Sport Hajduk

'Moj otac, Robert Salvi, zabijao je za Hajduka sa 17 godina, davne 1911.'

Moga tate nema na onoj fotografiji iz Slobodne, a on, Robert Salvi, igrao je u prvoj momčadi prve Hajdukove generacije prije sto godina... Gospođa iz susjedstva, umirovljena profesorica glazbe Janja Salvi, o Hajdukovoj prošlosti i nogometašima, počevši već od 1911. godine, zna toliko da bi i sama mogla o tomu knjige napisati. Donijela je više fotografija, od kojih je najstarija iz 1914. godine, s točno ispisanim imenima mladića u bijelim majicama i, zanimljivo, s rukama u džepovima sportskih hlača, s istaknutim kožnim opasačima.

- Od tate mi je ostalo puno uspomena, knjiga i zlatni grb za 50 Hajdukovih godina, pa srebrni grb za 40. rođendan, ovdje je i koračnica “Mi igrači smo Hajduka”, koja je njemu posvećena. Stotinu puta sam ju odsvirala i otpjevala, a ovako počinje: “Iz naših grla nek pjesma ori, ponosna silna ko grom, mi smo Hajduci, majstori s mora, odani Splitu svom...”



Gospođa Janja, inače profesorica klavira, glazbi je učila mnoge Splićane, spomine i kolegu iz Slobodne Slavena Alfirevića, od svoje sedme godine je bila redovita gošća Staroga placa.

Kaže da novi Hajdukov dom u Poljudu još nije doživjela iznutra, makar je zadnjih godina članica kluba, u spomen na oca Roberta i njegove prijatelje koje je poznavala i s kojima su se obiteljski družili. Upisala se kada je, reče, Hajduku bilo najteže. Iskaznicu pripadnosti Hajduku čuva među najdražim uspomenama na oca. Dobila je i pozivnicu za nedavnu rođendansku feštu, ali je ostala kod kuće i sve pratila preko televizije, a, kako kaže, ne promakne joj niti jedan prilog o Hajdukovoj povijesti u Slobodnoj.

- Živjeli smo u Kamenitoj, u Varošu, i sve nam je bilo nadohvat ruke. Tata je igrao desnu spojku i desno krilo, a u godini Hajdukova osnutka i prvih utakmica imao je 17 godina. Rođen je 1894. Zvali su ga Šlavi, neki i Šalvi. Srednju školu je završio u Zagrebu. Radio je, zajedno s barba Lukom Kaliternom, kao šef računovodstva u Gradskoj štedionici kod Prime, a poslije i u Stambenoj upravi u Bihaćkoj i u Mesoprometu. Prijateljevao je s mnogima, najviše s Fabjanom Kaliternom, koji je iz Praga donio prvi balun, pa Božom Nedoklanom i Mihom Pilićem. Ivo Tijardović i Jakov Gotovac su im također bili prijatelji. Od oca sam čula puno lipih uspomena iz tih druženja i s baluna - sjetno priča gospođa Janja.

Robert Salvi je preminuo 1969. godine i u klupskom listu Hajdukova “šoneta” objavljena je u broju, kako kaže gospođa Janja, u kojemu je Vinko Cuzzi na prvoj stranici snimljen s trofejom Kupa osvojenim dvije godine prije.
- Čuvam svoju privatnost, pa tako i uspomene na oca te majku, koja je iz loze Krstulovića, ne Opara nego Špadina, i nije mi stalo do pojavljivanja u javnosti. Iskreno, teško sam se odlučila i na ovaj korak, ali zasmetalo me kada sam pročitala da Robert Salvi nema nikoga svoga u Splitu. A ja sam mu kćerka. Bilo bi mi drago da ga se ne zaboravi, jer svi mi živjeli smo uz Hajduka i za Hajduka.


MIJO GRABOVAC
FOTO: ANTE ČIZMIĆ / CROPIX

Želiš prvi znati vijesti o Hajduku?

SD Hajduk
Naslovnica Hajduk
Page 1 of 3FirstPrevious[1]23Last