Sport Hajduk

ZBOGOM KAPETANE Na Lovrincu pokopana legenda Hajduka Vinko Cuzzi; Maleš: Zračio je vedrinom i ljubavi (FOTOGALERIJA)

Hajduk i grad Split, nogometna javnost danas se oprostila od Vinka Cuzzija (72), legendarnog Hajdukova reprezentativca šezdesetih, kasnije funkcionera “bijelih”, predsjednika klupske Skupštine u doba osvajanja hrvatske duple krune, četvrtfinala Lige prvaka i privatne audijencije kod Svetog oca pape Ivana Pavla Drugog u Vatikanu, te 1995. godine...

Prije pogreba na Gradskome groblju Lovrinac, u kinodvorani na Poljudu je upriličena komemoracija, kojoj su nazočili i članovi Cuzzijeve najbliže obitelji. Odmah uz njih sjedio je izbornik hrvatske reprezentacije Slaven Bilić, koji je bio kućni prijatelj Cuzzijevih, te je suzama pokazao koliko mu je teško.

- Ostali smo bez legende Hajduka, koja će ostati zauvijek zapisana u Hajdukovoj povijesti. Sjećam se našega ne tako davnog susreta, zračio je vedrinom i ljubavi. Kao kapetan je u Hajdukove vitrine donio prvi kup 1967. godine, pobjedom 2:1 nad Sarajevom. Prolazeći klupskim hodnikom, uvijek zastanem kraj slike koja podsjeća na taj trofej, to mi daje inspiraciju – rekao je predsjednik Hajduka Hrvoje Maleš.

Davor Grčić Gaga je Cuzziju kao mladom igraču bio kapetan. 

- Veliki uzor mu je bio Vukas, na njega se ugledao te kao i on ostajao poslije treninga dodatno vježbati. Da sada igra, bio bi igrač nekog od velikih klubova poput Reala, Barcelone, Milana... - istaknuo je Grčić.

Na komemoraciji i na Lovrincu govorio je predsjednik Hajdukove Skupštine Vinko Radovani.

Splitski gradonačelnik Željko Kerum govorio je kratko, no istaknuo je kako Cuzzi može poslužiti kao primjer današnjim Hajdukovim juniorima, jer je, osim što je bio vrhunski nogometaš, završio pravni fakultet te bio sudac.

Teško je pobrojati sve poznate osobe koje su se svojim dolaskom na komemoraciju ili pogreb oprostile od Cuzzija, no izdvojimo sljedeće: Anđelka Visković, Joško Skoblar, Igor Štimac, Goran Vučević, Vladimir Beara, Stanko Poklepović, Aljoša Asanović, Ivica Šurjak, Vedran Rožić, Zoran Vulić, Tonći Gabrić, Stipe Pletikosa, Igor Tudor, Ivica Hlevnjak, Ivica Matković, Milan Rapaić, Nenad Pralija, Darko Butorović, Petroslav Sapunar, Branka Ramljak, Željko Jerkov, Rato Tvrdić, Petar Škovrlj, Ivan Veštić, Igor Boraska, Mario Ančić...

Na Lovrincu je posebno emotivno govorio izbornik Bilić, i to u ime prijatelja Vinkova sina Ive. U tome su društvu još Goran Vučević, Goran Milanko i Robert Vladislavić.

- I danas bi bio velik igrač. No, želim naglasiti da je bio dobar čovjek, ne dobar nego jedan od najvećih. Govorim u ime nas koji smo vrijeme provodili zajedno s Vinkom. Nisu svi od nas postali vrhunski nogometaši, no izrasli smo svi u prave ljude, a u tome je presudnu ulogu imao Vinko. I moja djeca, koja ne vole ići kod starijih ljudi, voljela su ići kod barba Vinka, veliko mu hvala za sve – istaknuo je Slaven Bilić..

Baš nedavno, ove godine, Vinko Cuzzi je bio i član posebnog Povjerenstva što je odabiralo aktualnu upravu Hajduka.

Dakle, cijeli život bio je vezan uz bijeli dres, od juniorskih dana tamo pedesetih, do dana današnjeg. Istodobno je imao i uspješnog karijeru diplomiranog pravnika, te suca Županijskog suda... 

Posebno su veterani Hajduka u žalosti, u koroti, otišao je njihov stup, vertikala, intelektualac u kopačkama, džentlmen na igralištu i van njega...

Danas su se okupiti na posljednjem sastanku njemu u spomen, D. Grčić, Šenauer, Kragić, Vukčević, Ferić, Holcer, Kovačić, Hlevnjak, Nadoveza, Papec, Fulgosi, Matijanić, Ivković, Žaja, braća Bego... njegovi suigrači odavde, valjda nismo koga preskočili. Nazvao je u suzama Aco Kozlina iz Novog Sada, ne može doći, tužna vijest ga je u hipu zaskočila...

Pa gdje su još oni iz reprezentacije Vinku posebno bliski, Sinjanin Slaven Zambata i Zadranin Josip Skoblar koji su imali tu “pegulu” da ne igraju za Hajduk, ili pak košarkaš Rato Tvrdić koji se toliko družio s hajdukovcima svoje generacije. Znali su da im Cuzzi pobolijeva u posljednje vrijeme, ali zar hajdučko srce nije moglo poživjeti još i još... Pero Nadoveza je u Tribunju, ovih se dana bori s gripom, nastojat će svakako doći:

- Otišao je naš kapetan, sportaš i čovjek od glave do pete.

O njemu sve najbolje, superlativi su malo za takve ljudinu. Od njega sam kao nešto mlađi učio kakav treba biti kapetan momčadi, prava podrška u punom smislu. Bio je strahovito brz, sjećam se da bi u Splitu kad bismo napadali pustio svog suparnika, lijevo krilo protivnika. Recimo taj Pušibrk, tako se zvao, iz Vojvodine, zaletio bi se, a Cuzzi kao da ga pušta.

Ej, Vinko, šta ti je, zabrinuli bismo se, a on bi se nasmijao. Dajem mu malo fore, ja to učas stignem, to je meni sitnica, šta ste se prepali, ja ga ‘vatan lako - priča nam Nadoveza.

Zvonko Bego, kapetan prije njega, vršnjak, bio mu je posebno blizak:

- Isto smo godište, ja sam njemu predao kapetansku traku. Imao je tu čast da prvi podigne pehar ondašnjeg kupa i ta slika ostaje za sva vremena. Kao djeca smo već bili nerazdvojni, pa onda skupa i u Hajduka. Pamtim ta doba s nostalgijom, igralo se za ljubav kluba, a iznad svega krasilo nas je iskreno prijateljstvo - sjeća se Zvonko Bego.

Pamti i ondašnju reprezentaciju, uža obrana znala se godinama napamet, Šoškić, Cuzzi, Jusufi...

TONI BILIĆ, SLAVEN ALFIREVIĆ, FOTO: JAKOV PRKIĆ, ANTE ČIZMIĆ / CROPIX / CROPIX

Želiš prvi znati vijesti o Hajduku?

SD Hajduk
Naslovnica Hajduk