Sport Hajduk

‘ukrali’ ga mamiću

Ivan Prskalo za "Naprid bili": U Dinamovu dresu bio sam kao janje u vučjoj koži

‘ukrali’ ga mamiću
U potpunoj medijskoj tišini stručni stožer Hajduka polako, ali sigurno za velike stvari priprema devetnaestogodišnjeg centarfora Ivana Prskala...

Mladić igra za Hajduk B i u osam utakmica postigao je tri gola, a na gostovanju u Koprivnici protiv Slaven Belupa trener Igor Tudor ga je postavio među pričuvne igrače. Kako je rezultat bio dobar za bijele, tako je Prskalo svoj debi odgodio za neku bolju prigodu. Nadamo se što skoriju.

Hajdukova svakodnevica je nažalost takva da mu Dinamo uzima igrače: Počelo je sa Gocom Sedloskim, Marijom Novakovićem, Joškom Jeličićem, a završilo s Frankom Andrijaševićem, ali je Prskalo jedana od rijetkih Hajdukovih priča koja se odvijala u obrnutom smjeru.

- U četrnaestoj godini su me doveli u Dinamo iz mog Čitluka i za to je bio najzaslužniji moj tadašnji trener Vlado Kasalo. Njegov odnos prema meni je bio vrhunski, jako me je cijenio i volio i od 14. do 16. godine sam jednostavno briljirao u Dinamovu dresu kroz mlađe kadete i starije pionire i bio sam najbolji strijelac u ligama za te uzraste. Sve je bilo savršeno dok Kasalo nije otišao iz Dinama.

A onda je na njegovo mjesto došao Krešimir Gojun, čovjek vrlo blizak Romeu Jozaku, koji je opet vrlo blizak Zdravku Mamiću i ja sam jednostavno bio prekrižen, počinje nam svoju priču Prskalo, ističući da razlog njegova stagniranja u Dinamu nije bio nogometni.

- Dinamo je s mojih 15 i pol godina tražio da potpišem s njima stipendijski ugovor, ja to nisam htio i dogodilo se to što se dogodilo. Da sam potpisao, posudili bi me u Lokomotivu i ja ne bih završio na Poljudu.


Sad sam među svojima

Ako ćemo iskreno, mene je radovao takav scenarij jer sam kao i sva moja obitelj rođeni navijač Hajduka. I noseći Dinamovu majicu ja sam se osjećao kao janje u vučoj koži.

Znali su to moji suigrači iz Dinama Tin Jedvaj koji je sada u Bayeru iz Leverkusena, i Marko Kolar i Jakov Bilan koji su sada u Lokomotivi.

Često su me zadirkivali zbog mog navijanja za Hajduk. Sad sam tu među svojima na Poljudu i konačno sam sretan, dječački iskreno nam se ispovijeda Prskalo.

Došao je prije dvije i pol godine u Hajduk, a za njegov dolazak je najzaslužniji današnji pomoćni trener Hajduka Hari Vukas.

- Je, Vukasova uloga je tu nemjerljiva, on me prepoznao. Ali problem je bio s papirima i nakon desetak dana natezanja sam dobio papire i potpisao za “bijele” stipendijski ugovor, dakle ono što nisam htio s Dinamom, govori Prskalo kojega u lipnju iduće godine očekuje i potpis profesionalnog ugovora s “bijelima”. Hajduk mu osim stipendijskog ugovora plaća smještaj i hranu. Ne traži kruha pored pogače.

- Ja i moj cimer Luka Lučić živimo u stanu koji Hajduk plaća u ulici Antofagaste na Turskoj kuli pa me prijatelji zezaju da mi je potrebno pet minuta da dođem ako me Tudor pozove u prvu ekipu. Ja bih volio da se to što prije dogodi, ali znam da je dosta toga i na meni. Pritiska nikakvoga nema, ali ja znam svoje ciljeve, zrelo govori ovaj poletarac koji dolazi iz nogometne obitelji.

Tata me i ne gleda

- Moj otac Marijo Prskalo je kažu svi, bio veliki znalac, igrao je desnog polušpica i u prvoj hrvatskoj ligi dok je nosio dres dubrovačkog GOŠK-a, igrao je i za Zadar, te BiH- ligaše Zrinski i Široki Brijeg.

Danas je trener u Međugorju i prvi je trener malonogometnog prvoligaša Brotnja. Da vam pravo kažem nikada ga nisam gledao, a da budem još iskreniji - nije gledao ni on mene.
Je, mislim da je pogledao jednu moju utakmicu do sada. Sretna smo obitelj, majka Maurina brine o svima nama, a imam još 10-godišnjeg brata Antonija i 18-godišnju sestru Ivanu koja studira računarstvo na prvoj godini u Mostaru. Iskreno, volio bih da im mogu više pomoći, ali ako Bog da, doći će vrijeme i za to, uzda se u pozitivni ishod svoje nogometne priče ovaj mladić.

Ronaldo je zakon

Iz njegova rodnog Čitluka su u svijet otišli mnogi poznati nogometaši.

- Najpoznaitji je čuveni centarfor Veleža Predrag Jurić, stroj za golove u bivšoj Jugoslaviji. Ne treba zaboraviti ni Damira Juričića Šojku koji je uspješno igrao u mnogim grčkim klubovima, a od aktualnih smo ostali ja i Mateo Sušić koji igra za rumunjski prvoligaš Cluj, nabraja Ivan svoje mještane koji su uspjeli u nogometu.

Prskalo ne igra za reprezentaciju Hrvatske u svojim uzrastima. Izbornik U-21 Nenad Gračan ga za sada nema u fokusu.

- Bio sam do sada na tri okupljanja mlađih uzrasta reprezentacije Hrvatske, odigrao sam i dvije utakmice za reprezentaciju BiH u uzrastu U-21. Igrač kao što znate može uvijek donijeti odluku za koga će igrati sve dok ne odigra prvu svoju utakmicu za A reprezentaciju neke zemlje. A ja se toplo nadam da ću ja igrati za Hrvatsku, priča nam Ivan.

Visok je 184 cm, težak 75 kilograma, uzor mu je Ronaldo iz Reala.

- Malo sam u svom nogometnom razvoju zanemarivao rad u teretani. Ronaldo mi je najbolji primjer koliko je i taj segment bitan u nogometnom razvoju. Pa pogledajte ga kako je izgledao na početku svoje karijere i kako moćno izgleda sada, sve mišić na mišiću. Učim ja i od drugih, ali učim i od svojih trenera.

Moj trener u B momčadi Hajduka Mario Osibov je ljudina i super je trener. Ma zapravo svi treneri su me od moje sedamaneste godine od kada sam “bijeli” jako cijenili i voljeli. Puno sam naučio od Vukasa i Jurice Vučka, Robert Jarni me je također cijenio pa Stipe Balajić također, pa sada Osibov. Neka me toliko bude kao nogometaša cijenila Toricida kao što me cijene treneri i bit ću presretan, završava svoju prvu veliku životnu priču ovaj mladić.

Marko DIDIĆ
foto: Vojko BAŠIĆ / CROPIX

Priča o broju 21

Prskalo je u Hajduku dobio dres s brojem 21 pod kojim je prijavljen u HNL-u.

- Svi kažu da je taj broj atraktivan, a ja se iskreno nisam trsio da ga dobijem. Tako je ispalo, bio je slobodan, ljudi iz kluba mi ponudili, a ja ga uzeo. Nije bilo nekog biranja.

Milevski je strašan

Igrajući u Hajduku B Prskalo se jako sprijateljio s Bjelorusom Aretmom Milevskim.

- Strašan igrač i veliki pozitivac. Prema meni se ponašao kao stariji brat i jako sam mu zahvalan. Odličan sam i s Lukom Lučićem, mojim susjedom iz Posušja i cimerom koji igra lijevog beka, a veliki mi je prijatelj i stoper Zvone Milić, te nezaobilazni i nezaboravni Krešo Ljubičić. Ma dobar sam ja i s Maglicom, Kouassijem, ma sa svima. Ali s ovima se baš družim.

Želiš prvi znati vijesti o Hajduku?

SD Hajduk
Naslovnica Hajduk
Page 1 of 2FirstPrevious[1]2Last