Sport Domaći nogomet

ĆAKULA

Nekadašnji Hajdukov vratar želi braniti za reprezentaciju na Poljudu, a o svom transferu kaže: Nisam došao u Villu zbog novca, Championship mi je izazov

ĆAKULA

Kao da je Lovri Kaliniću Aston Villa baš bila suđena. Tri godine nakon što mu je transfer iz Hajduka u Villu propao zbog radne dozvole, ipak je odjenuo dres slavnog kluba iz Birminghama poslije šest milijuna eura teškog transfera iz Genta. Nakon što se već polako privikava na novu sredinu, svoje dojmove podijelio je i s nama. Uhvatili smo ga nakon treninga na – slobodan dan. To je Lovre.

Konačno ta Engleska, Aston Villa? Moraš li nekako uvijek u karijeri ići težim putem? U Hajduku si išao na posudbe u Junak, Novalju, Karlovac, pa nisi mogao u Villu nego "preko" Genta...?

- Prije tri godine to se nije dogodilo, ali jest nešto drugo, meni lijepo razdoblje u životu. Nisam zbog toga tada klonuo. Napokon sam došao i nadam se kako ću uhvatiti željenu formu i da će sve krenuti bolje. Tek sada vidim da je ovo potpuno drugačiji svijet i nogomet nego na kontinentu – naglasio je Kalinić.

Misliš na drugačiji stil igre, ritam, sportsku kulturu?

- Ma, i na moj posao. Kada ide centaršut ako ne uhvatiš balun "poginuo" si odma. Zaboravi da ćeš dobit faul! Nisi zaštićen kod sudaca. Stalno je neko hrvanje, borba, dueli, 95 minuta se ide tristo na sat. Treba mi još malo vremena, i da upoznam ekipu. Za sada mi je sve užitak osim rezultata – ne bježi Lovre od toga.

Villa je u Championshipu četiri susreta bez pobjede i drži 13. mjesto. Dvije momčadi idu direktno u Premiership, a još jedna kroz doigravanje momčadi od trećeg do šestog mjesta. Možete li do Premiershipa?

- Nije baš dobro krenulo, ali doći će to sve na svoje. Play off nam bježi sedam bodova. Sve je moguće, još je 18 kola. Imamo dobru ekipu, ali imaju je i drugi. Bit će to žestoka borba do kraja.

Imate zvučnu momčad, tu su i Bolasie, Grealish, Abraham, Jedinak, El Ghazi, Bjarnason...?

- Nakon što su mi ljudi iz kluba izložili svoj projekt i da sam i imao nekih dvojbi ne bi ih nakon tog razgovora imao. Pokazali su veliki interes da me dovedu. Na meni je da to sada opravdam. Žele u Premiership. Došli su kompletno novi ljudi u klub u odnosu na situaciju prije tri godine – priča nam Kalinić.

Klub je sada u vlasništvu milijardera Egipćanina Nassefa Sawirisa i Amerikanca Wesa Edensa (suvlasnik NBA momčadi Milwaukee Bucks), dok je u manjinskom vlasništvu prijašnjeg većinskog vlasnika (Kinez Tony Jiantong Xia).

Igrate u drugoj ligi, a na zadnjem domaćem susretu gledalo vas je 33619 gledatelja?

- To je najmanje dosad! Na svakoj gostujućoj utakmici je po pet-šest tisuća naših navijača. Kod kuće nam je prosjek 38-39 tisuća. Nažalost neki kažu "to je samo Championship", a to su sve klubovi koje se stalno vrte po Premiershipu. Engleska je svijet za sebe.

Bilo je raznih komentara nakon što si se odlučio za odlazak tu, da je ipak prije tri godine Villa igrala Premiership?

- To može reći onaj tko uopće ne razumije nogomet, tko ne prati englesku ligu. Championship je šesta liga po kvaliteti u Europi.

I po vrijednosti momčadi.

- Ma, po svemu!

To je liga koja ima dva bivša europska prvaka, uz Aston Villu (1982.) tu je i Nottingham Forest (1979. i 1980.). Time se mogu pohvaliti samo još Premiership, Primera, Bundesliga, Serie A, nizozemska Eredivisie i portugalska prva liga.

- Da je meni bilo do novca, mogao sam i ostati u Belgiji, financijski bih riješio život. Želio sam prije tri godine doći. Zašto ne bih sada kada mi se ponovno ukazala prilika? Financije uopće nisu igrale ulogu. Ovo mi je bio izazov. Rekao sam sebi – ovu šansu propustiti neću. Što drugi možda misle, to me ne dira. Kada pogledam iza sebe imam na što biti ponosan.

Prošlog tjedna dobio si nagradu za vratara godine u Jupiler ligi? To je nastavak serije nagrada?

- U Hrvatskoj sam osvojio dva Oscara, pa u Belgiji nagradu za vratara sezone 2016/17, golmana 2017., najviše "clean sheetova" u prošloj sezoni te ovu nagradu. Četiri godine zaredom napravio sam nešto, nadam se da ću i ovdje uspjeti.

No, dodatnu težinu te nagrade imaju jer si ih osvajao s momčadima koje nisu bile među dvije najbolje momčadi lige?

- Više bih volio da kao momčad nešto napravimo. Prvenstveno sam i došao jer u Gentu nisam vidio način kako bismo se mogli približiti tituli. U dvije godine tamo je prodano, posuđeno ili potjerano 28 igrača. Ostala su samo dvojica koja su bila u klubu kada sam došao. Znam da neće biti lako, ali nikad mi ništa u životu nije palo s neba. Nažalost, u Hrvatskoj mediji često po pitanju bilo kojeg našeg nogometaša u inozemstvu kao da ga jedva čekaju ocrniti. U Belgiji da njihov igrač ne znam koju glupost napravi od njega naprave heroja. To je moja mala kritika. Ne treba sve uvijek biti samo negativa – otvorio je dušu Kalinić.

U Rusiji ste napravili rezultata za sva vremena. Postao si reprezentativni broj jedan, vodio "kockaste" kroz Ligu nacija u kojoj smo do kraja ostali u igri za završni turnir. Sada slijede kvalifikacije za Euro 2020. u skupini s Walesom, Slovačkom, Mađarskom i Azerbajdžanom?
- Svi će se htjeti posebno dokazati protiv svjetskih viceprvaka. Neće nam biti lako u nijednom susretu. Dojmovi sa SP-a još tinjaju u meni i tako će biti do kraja života. Najviše dočeci u Zagrebu, Splitu. Taj iskren izraz lica nasmijanih ljudi, to što smo im bar malo pomogli da na neko vrijeme zaborave tekuće probleme. Pozitivu kod ljudi u nas najviše izaziva sport.

Hrvatska bi možda napokon mogla igrati u Splitu?

- Igrači bi to voljeli. Protiv Italije sam bio u kadru, ali nikad nisam branio za Hrvatsku u Splitu. Bio bi poseban gušt igrati za reprezentaciju na Poljudu. Nije uopće bitan protivnik. Reprezentacija pripada cijeloj Hrvatskoj, kako u rukometu, tenisu, tako i u nogometu. Isto moram reći da je u Zagrebu u zadnje vrijeme bila odlična atmosfera.

Hajduk je tek šesti, u ljutoj borbi za plasman u Europu?

- Nikad nije bilo teže. Puno se sivila i crnila nadvilo nad klubom. Treba gledati naprijed. Opet dolaze neki novi mladi igrači koju već stvaraju vrijednost klubu. Bolje je ako treba jednu sezonu i ne igrati Europu, nego nešto isforsirati. Žao mi je samo što su pare od svih naših transfera izvjetrile, ali to nije moj dio posla. Žalosno je što se kod nas najviše spominje tko koliko zarađuje. To je nebitno, bitno je samo tko što pruža na terenu. Previše energije trošimo na nebitne stvari. Vani nitko ne spominje pare, ni tko koliko zarađuje, ni tko koliko vrijedi - dodirnuli smo bolnu temu.istaknuo je.

- Stalno Caktaš ovo, Caktaš ono. Prije nego što je prodan, igrao je za 500 eura. Otišao je vani, napravio neko ime i prezime i vratio se bez odštete. Netko mu je ponudio ugovor. Što je on tu loše napravio? A sve loše što se dogodi pada na njegova leđa. Zašto? Ne znam. Cijela situacija u klubu je malo uzdrmana. Nadam se da će se barem vratiti na ono vrijeme kada smo barem konstatno bili treći. Mogu igrati bilo gdje na svijetu, ali Hajduk je moja najveća ljubav. Vratio bih se rado jednog dana, ali nikad ako Hajduk ima mladog perspektivnog vratara, da nekome zatvaram mjesto. Samo kao "support".

Lige u Europi po vrijednostima momčadi

1. Premiership (Engleska 1. rang) - 8,31 milijardi eura

2. Primera (Španjolska 1.) - 5,49 milijardi eura

3. Serie A (Italija 1.) - 4,77 milijardi eura

4. Bundesliga (Njemačka 1.) - 4,32 milijarde eura

5. Ligue 1 (Francuska 1.) - 3,32 milijarde eura

6. Championship (Engleska 2.) - 1,22 milijarde eura

7. Liga NOS (Portugal 1.) - 1,1 milijardu eura

8. Eredivisie (Nizozemska 1.) - 1 milijarda eura

9. Premier liga (Rusija 1.) - 917,65 milijuna eura

10. Jupiler Pro (Belgija 1.) - 660,33 milijuna eura

Broj na dresu

Trač kaže da si broj 28 na dresu uzeo u čast prijatelja radijskog sportskog novinara Srđana Fabijanca koji je rođen 28. veljače?

- To je bila naša interna zafrkancija, ne znam kako je došla u medije. Nisam imao izbora, mogao sam uzeti broj 28 ili 30. Uzeo sam 28. Broj 91 ovdje ne možeš uzeti, niti 1 ili 12 koji su bili zauzeti. Pisao je onda meni Srđan je li to zbog mene. Ja sam uzvratio: "Pa, naravno da je!" Ha, ha, ha.

Nisu svjesni uspjeha

Jeste li postali svjesni kakav ste uspjeh napravili ljetos u Rusiji?

- Mislim da nismo. Pričao sam s Marijem Stanićem u Rusiji prije finala. Rekao mi je da je on težine bronce u Francuskoj 1998. postao svjestan tek deset ili 15 godina kasnije. Kad god se sjetim Rusije - naježim se. Napravili smo čudo. Nadam se da će još biti puno lijepih trenutaka s reprezentacijom.

Žali mu se Bjarnason

Što kažu Englezi na finale SP-a?

- Svi ovdje to spominju. A suigrač Islanđanin Bjarnason stalno me pita jesmo li ih baš morali izbaciti sa SP-a. (nap.a. pobjeda u zadnjem kolu u skupini kada je Hrvatska već gotovo osigurala prvo mjesto). Samo mu kažem: "Dragi, ali ispali ste od svjetskih viceprvaka!"

 

Želiš prvi znati vijesti o Hajduku?

SD Hajduk
Naslovnica Domaći nogomet