Sport Domaći nogomet

DALMATINSKI IZBORNICI

Hajdukov pečat u reprezentaciji: Špaco je 'rastavio' Meksiko, Ivić Italiju, a Bilić je potpisao dvije velike pobjede protiv Engleza

DALMATINSKI IZBORNICI

Kad je trebalo uz priznanje HNS-a pri FIFA i UEFA pokrenuti i projekt baš prave reprezentacije u HNS-u su se prepustili – Hajduku. Kao prvom hrvatskom prvaku te 1992. godine. I njihovu treneru. Prepoznali su u Stanku Poklepoviću znalca i lokomotivu. Prvi zadatak Špaci bila je – turneja po Australiji

Stanko Poklepović (19. travnja 1938. Split – 24. prosinca 2018., Split) 

Evo za Badnjak godinu dana da nam nema šjor Špace, Stanka Poklepovića i ne možemo se nikako priviknit da više nije među nama. Fizički. Jer, duhom je i te kako prisutan. Zauvijek.

Njegove doskočice i batude fale, a često ih po sjećanju rabimo i u svakodnevnom izvještavanju sa scene baluna.

Hrvatska je prolazila porođajne muke, Dražan Jerković je odradio počasnu, prvu utakmicu u listopadu 1990. protiv SAD (2:1), pa još dvije više-manje sasvim revijalnog karaktera, usred ratnog vihora.

Kad je trebalo uz priznanje HNS-a pri FIFA i UEFA pokrenuti i projekt baš prave reprezentacije u HNS-u su se prepustili – Hajduku. Kao prvom hrvatskom prvaku te 1992. godine. I njihovu treneru. Prepoznali su u Stanku Poklepoviću znalca i lokomotivu.

Prvi zadatak Špaci bila je – turneja po Australiji. Ususret dijaspori. Tri meča kontra Australaca “down-under” više-manje svečarskog karaktera. Polu-službeno. Kasnije su svi ti nastupi priznati, ali na primjer Josip Weber, a i on je na žalost već pokojni, Brođanin i splitski zet, napadač Hajduka s kraja osamdesetih imao je pravo da nakon te turneje svejedno izabere Belgiju.

I bez problema nastupi za svoju drugu domovinu na SP u SAD 1994. godine. Nakon što je igrao za Hrvatsku po Australiji dvije godine ranije. Hrvatska još nigdje nije bila pripuštena osim na prijateljskoj razini, a Weber je tako zaigrao za dvije reprezentacije u svojoj karijeri.

Nakon revije po Australiji, slijedila je prva prava utakmica, u zagrebačkom Maksimiru. Gost Meksiko. Izbornik Meksikanaca Argentinac Luis Cesar Menotti, svjetski prvak iz 1978. godine.

Rezultat? Sitnica, 3:0 za Poklepovića, tj. Hrvatsku!

Projekt reprezentacije dobijao je prave konture, ali ubrzo su se oko glavnih funkcija podijelili Miroslav Ćiro Blažević (izbornik) i Tomislav Ivić (direktor reprezentacije), pozvani od dra Franje Tuđmana da pomognu.

Poklepović je u toj diobi novog kolača ostao po strani, možda i ranjen u duši, ali s dužnim priznanjem zauvijek o svojoj pionirskoj ulozi podizanja odabrane selekcije koja će nam podariti toliko radosti.

Tomislav Ivić (30. lipnja 1933., Split – 24. lipnja 2011., Split)

Jedna jedina utakmica baš za kormilom šjor Ivana, a toliko upečatljiva. Pobijedili smo Italiju, na njenom terenu 2:1 i to baš na Siciliji, gdje su nas u Palermo, na stadion “La Favorita” doveli ne bi li imali užarenu južnjačku atmosferu sebi u korist, a našim uzdanicama da bude posebno teže.

Utakmica je upamćena kao taktički triler: kako je Tomislav Ivić nadmudrio Arriga Sacchija tog 16. studenoga 1994. godine, netom što je Sacchijeva Italija postala viceprvak svijeta, izgubivši u Los Angelesu, točnije Pasadeni tek lošijim izvođenjem jedanaesteraca od svjetskog prvaka Brazila (nakon 120 minuta bilo je 0:0).

Ćiro Blažević je bio – kažnjen, nije smio na klupu, ali je želio da svejedno on vodi utakmicu, gore, s tribina. Pripremao je i svoju taktiku, s Igorom Pamićem na centarforu uz Davora Šukera. Međutim, na pripremama u Istri odlučeno je, a i Ćiro je to blagoslovio na sastanku vrha Savezu i stožera da se ne riskira s njim, kao izbornikom na daljinu, pokraj živog i živahnog direktora selekcije Ivića.

Neka Ivić sjedne na klupu. Nema problema. E, ali neće onda Ivić slati zamisli Blaževića s tribina! Dajte mi u ova tri dana da ja pripremim i smislim sastav i taktiku. Puno preuzimanje odgovornosti! Jednokratno, predložio je Ivić i bi prihvaćeno.

Sve ostalo je povijest: Sacchi je nadigran, Hrvatska je u šahu nadmašila viceprvaka svijeta, Ivić je dobio zasluge od reportera s lica mjesta nek’ se zna da je to pobjeda njegova trenerskog nerva, da ne kažemo genija. A nakon toga neka Ćiro nastavi svoj posao što je i uradio sve do uspjeha i na Euru 1996. (četvrtfinale), te posebno bronce 1998. na Mundijalu.

U međuvremenu je Ivić iskliznuo s funkcije direktora reprezentacije, u dodiru sa Ćirom jedan drugome su više smetali, nego pomagali, pa neka su se uvažavali i komplimentavali. Previše različiti, a previše snažni jedan naspram drugoga. Palermo je ostao upisan kao zlatni detalj i u Ivićevu životopisu, ali i u kronologiji uspjeha hrvatske nogometne reprezentacije.

Slaven Bilić (11. rujna 1968., Split)

Veličina kao nogometaš, brončani reprezentativac iz Francuske 1998. ostavio je, rekli bismo, još veći trag kao izbornik. Po našem skromnom sudu, najbolji nogomet što je igrala naša reprezentacija bio je Euro 2008. u Austriji, naročito pobjeda protiv Njemačke (2:1) u Klagenfurtu. Ušli smo u četvrtfinale protiv Turske, na bečkom Prateru, vodilo se 1:0 i onda je uletio gol, izvođenje s bijele točke i srušili se snovi od polufinala i finala. Ali je ostala uspomena na fantastičan balun.

Bilić je potpisao i dvije pobjede protiv Engleza, 2:0 u Maksimiru i posebno 3:2 na Wembleyju, eliminacija Engleza i slom izbornika Stevea McClarena. Baš mu je “radio o’ glavi”. Taj uspjeh dat će Slavenu i poseban pečat u trenerskoj putovnici, te u karijeri kroz klubove otvoriti mnoga vrata.

Kakva mu je bila karizma dovoljno je reći da neuspjeh pri plasmanu na SP 2010. godine nije utjecao na njegovu funkciju, neka nastavi posao. I plasirao se na Euro 2012. u Poljsku gdje su ostale upamćene dojmljive partije protiv Italije (1:1) i Španjolske (0:1), kasnijih finalista Eura, uz pobjedu protiv Irske (3:1).

U Poljudu je vodio Hrvatsku protiv Gruzije (2:1) u povratku službenim utakmicama reprezentacije Splitu poslije 14 godina, od 1997. do 2011. ,

Nakon šest godina i Eura 2012. odlučio je krenuti u klupsku karijeru, a na njegovo mjesto došao je Igor Štimac.
Iza Bilića su 42 pobjede, 15 remija, te samo osam poraza uz gol-razliku 121:56. Sedam utakmica mu nedostaje da dostigne rekordera, jednog i jedinog Miroslava Ćiro Blaževića za 72 vođenja reprezentacije.

Igor Štimac (6. rujna 1967., Metković)

Samo 15 utakmica za kormilom, osam pobjeda, dva remija i pet poraza uz gol-razliku 23:17 u razdoblju 2012. i 2013., ali ono što ga karakterizira ostaju uvijek upisani uspjesi protiv Srbije, protiv izbornika Siniše Mihajlovića.

U Zagrebu glatkih 2:0, a u – malo je reć - uzavreloj atmosferi beogradske Marakane ostvarili su “vatreni” više nego zasluženih 1:1 što se smatralo i doimalo poput pobjede.

I to ostaje upisano u njegovu životopisu kao posebno vrijedno postignuće.

Nije se libio dati poseban Hajdukov pečat u reprezentaciji, pa ne samo što je doveo Švicarsku u Poljud u ljetnoj prijateljskoj premijeri (dogodio se 2:4 poraz protiv Ottmara Hitzfelda), nego su nastupe u “repki” upisali i Ante Vukušić, Mario Maloča, Josip Radošević.

Smijenjen je, naslijedio ga je Niko Kovač, e da bi se lakše ušlo na Mundijal u Brazilu 2014. godine što se i ostvarilo, premda su i pred Štimcem bila otvorena vrata plasmana, puta preko Atlantika. 

 

Dvojica s Hajdukovim ‘štihom’: Jozić iz Trilja, Dalić iz Livna, a obojica su ‘dotakla’ Poljud

Mirko Jozić i Zlatko Dalić imaju Hajdukov štih, Jozić dalmatinski jer je rođen 8. travnja 1940. u Trilju, a bio je i trener Hajduka (95/96), dočim je aktualni naš srebrni, Dalić (rođen 26. listopada 1966. u Livnu, BiH) bio nogometaš Hajduka u dva navrata, osamdesetih i devedesetih godina.

Pa ih na taj način i Dalmacija – svojata.

Jozić nas je u dvogodišnjem mandatu odveo na SP u Japan 2002. godine što je bila velika stvar nakon što nas 2000. nije bio na Euru, a Dalić..., što da pričamo, o njemu je sve friško i te kako poznato.

Jozić je inače prvak svijeta s bivšom državom kao izbornik “do 20”, vodio je Šukera, Bobana, Prosinečkog, Štimca, Jarnija, pokojnog Pavličića do zlata u Čileu 1987., a Dalić aktualni viceprvak svijeta iz Rusije 2018., što je i u knjizi, sportskom bestseleru sročeno.

Želiš prvi znati vijesti o Hajduku?

SD Hajduk
Naslovnica Domaći nogomet