalni rast prihoda od prodanih ulaznica, ali i činjenicu kako iz sezone u sezonu "bijeli" obaraju rekorde po prodaji sezonskih pretplata. Ove godine ih je prodano 6320, a takvim brojkama se ne može pohvaliti niti jedan drugi sportski kolektiv u državi.

Posebna priča su članovi kluba. Hajduk ih trenutno broji 10 tisuća, s tim da će njihov broj do kraja godine sasvim sigurno dodatno rasti te se procjenjuje kako bi u prosincu "bijeli" mogli imati negdje oko 15 tisuća pristaša s plaćenom godišnjom članarinom. Podsjetimo, prve godine projekta "Naš Hajduk" u klub je učlanjeno 8300 ljudi, a od 2013. godine, kada su u klubu konačno odlučili reorganizirati Odjel za članstvo, taj broj je u rapidnom porastu.

Sportska politika

Istina, Hajduk je u sezoni prije no što je postao "klub navijača" igrao Europsku ligu, no to nas je zadovoljstvo u konačnici umalo dovelo do stečaja i gašenja kluba kakvog danas poznajemo.

Gomilanje troškova i igrača s bolesno visokim primanjima pokopali bi i klub veće platežne moći od onemoćale starine s Poljuda, pogotovo kad takva sportska politika ne donosi nikakve trofeje. Ipak, braća Sharbini, Hrvoje Vejić, Marijan Buljat... neumoljivo su svakog mjeseca grabili po praznoj blagajni, dok su rezultati na terenu naravno uredno izostajali.

Strmoglavi pad ublažen je "čišćenjem" momčadi od preplaćenih veličina, a današnje vodstvo se okrenulo domaćem bazenu i dovođenju isključivo besplatnih igrača od kojih niti jedan nema primanja veća od 100 tisuća eura uz moguće dodatne premije ili kolačić od budućeg transfera. Uz to, u momčad je ubačeno nekoliko bisera domaćeg nogometa: Balić, Vlašić, Mikanović, Maloku..., formirana je "B" ekipa. I to je više-manje to od pozitivnih stvari.

S druge strane, klub još uvijek nema trenera za iduću sezonu iako je Igor Tudor pobjegao s klupe prije tri mjeseca, treneri su se mijenjali kao u cirkusu, a loša selekcija i "senatori" koji moraju igrati zbog mira u svlačionici (?!) doveli su Hajduk da se u HNL-u, pa kakva god to močvara bila, bori za treće mjesto s klubovima koji imaju deset puta manji proračun i tisuću puta manje navijača.

Naravno, do kraja prvenstva i novog saziva Nadzornog odbora ostaloje još dovoljno vremena da se situacija dodatno popravi, ali i pogorša, pa ćemo i za konačnu, realniju ocjenu dosadašnjeg vođenja kluba ipak pričekati. No, kako su krenuli ovog proljeća sreća je da su izbori pred vratima...

Leo Kovačić
SNIMA DUJE KLARIĆ / CROPIX

Šupraha reagira

Obraćamo Vam se kao punomoćnici naše stranke g. Alojzija Šuprahe iz Splita, povodom članka objavljenog u dnevnom listu “Slobodna Dalmacija” dana 11. travnja 2015. godine, subota, u rubrici “Spektar” na stranici 22. pod naslovom “Davore, povedi nas Šest točaka za spas hrvatskog nogometa”, autora Lea Kovačića.

U navedenom članku iznijete su uvrede, klevete i neistinite informacije na štetu naše stranke gosp. Alojzija Šuprahe, te su mu povrijeđeni ugled, čast i dostojanstvo.

U tekstu se navodi ...”pa bi Šukeru, vjerujemo, bilo pametnije da se umjesto sa šačicom huligana na tribinama konačno počne obračunavati s huliganima u svojim redovima. Evo, primjerice s Alojzijom Šuprahom, čelnikom Nogometnog saveza Splitsko-dalmatinske županije. Ovaj istaknuti član HNS-a može se pohvaliti da je nepravomoćno osuđen jer je prošlog ljeta pijan fizički napao predsjednika Hajduka Marina Brbića. No, unatoč tome i dalje vodi odgovornu funkciju pri HNS-u te je čak izabran u Izvršni obor krovne nogometne organizacije u Hrvata. Od nekoga treba početi, a ljudi poput Šuprahe koji usred bijela dana alkoholizirani mlate nogometne djelatnike, složit ćete se, za to su kao stvoreni.”

Dakle, g. Alojzija Šuprahu u tekstu se naziva huliganom, “pijancem” koji “mlati” sportske djelatnike, a što predstavlja teške uvrede i klevete iznesene na štetu naše stranke.

Izraz “huligan” sam po sebi ima veliku težinu, a kada se nekoga u medijima nazove huliganom šteta koja se pri tome čini je daleko veća i ostavlja trajnije i teže posljedice u pogledu časti, ugleda i dostojanstva osobe kojoj je takav naziv upućen.
Demantirati izraz huligan kojim se naša stranka naziva nije niti moguće jer se radi o uvredi a da je naša stranka “pijana mlatila sportske djelatnike” i da je za isto djelo nepravomoćno osuđena je neistina, jer g. Alojzije Šupraha niti je bio “pijan”, niti je ikoga “mlatio”, a niti je nepravomoćno osuđen.

Odvjetnica
Nevenka Antonija Radić
Domovinskog rata 29 B Split

Želiš prvi znati vijesti o Hajduku?

SD Hajduk
Naslovnica Hajduk
Page 1 of 46FirstPrevious[1]2345678910Last