Sport Hajduk

debi čiste mreže

Fabjan Tomić: Ne bude li Kalinić mogao, spreman sam

debi čiste mreže
Spletom okolnosti filmskom brzinom odvijaju se događaji u karijeri mladog Hajdukovog vratara Fabjana Tomića, u posljednjih mjesec dana 18-godišnjak je iz statusa trećeg ili četvrtog vratara momčadi s Poljuda, pozicije koju je dijelio s nešto mlađim Ivom Grbićem, ozljedama prvo reprezentativca Lovre Kalinića pa potom i njegove prve zamjene Dantea Stipice postao prva opcija među vratnicama trenera Igora Tudora. 

S prvom momčadi počeo je povremeno trenirati prije godinu dana, u zadnjih pola godine češće, u siječnju je prošao prve pripreme, a već u nedjelju 9. ožujka je debitirao u prvenstvu protiv Istre 1961. 

A u međuvremenu je u tih za njega ludih zadnjih mjesec dana za trenera vratara nakon iznenadnog odlaska Tomislava Rogića u ukrajinski Šahtar (koji ga je inagurirao na poziciju trećeg vratara) dobio oca Sandra, bivšeg vratara Hajduka, koji se također naglo razišao sa Splitom u kojem je radio u omladinskom pogonu.

- Sve se dogodilo doslovno preko noći, prvo sa Lovrom pa sam sjeo na klupu za pričuve, pa potom sad i ovo s Danteom u Puli. Tek dan nakon što sam branio sam postao svjestan što se sve izdogađalo - priznao nam je Tomić.
A taj ludi ritam možda se i nastavi i u susretima protiv Osijeka u Gradskom vrtu, a možda i protiv Dinama na Poljudu. 

Zbog potresa mozga pred Stipicom je desetak dana pauze, a o stanju stres frakture Kalinićevog lakta liječnici bi danas mogli reći više.

- Žao mi je Lovre i Dantea, volio bih im da se što prije oporave. Treba vidjeti što će biti s Lovrom. Branio ili ne spremam se za svaku utakmicu kao da ću braniti, kao što sam se spremao i dosad. Osijek i Dinamo su tu, spreman sam ne bude li Kale mogao. 

U pedesetak minuta koliko je proveo na golu u Puli svoju mrežu sačuvao netaknutom. Pamti se dvostruka obrana udaraca Hajdera i Batarela.

- To mi je dalo sigurnost i za iduće utakmice. Lijepo je debitirati bez primljenog gola. 

Ali i kontakt s Radonjićem u kaznenom prostoru.

- Dogovorili smo se svi mi igrači da nećemo komentirati suđenje u Puli. 

A da li se u kući Tomićevih komentirala utakmica odnosno debi?

- Otac i ja se trudimo da klupske stvari ostaju isključivo u klubu, skoro nikada kod kuće ne pričamo o tome, majku i sestru ne želimo opterećivati s tim stvarima.

A kako je prošao trenutak kada si za trenera dobio - oca?

- I to je bilo preko noći. Moram priznati da je u početku bilo malo zbunjujuće. Obojica smo odmah inzistirali da sve što se dogodi u Hajduku ostaje u klubu. Prva tri-četiri dana su bila stresna, ali sve ide normalno.

Otac je ipak glavni krivac što je stao među vratnice.

- Zbog oca sam počeo braniti. Od njega sam u početku upijao, učio prve korake. Počeo sam trenirati gimnastiku, pa plivanje, a potom sam pokušao igrati nogomet. Neću reći da mi se nije dalo trčati, ali kada bi trener pitao tko će na branku prvi sam se javljao ha, ha! Na prvom turniru nije bilo golmana, rekao sam da ću ja branit' i od tada se nisam maka s branke.  

A počeo je sa šest godina u Zagrebu, dok je otac tamo branio.

- Kasnije sam trenirao i u mlađim kategorijama Debrecena i MTK (nap.a. dok je otac igrao u Mađarskoj).

Zbog toga tečno govori i mađarski.

- Pričam ga kao hrvatski, šest godina sam proveo tamo. U prvom razredu osnovne škole sam preselio tamo, bilo je ili ćeš naučiti mađarski ili cijela obitelj neće moći preseliti tamo. U dva-tri mjeseca sam ga svladao.

Uslijedio je povratak u grad pod Marjanom 2007.

- Došao sam u Hajduk, trener vratara bio je Mladen Pralija, a moj trener Vinko Bego.

Prošao je potom cijeli omladinski pogon.

- Treneri su mi bili Vinko Bego, Boris Marin, Hari Vukas i Jurica Vučko, a treneri vratara Igor Vukman, Milenko Bikić, Zoran Varvodić, jedno vrijeme i Tonći Gabrić.

Nije se puno mislio na pitanje koji je najbolji nogometni savjet koji je otac dao?

- Rekao mi je sinko ništa ispod sedmice, misleći na broj dresa, a ja sam izabrao jedinicu, kao i on!

Uzori su mu kaže Španjolac Iker Casillas i Belgijanac Thibaut Courtois.

- Nismo sličan tip golmana, ali sviđa mi se kako brane.

Tomiću često samozvani 'stručnjaci' spočitavaju manjak visine za vratara.

- Ne opterećujem se time, niti to smatram problemom, nisam ni prvi ni zadnji golman sa 184 centimetra. Ima i golmana od 178 centimetra. Niži golman mora biti eksplozivniji i brži da nadomjesti manjak visine, sve za sobom vuče različiti stil branjenja.

Ludnica u Hajduku vuče sa sobom i ludnicu u školi, pogotovo što je Tomić vrlo dobar učenik splitske prve gimnazije.

- Koliko-toliko stižem sve - kaže nam Tomić u razgovoru koji se ugurao jučer između škole i treninga. Dva dana nakon debija za Hajduk i dan nakon dugog povratka iz Pule uslijedila je škola.

- Imao sam kontrolni iz kemije ha, ha. Učio sam u ponedjeljak navečer kada smo se vratili u Split. Hvala svima u školi što mi izlaze ususret. Smatram da se može usporedo učiti i trenirati. Želim jednog dana upisati i fakultet, možda pravni.

Hajdukovci ruše stereotipove o nogometašima. Još jedan pravnik među vratnicama kao i Dante Stipica?

- Daj Bože jednog dana.

FRANE VULAS
Mujan prorok

Prilika među vratnicama o kojoj je sanjao nije mogla doći iznenadnije.

- Sve mi je proletjelo u sekundi od trenutka kada je Dante pokazivao prema klupi da ne može nastaviti. Trener Tudor mi je govorio da se smirim i da guštam. Trener Tomić (nap.a. smiješak) dao mi je tri-četiri golmanska savjeta. Dobro mi je došlo što je taman bilo poluvrijeme da sam se mogao zagrijati. Kako je odmicala utakmica hvatao sam konce. Bilo je i malo treme, ali s prvim dodirom lopte sam se smirio. Puno mi je pomogla i velika podrška naših navijača na stadionu kada sam ulazio koji su mi skandirali. Taj ću trenutak zauvijek pamtiti. Ova prva utakmica je najteža, sad će sve ostale biti lakše.

No osim debija pamtit će i proroka Tonća Mujana, suigrača iz Hajduka koji je sada na posudbi u Deportivu iz La Corune.

- Dan prije utakmice poslao mi je poruku 'Sad ćeš vidit kad uđeš sutra!'. Prva stvar koja mi je pala napamet kada je Dante legao na travnjak bio je Mujan!

Ovo je prvi Tomićev intervju za dnevni tisak, ali pamti jednu nezgodu kod razgovora za mjesečnik 'Naprid Bili'.

- Tjedan dana prije među juniorima Hajduka bila je zezancija da se nekog nazove i glumi novinara. Nakon što sam nastupio za reprezentaciju nazvao me Pašta (nap.a. Pašalić), predstavio se kao novinar Sportskih novosti ha, ha. Za tjedan dana zvao me novinar Slobodne Dalmacije Toni Bilić, predstavio se, a ja sam mu rekao nešto u stilu dajte molim vas. Zvao me ponovno, a ja opet isto. Kasnije me pričekao iza utakmice, daje mi ruku i kaže kao drago mi je Toni Bilić. Pomislio sam u sebi zemljo otvori se!

Iz mlađih kategorija Hajduka pamti tri susreta s Dinamom.

- Pamtim kada smo ih pred punim gledalištem na pomoćnom travnjaku pobijedili 3:0, a ja sam obranio penal. Sjećam se 2:1 pobjede u uzvratu polufinala kupa, kada smo gubili 0:1. Najdraža utakmica mi je finale Memorijala Mladen Ramljak iako smo od Dinama izgubili na penale nakon što je bilo 1:1. Tada sam odlično branio, Haliloviću skinuo tri zicera, dva penala u raspucavanju do kojeg smo došli unatoč tome što smo igrali s dva igrača manje i što su oni imali stariju momčad.

Možda uskoro opet budeš u prigodi obraniti šut Haliloviću?

- Daj Bože.

Želiš prvi znati vijesti o Hajduku?

SD Hajduk
Naslovnica Hajduk
Page 1 of 34FirstPrevious[1]2345678910Last