Sport Hajduk

prvi trening

Jozo Matošić mu je reka: Mali, ajde stani na branku!

prvi trening

Dva majstora baluna - Bernard Vukas i Vladimir Beara su 1953. godine zajedno zaigrali i za reprezentaciju Europe

Za njega su mnogi reprezentativci, između ostalih i Leo Lemešić i Jozo Matošić, isticali: “Vladimir Beara je najbolji vratar što ga je svijet ikada imao.“

Vladimir Beara rođen je 26. kolovoza 1928. godine u Zelovu kod Sinja. Bio je jugoslavenski reprezentativac. U Hajduk je došao 1946. godine, kad mu je nakon gledanja treninga prve momčadi Hajduka prišao Jozo Matošić i rekao: “Mali, ajde stani na branku.” Stao je, mnogi su mu pucali, a on se “bacao na sve strane”. Trener Lemešić ga je odmah pozvao da sutradan dođe na trening juniorske momčadi.

Za seniorsku momčad Hajduka počeo je braniti 1947. godine, a već 1950. godine doživio je prvu veliku radost. Hajduk je osvojio prvu poslijeratnu titulu prvaka Jugoslavije. Sa svojim “bijelima” još će osvajati titule prvaka 1952. godine i u sezoni 1954./55., koja mu je bila zadnja na golu Hajduka. Odigrao je 308 utakmica za “bijele”.

Pomagao Luštici u osvajanju titule ‘71.

Ističemo da je Veliki Vladimir sudjelovao u još jednom osvajanju Hajdukove titule prvaka. U sezoni 1970./71. bio je prvi suradnik Slavku Luštici kad su “bijeli” nakon 16 godina čekanja ponovno postali prvaci. Uz to je Beara sa Crvenom zvezdom osvojio još četiri titule prvaka i sudjelovao u osvajanju dva Kupa Jugoslavije. U dresu Zvezde u prvenstvu 1959./60. dobio je “Žutu majicu” Narodnog sporta za najboljeg nogometaša sezone. Bilo je to prvi put da je vratar proglašen najboljim igračem.

Nakon Crvene Zvezde otišao je u Njemačku, prvo u Alemaniju iz Aachena, a igračku karijeru završava u Viktoriji iz Kölna.

Po završetku igračke karijere, nakon školovanja stekao je diplomu visokog trenerskog stručnjaka u školi čuvenog Seppa Herbergera. U sezoni 1964./65. preuzeo je treniranje njemačkog Freiburga. Nakon toga trenirao je Sitardiju iz Nizozemske, gdje je ostao dvije godine. Godine 1967. godine vratio se u domovinu i godinu dana trenirao Rijeku, a zatim je ponovno otišao u Njemačku gdje je postao trener Fortune iz Kölna, također godinu dana.

U sezoni 1970./71., kao što smo naveli, dao je obol Hajdukovoj tituli. Potom je trenirao Osijek, gdje se zadržao šest mjeseci. Nakon Osijeka je šest mjeseci bio u Troglavu iz Livna, a zatim je postao trener reprezentacije Kameruna s kojom je osvojio Kup Afrike te dobio odlikovanje za postignute iznimne rezultate s reprezentacijom te zemlje. Nakon povratka iz Kameruna, godinu dana je radio u Dinari iz Knina, potom se vratio u Crvenu zvezdu gdje je trenirao vratare. Kao trener priskočio je u pomoć i NK Splitu, da bi karijeru završio kao trener Bregalnice iz Štipa.

Za reprezentaciju Jugoslavije Beara je od 1950. do 1959. igrao 60 puta, 35 puta je nastupio kao nogometaš Hajduka, a 25 kao nogometaš Crvene Zvezde. Debitirao je 8. listopada 1950. u prijateljskoj utakmici protiv Austrije u Beču (2:7), na legendarnom Prateru pred 70.000 gledalaca, kada je u 73. minuti ušao u igru umjesto dotad standardnog Srđana Mrkušića. Od tada postaje nezamjenljiv, a od reprezentativnog dresa oprostio se u Beogradu u prijateljskoj utakmici protiv Mađarske 11. listopada 1959. (2:4).

Sudjelovao je na tri svjetska prvenstva: 1950. u Brazilu, 1954. u Švicarskoj i 1958. u Švedskoj. Nastupio je i na Olimpijskim igrama 1952. u Helsinkiju, gdje je osvojio srebrnu medalje.

Branio za reprezentacije Europe i svijeta

Najveće priznanje na terenu dobio je 21. listopada 1953. godine. Zajedno s Vukasom, Zebecom i Zlatkom Čajkovskim zaigrao je za reprezentaciju Europe protiv izabrane vrste Engleske. Bile su to njegove zlatne godine u kojima je dostigao svoj igrački zenit i postao jedini naš vratar koji je čuvao mrežu reprezentacije Europe.

Ističemo da je Beara po jednom čuvao gol veteranskih reprezentacija svijeta i Europe.

Bio je vrstan vratar, a uz to i privlačne pojave, sa spektakularnim intervencijama i stilom igre. Elegantan u svakom pogledu, izrazito elastičnih i munjevitih refleksa, sa skokovima koji su osvajali ljepotom,

Od 2007. počasnik je Kuće slave splitskog športa, a 2008. predsjednik Hrvatske Stjepan Mesić odlikovao ga je odličjem Reda Danice Hrvatske s likom Franje Bučara. Dobio je i Nagradu za životno djelo Grada Splita 2010. godine.

Završit ću ovaj tekst riječima što ih je o Velikom Vladimiru izrekao slavni Ricardo Zamora, slavni vratar reprezentacije Španjolske kojeg u sportskim krugovima smatraju jednim od najboljih čuvara mreže svih vremena:

“Vi ste, Beara, najbolji vratar na svijetu!”

jurica gizdić

Želiš prvi znati vijesti o Hajduku?

SD Hajduk
Naslovnica Hajduk