Sport Hajduk

ADIO, LEGENDO Umro Tomislav Ivić

U godini 100. obljetnice Hajduka je zatekla najtužnija vijest. Umro je Tomislav Ivić, tek tjedan dana prije nego što bi, 30. lipnja, imao 78. rođendan.

Otišao je najtrofejniji trener "bijelih", stručnjak koji je vodio zlatnu generaciju hajdukovaca sedamdesetih godina i optočio je mnogim trofejima, naslovima prvaka i kupovima. Malo je reći da je ostavio neizbrisiv trag u Hajduku i nogometu, tužnije vijesti za svakog navijača Hajduka ne može se ni zamisliti.

Bolovao je u posljednje vrijeme, nije mogao više izlaziti iz svoga stana na Mejama, pa kako ga nije bilo do Poljuda u svojoj nekoć redovitoj šetnji da vidi što ima u "kući bijelih" i što se događa, kako više nije redovito svraćao do svoga Frfe, Dražena Mužinića koji mu je bio omiljena "štacija" na stadionu, osjetili smo kako šjor Ivan više nije dobro, dolazile su vijesti od kojih nam se mrštilo čelo.

Pripremali smo se da ga iznenadimo, posjetimo, da mu zakucamo na vrata baš na rođendan, evo za pet dana, ali - smrt je bila brža...

Šjor Ivan, mali Napoleon ili za svoje najbliže - Braco. Tomislav Ivić, najbolji hrvatski nogometni trener svih vremena, u ovom času se na takvu tvrdnju neće naljutiti ni oni koji bi mu se rado svrstali uz rame i rekli kako su i oni veliki poput njega.

No, iza Ivića stoje rezultati, trofeji, opus kakav je malo tko nanizao u svojoj karijeri.

Kazat ćemo - najtrofejniji hrvatski trener i tu prestaje svaki možebitni prijepor. Najtrofejniji hrvatski i jedan od najtrofejnijih svjetskih trenera, za kojega se može reći da je bio i vizionar; gledao je nogomet ispred svoga vremena, bio je i taktičar, vrsni natjecatelj bez premca, ali i učitelj mladih nogometaša pod čijom je stručnom palicom stasala plejada nogometnih velikana.

Kao nogometaš igrao je za Splita, u redovima "crvenih", jednu sezonu pojačao je Hajduka kao igrač šezdesetih godina, ali i dok je bio nogometaš zapravo se samo pripremao da bude - trener.

Najveći od svih. Počeo je u Splita i kao trener, u mlađim uzrasnim kategorijama i u prvoj momčadi.

Tito Kirigin, predsjednik Hajduka prepoznao je njegov entuzijazam i kvalitetu, pozvao ga da prijeđe u Hajduk, u omladinsku školu i tu počinje uspon. I Ivićev i Hajdukov.

Danas kad se osvrnemo unatrag, Ivić je bio trener Splita, Šibenika i Hajduka, član selektorske komisije za kormilom Jugoslavije, pa je vodio Ajax u Nizozemskoj, vratio se u Hajduk, otišao je u Anderlecht u Belgiji.

Dalje se sve vrtjelo kao na filmu, Galatasaray, zagrebački Dinamo, Avellino, Panathinaikos, Porto, Paris St. Germain, Atletico Madrid, Olympique Marseille...

Nije dosta?

Ma kakvi, tek smo na pola puta, Benfica, pa opet Porto, potom je bio i direktor reprezentacije Hrvatske, vodio je jednu utakmicu i kao trener i to u pobjedi protiv Italije (2:1) u Palermu, pa se vratio klupskom nogometu, Monaco, Fenerbahce.

Potom je prihvatio poziv da bude izbornik Ujedinjenih Arapskih Emirata, bio s njima drugi u Aziji, pa je u međuvremenu probao opet u Hajduku, ali se otisnuo dalje, Standard iz Liegea, opet Olympique Marseille, pa Al Ittihad iz Jeddaha u Saudijskoj Arabiji, povratak u Liege da vodi omladinsku školu i nekako se u ta doba, malo kasnije, prije nekoliko godina vratio u svoj Split, ostavio je kufer kod kuće, dosta je, rekao je, zaželio se obiteljskog mira i pogleda s balkona na grad pod Marjanom...

Ostat će zapisano da je rodom Splićanin, a podrijetlom iz Miljevaca kod Drniša, po školskoj spremi je bio brodograditeljski bravar s industrijskom školom, radio u škveru, ali se istodobno školovao i za nogometnog trenera na Višoj trenerskoj školi u Beogradu, tada na najvećem glasu: bio je uvjerljivo prvi u klasi.

Kroz karijeru postao je i poliglot, govorio je engleski, francuski, španjolski, njemački, portugalski...

Prvak s Hajdukom, prvak s Ajaxom, prvak s Anderlechtom, prvak s Portom, pa Superkup Europe i Interkonti kup s Portom, prvak svijeta 1987...

Za njega je bilo dobro samo prvo mjesto... Zvali su ga sa svih strana, klanjali se njegovom radu i znanju...

slaven alfirević, CROPIX

Ivićevi trofeji:

Naslovi prvaka:
Jugoslavija:
1974. HNK Hajduk Split
1975. HNK Hajduk Split
1979. HNK Hajduk Split

Nizozemska, Eredivisie:
1977. AFC Ajax

Belgija, Jupiler liga:
1981. R.S.C. Anderlecht

Portugal, SuperLiga:
1988. FC Porto

Francuska, Ligue 1:
1992. Olympique de Marseille

Osvojeni kupovi
Jugoslavija, Kup Maršala Tita:
1972. HNK Hajduk Split
1973. HNK Hajduk Split
1974. HNK Hajduk Split
1976. HNK Hajduk Split

UEFA Superkup:
1987. FC Porto

Interkontinentalni kup:
1987. FC Porto
Portugal, Taça de Portugal:
1988. FC Porto
Španjolska, Copa del Rey:
1991. Atlético de Madrid

IN MEMORIAM - PROČITAJTE ZADNJI INTERVJU TOMISLAVA IVIĆA

Ivić kod Mosora: Split i Hajduk su mi duša i srce

Sluša san vas mali milijun puta, pročita san puno intervjua s Vama, ali nikad nisan ni čuja ni pročita – kako ste ušli u balun?

– Zavolija san balun ka dite. I jedva čeka priliku kad ću sa svojin vršnjacima zaigrat na male branke. Ja san dite Varoša, iz Reićeve ulice, mi nismo imali ledina di bi igrali na balun. Pa smo ga odili igrat na onu veliku ledinu kraj Staroga placa. Tamo su dolazili Splitovi, ajde da se izrazin modernin rječnikon, skauti ka šta su bili Andrija Križević Drina, Jordan Prkušić i Bruno Mašković. Sva trojica su mi govorili da san talentiran za balun.

A onda me je jedan dan Bruno Mašković, nakon šta me gleda na dičijen prvenstvu ciloga grada Splita, pita bi li doša trenirat u Splita? Isprve san reka: oću! E, ali kako san bija sramežljivo dite, nisan otiša na Splitovo igralište ispod Turske kule. Tamo su išli niki moji vršnjaci, treneri Splita su ih pitali za mene, onda me je moj vršnjak i prijatelj s baluna Nikša Radovniković doslovno uzeja za ruku i reka mi: „Braco, ajmo ća na Splitovo igralište! Svaki dan me pitaju za tebe, svi treneri govore: a di je oni mali šta je bija najbolji na dičijen prvenstvu grada!?“ Otiša san i posta splitovac...

Splitov brazilski balun

U crvenon dresu Radničkog nogometnog kluba Split doživili ste i, do ove sezone, najveće klupske radosti: bili ste igrač obe generacije Splita koje su, u sezonama 1957./58. i 1960./61. godine, igrale u Prvoj ligi!

– I ka igrač i ka trener nikad se nisan poziva na sportsku nesriću, tražija u njoj alibi. Ali, način na koji je moj Split oba puta ispa iz Prve lige je prava sportska tragedija. I najveća moguća sportska nepravda. U prvoj sezoni, kad nan je trener bija legendarni Hajdukov trener barba Luka Kaliterna, ispali smo na osmu decimalu gol-količnika. Čujete li me: na osmu decimalu!?

Tribala nan je pobjeda protiv Hajduka od 3:0 u zadnjen kolu, tukli smo s 2:0, vratar Hajduka Ante Jurić je na toj utakmici branija ka najveći vratar svih vrimena Vladimir Beara u najboljin danima. A u drugoj sezoni nan je falija samo jedan bod, a kako smo puno utakmica ostali neriješeno, zapravo nan je falija jedan gol, isto ka i u prvoj prvoligaškoj sezoni. Na puno utakmica smo falivali ono šta je skoro nemoguće falit, kulminacija pegule bila je utakmica protiv Rijeke u Splitu di smo falili čak i – penal!? Samo gol više ostavija bi nas u Prvoj ligi...

Cijeli članak pročitajte ovdje.

Želiš prvi znati vijesti o Hajduku?

SD Hajduk
Naslovnica Hajduk
Page 1 of 7FirstPrevious[1]234567Last