Sport Domaći nogomet

junak drosine

Prvi topnik lige na posudbi: Želim biti tako dobar da me Dinamo jednog dana vrati

junak drosine

Lijepe nogometne priče! Tako se mogu opisati doživljaji s Drosine u subotnje poslijepodne, u kojem je Mario Ćuže samo potvrdio sve dobro što je pokazao tjedan dana prije protiv Intera. U Zaprešiću je postigao dva gola, u Puli protiv Varaždina tri! Senzacionalan je to učinak za debitanta, kakav se ne pamti. U 180 minuta pet puta zatresti mrežu suparnika...

Kako se osjeća? - pitali smo ga dan poslije susreta s Interom.

- Izvanredno! Ne znam kako bih opisao svoje zadovoljstvo jer je Istra 1961 osvojila šest bodova u dvije utakmice, odigrala dobro i stvorila sjajnu atmosferu na Drosini...

Fantastično! Nedjelja je bila “opterećena” pozivima, mediji, radiostanice, rodbina, prijatelji, suigrači... Nije baš lako odjednom uletjeti u takvu centrifugu.

- Svi mi imamo ambicije, ali moja je prioritetna da se dokažem kao prvoligaški nogometaš. Želim biti dobar toliko da me jednog dana Dinamo vrati i da zaslužim mjesto u prvoj momčadi. Do toga dana valja ići korak po korak, iz treninga u trening, iz utakmice u utakmicu. Sve je daljnje razmišljanje suvišno.

Nisam tip za euforije. Istra djeluje kao...?

- Kompaktna škvadra! To je, po meni, ključ ovog dobrog starta u sezoni. Od prvog treninga dočekan sam kao da sam s njima godinama i svi su mi dečki olakšali prilagodbu Puli i Istri. Hvala im još jednom na tome, ali i na činjenici da je momčadska igra doprinijela da se ovaj put ja istaknem golovima. Slažem se potpuno s trenerom Prelecom, koji stalno na tome inzistira. Nijedan pojedinac ne može sam dobivati. Meni su Ivančić i Grujević poslali sjajne lopte, Fuentes je napravio dar-mar kad se odbila lopta za treći gol.

Dobar vam je duh, no znate kako je - pet golova gromko zvoni. Na Drosini se narod zaljubio u vaš nogomet kao rijetko kada.

- Ambijent je bio izvanredan! Ono što mi je posebno bilo dobro jest to da je publika reagirala podrškom u trenucima kada smo malo padali i davala nam je nužnu energiju.

To je sjajna stvar. Vaši iz obitelji, bliskog okruženja?

- Bili su uz TV ekrane i navijali za nas, za mene, zdušno. Mi smo vrlo složna obitelj i stalno smo jedni uz druge.

Kako ste, zapravo, otišli u Zagreb?

- Prije šest godina igrao sam Nike Premier Cup za Dalmaciju i moja je Neretva pobijedila Hajduk. Tako smo izborili državno izdanje tog natjecanja pa su me, valjda, vidjeli ljudi iz Dinama i pozvali da im se priključim. Imao sam 14 godina i dugo smo u obitelji raspravljali što nam je činiti. Došlo je iznenada, bio sam 7. razred osnovne škole, još zaigran dječarac kojem ni u peti nije bilo da će otići iz svog kraja. Danas se pokazuje da smo dobro učinili.

Je li točno da vas Dinamo, ustvari, nije želio pustiti na posudbu, nego ste vi inzistirali?

- Istina je da je stožer Dinama htio da ostanem. Trener Bjelica kazao mi je da je zadovoljan kako sam odradio pripreme i da ću biti dio kadra. No konzultirao sam se s ljudima koji mi pomažu u karijeri, savjetovao s obitelji i svi smo zaključili da je prioritet igrati. Bilo je više opcija, ali kad se pojavio trener Prelec, s kojim sam imao odličnu suradnju kadetima, nisam dvojio.

Je li točno da Mario Stanić brine o vašoj karijeri?

- S Marijem se odavno znam jer smo obitelj, oženio je moju prvu rođakinju, Dragana i ja djeca smo dva brata. Sa Stanićem već dugo razgovaram i upijam njegove savjete, pa uz Vlaovića i Živkovića i on brine o mojoj karijeri.

Želiš prvi znati vijesti o Hajduku?

SD Hajduk
Naslovnica Domaći nogomet