Sport Domaći nogomet

Ćiro Blažević: Mislio sam da ću umrijeti, no u Kini sam promijenio mišljenje

Nema više Mao Ce Tunga. Niti kulturne revolucije. U Kinu je stigao nogomet. A s njim i Ćiro Blažević.
- U svim aspektima Kina je najzanimljivija zemlja na svijetu. U svemu je velesila, osim u nogometu. A ja želim učiniti Kinu nogometnom velesilom - uskliknuo je Ćiro.

Za početak se prihvatio treniranja kluba po imenu Shanghai Shenhua.
- Prošle sezone bili su peti. Ove će biti prvi.

Najveća je konkurencija Ćirinim “tigrovima’’ Shandong Luneng, klub kojega vodi Branko Ivanković. Bivši asistent u stožerima hrvatske i iranske reprezentacije tvrdi kako upravo on Blaževića “najbolje poznaje’’.
- Ja njega poznajem bolje!

Za osam mjeseci, koliko traje kinesko prvenstvo, Ćiro bi imao inkasirati milijun eura.
- Zločesti novinari lansirali su tezu kako sam škrt. Uopće nisam škrt. Ali su mi pare u životu vrlo važne. Ne stoga da ih čuvam. Naprotiv. Da ih mogu i drugima darivati. Kad imaš takav duh onda love nikada nemaš dovoljno. Znam da me mnogi napadaju što sam otišao u Kinu. A većina njih za taj bi novac pristala biti u zatvoru.

CROPIX
Prije nekoliko godina Ćiro je odbio unosnu ponudu iz UAR-a. Tada je zavapio: “Ne želim umrijeti tamo!”.
- Bilo je to vrijeme kada sam još mislio da ću umrijeti. U međuvremenu sam promijenio mišljenje. Uostalom, znaš sine, moj životni moto - “jebeš čovjeka koji ne mijenja mišljenje’’.

Ćiro danas trenira jesti rižu uz pomoć štapića. A još prije mjesec dana bio je hadžija u čaršiji i “ubijao se od ćevapa’’. Pobjegao je iz Hrvatske u Sarajevo iako prethodno nikoga nije ubio ili “spasio’’ nekoliko milijuna nečega. Hajvan Ćiro došao je među raju sa suludom idejom kako će nogometnom loptom “ujediniti zavađene i proklete’’. U zemlji od koje su ruke digli i Krist i Hristos i Alah, gdje “mirovnjaci’’ čuvaju poredak i ustroj (s kojim nitko nije sretan) Ćiro je umislio kako će jedni drugima čestitati Božić i Kurban Bajram.
- Moj je grijeh što sam pokušao nešto učiniti za taj nesretni narod. Ne mogu osporiti one koji će konstatirati da je moja misija doživjela neuspjeh, ali u nogometnome smislu ostavio sam traga. Reprezentacija Bosne i Hercegovine nikada nije napravila takav iskorak. Raja je stekla dojam kako je sve moguće, pa i plasman BiH na Svjetsko prvenstvo.

“Beže Ćiro, mi ti se kunemo’’... Orilo se čaršijom. Izravna asocijacija na neka prošla vremena. Dok se u Srbiji zalažu da Kuću cveća presele u Kumrovec, a u Zagrebu mu žele oteti trg, raji u Bosni ukazao se Maršal. U liku Ćire Blaževića.
- Nisam toliko lud da bih pomislio kako ću postati novi Tito. Uostalom, on nikada nije bio moj idol. Kao niti Mao Ce Tung. Došao sam u Sarajevo s plemenitim namjerama. A otišao razočaran i isfrustriran. Čak sam i ja shvatio kako mi proživljena avantura nije bila potrebna. Ostala je ružna uspomena. I puno sitnih duša koje su se pretvarale kako im je stalo do uspjeha reprezentacije. Danas likuju i napadaju čovjeka koji im je priredio toliko sretnih trenutaka.

U Srbiji se borim za Hrvatsku

Tko je Ćirin Gavrilo Princip? Je li to Zvjezdan Misimović, Srbin u reprezentaciji BiH? Kao što se ubojstvo nadvojvode Ferdinanda pripisuje masonskoj zavjeri tako se i “likvidacija’’ Ćire urotom povezuje s Banja Lukom. Nitko to ne želi izreći javno, ali je razvidno kako bi plasmanom BiH na Svjetsko prvenstvo najveći gubitnici postali političari Republike Srpske.
- Ne želim nikoga optuživati. Nemam ni dokaze ni argumente. Mogu tek primijetiti da Misimović nije igrao u Zenici protiv Portugala zbog ozljede, da bi nekoliko dana potom bio najbolji igrač Wolfsburga. Vjerujem da je i u Lisabonu igrao pod psihološkim pritiskom.

Nakon njegovih grešaka ostali smo bez dvojice važnih igrača (Spahić i Rahimić prekršajima su zaustavljali protivničke napade i dobivali javne opomene poradi kojih su izostali u Zenici, op.a.). Da mi je prije lisabonske utakmice kazao kako nije spreman, Misimović bi postao junakom, a BiH ostvarila plasman na SP.

Za nogometnu čaršiju Blažević je - rahmetli Ćiro. Njegovim odlaskom sahranjene su sve lažne nade. Zajedno s iluzijama. Ćirina moć animacije puka bila je otpočetka - ograničena djelovanja. Osjećaji kojima je njegova misija popraćena u Hercegovini bili su locirani između ravnodušnosti i optužbi za veleizdaju. I u presudnim utakmicama većina je navijala za katolički Portugal. U znak odmazde za slavlje Bošnjaka nakon hrvatske eliminacije s Eura (protiv Turske).

Niti Republiku Srpsku Ćirina momčad nije odveć zanimala, mada su u njoj participirala dvojica igrača srpske nacionalnosti (Misimović i Supić). Predsjednik Milorad Dodik obećao je Ćiri kako će navijati za njega jedino u utakmici s Turskom. No, niti tada se nije pojavio...
- Ne bih se složio s tezom da je to bila reprezentacija samo jednog naroda. Uvjeren sam kako su i Hrvati i Srbi navijali za BiH. Ali, nisu to činili glasno. Sve do utakmice s Portugalom u Zenici, uz reprezentaciju je vladala idila. Onda se pojavilo mnoštvo štakora. Znaš, sine, znao sam da će biti tako ako se ne plasiramo. Svejedno, ostavio sam Sušiću respektabilnu reprezentaciju i ozračje za uspjeh.

Izborničku trilogiju na Balkanu Ćiro Blažević završio je u Beogradu. Kao jugoslavenski selektor! Doduše, samo u filmu Dragana Bjelogrlića “Montevideo - Bog te video’’. O nogometnoj reprezentaciji Jugoslavije i nastupu na prvom Svjetskom prvenstvu, 1930. u Urugvaju. Ćiro utjelovljuje lik izbornika Ante Pantakovića, koji je zajedno s hrvatskim nogometašima bojkotirao nastup u reprezentaciji Jugoslavije (momčad je naposljetku bila sastavljena od igrača iz beogradskih klubova) zbog naprasnog “otimanja saveza’’ (iz Zagreba je premješten u Beograd).

Mnogi su kroničari odavno konstatirali kako je cijeli život Ćire Blaževića neizvjestan i uzbudljiv film. A njegova pojavnost - gluma. S licem Alaina Delona i dušom demona.
- Eto, i u srpskim se filmovima borim za hrvatske interese. Kroz svoju ulogu propagiram hrvatsku odlučnost. Ne dam se jeb... Srbima. Redatelj je nekoliko puta ozbiljno popizdio na mene, jer sam zaboravio scenarij i pričao po svom. A to obično ne završi dobro.

Pojavnost Ćire Blaževića zamjećena je i u srpskim medijima. Poglavito rečenica: “Srbija može biti svjetski prvak!”.
- Kada sam već bio u Beogradu morao sam njihovom izborniku Antiću natovariti nekakvu hipoteku.

Istovremeno, u Zagrebu se obilježavala 10. obljetnica smrti prvog hrvatskog predsjednika, Franje Tuđmana, Ćirina političkoga gurua. U medijskim izvješćima Blažević nije konstatiran.
- Kako možete pomisliti da nisam bio na grobu Franje Tuđmana? Bio sam i na misi u katedrali. Odem često sam. Zar bih se trebao slikati s političarima? To mi može samo naškoditi.

Nema te žene na svijetu koja se može lakše nagovoriti od - Ćire Blaževića! Prije pet godina nogometni se trener upustio u političku avanturu kandidaturom za predsjednika RH. Testiranje javnoga mnijenja o vlastitoj karizmatičnosti završilo je poražavajuće po Blaževića. Dobio je svega 0,8 posto glasova. Samo je 17.847 ljudi zaokružilo Ćirino ime. To mu je bilo dostatno tek za deveto mjesto. A 1998. bio je treći na svijetu...
- Istina je, mene često zavedu. No, nije mi žao zbog te avanture. Najbolje naučiš lekciju kada dobiješ izravno po pič... Ali, Kinezi, koji su temeljito proučili moju biografiju, veličaju taj detalj. Ne tretiraju me kao čovjeka koji je propao na izborima.

Uslijed vlastitih preokupacija ovogodišnje je izbore Ćiro doživio sporadično. No, pri definiranju svoga mišljenja i on se našao pod pritiskom. Trebao je odlučiti između stranačke stege (Hebrang), prijateljstva (Bandić) ili povezanosti s obitelji prvog predsjednika (Tuđman)?
- Molio me Miro (Tuđman, op.a.) da mu sudjelujem u spotu. Onda sam naletio na Kosoricu. Rekla mi je - “možeš, ali se pokupi iz stranke’’. Bandića nisam mogao izbjeći. On me pak uvjeravao kako moram biti svoj čovjek, izvan svih okova. I što sam učinio? Otišao sam u Kinu!

MLADEN BARIŠA

Jarani, ne slušajte laži

Posljednjih je dana Blažević sustavno izbjegavao hrvatske medije. Sasvim atipično za njegovu osobnost.
- U Hrvatskoj, a ne u Bosni, pojavila se informacija kako sam uzeo 750.000 eura kao izbornik BiH tamošnjem Savezu. Na ime nekakve provizije. Da sam prodao cijelu reprezentaciju ne bih dobio toliko. Ali, zaustavljaju me jarani po Zagrebu i pitaju – “gdje ćeš Ćiro tolike pare uzet’ onoj sirotinji’’? Kako da se branim od takvih laži? To je sve ludo. Nadam se jedino da je Šangaj dovoljno daleko...

Kako sam zgazio rolex

Kinezi su doista detaljno predstavili Ćiru Blaževića. Čak su u medijima spomenuli i znamenitu anegdotu iz maksimirske svlačionice kada je Ćiro skinuo s ruke zlatni rolex, bacio ga bijesno na pod i skačući po njemu vrištao: “Hoću da ovako zgazite protivnika!”.

- Hrvatski su novinari dodali kako se radilo o lažnjaku iz Hong Konga. Djece mi, bio je original. Ne bih nikada stavio na ruku falš robu. Kupio sam ga povoljno, jer je bio ukraden. A razbilo se staklo i nisam ga mogao nigdje popraviti.



Želiš prvi znati vijesti o Hajduku?

SD Hajduk
Naslovnica Domaći nogomet