Sport Domaći nogomet

glava u balunu

Luka Modrić je nacionalno blago: nadmašio je sve naše nogometaše, postao je sportska i društvena ikona

glava u balunu

Ono što se događalo u ponedjeljak navečer na sceni velebne Gran palais, u pariškoj aveniji Winstona Churchila, predstavljalo je istinsku apoteozu jednog Hrvata, nogometnog umjetnika, pravog maestra Luke Modrića, Zadranina po rođenju, svjetskog čovjeka po ponašanju, kapetana reprezentacije Hrvatske, prvotimca madridskog Reala, dobitnika niza priznanja za svoju igru tijekom ove godine, kad je postao vlasnik najprestižnije svjetske nagrade Zlatne lopte France Footballa. To je bila krunidba, doslovno tako, našeg nogometnog junaka, na svjetskoj sceni, tako da je Modrić u stvari postao nacionalno blago.

Luka Modrić, trijumfator 2018., prvi nogometaš s pokerom trofeja: najbolji igrač mundijala, UEFA, FIFA i na kraju dobitnik Ballon d'Ora France Footballa, uz što su ga sljedovala i druga priznanja od kojih mu je sigurno najdraže ono iz rodnog grada, postao je počasni građanin Zadra!

To u uvodu, na radost mnogo brojnih poklonika lika i djela Lukice iz zaseoka Modrići kod Zatona Obrovačkog, ali i na adresu malobrojnih zavidnih, koji su Modrića nastojali oblatiti, pa su ga na društvenim mrežama vrijeđali.

Modrić je čudesni igrač, onaj koji – to je najvažnije za momčadsku igru – druge čini boljima. Ono što je možda bitnije, moguće i čudesno, to je ponašanje Modrića, njegova jednostavnost, skromnost, korektnost, koje vrline su u stvari utemeljene u njegovu odgoju, onako kako su ga učili roditelji Radojka i Stipe.

Kao član žirija France Footballa, obzirom da sam već 26 godina dopisnik tog renomiranog tjednika, po mnogima nogometne Biblije i ove godine sam sudjelovao u izboru najboljih, odlučio sam se za slijedećih pet velikana: 1. Luka Modrić, 2. Antoine Griezmann, 3. Cristiano Ronaldo, 4. Kylian Mbappe, 5. Harry Kane. Taj svoj izbor u stanju sam obraniti, obrazložiti, dokazati kao logičan, što sve sad i nije važno, koliko ta grandiozna, superiorna, veličanstvena pobjeda Modrića.

Prošle godine 2017. Modrić je u izboru za Balllon d'Or zauzeo peto mjesto s 84 glasa (radi kronike: 1. Ronaldo, 2. Messi, 3. Neymar, 4. Buffon), a godinu ranije, to jest 2016. upisao se s jednim bodom kao 17. među trideset nominiranih (priznajem, s mojim jednim glasom). Inače, od hrvatskih igrača na postolju se kao drugi našao Davor Šuker 1998. s 68 glasova, iza Zinedine Zidanea s 244, ali ispred Ronalda, Luísa Nazária de Lime sa 66, dok je Alen Bokšić bio četvrti 1993. iza Baggia, Bergampa i Cantone.

Modrić je nadmašio sve naše nogometaše, postao je sportska i društvena ikona bez obzira što mu se predbacuju određeni odnosi sa Zdravkom Mamićem. Nemam volje ulaziti u detalje tih odnosa, ali je činjenica da ga Modrić drži za svojeg drugog oca. Tako se izrazio u jednom od naših razgovora, u mojem talk show „Istinom do gola“ (2006.). U odnosu na Modrića mene je žuljala više od svega činjenica da je bio pet dana na probama na Poljudu, da ga nisu valorizirali kao talente, po Modrićevom sjećanju testiranja su vodili Marin Kovačić i Mario Ćutuk.

Na neki način tješi spoznaja da ga kao toliko nadarenog da ima potencijal za reprezentaciju, nisu tretirali niti u Dinamu. Modrić je najprije otišao na kaljenje u Premier ligu Bosne i Hercegovine, u redove mostarskog Zrinjskog, gdje su ga dočekali s nevjericom, ali je Luka svojom upornošću, neustrašivošću, požrtvovnošću uz nedvojbene virtuozne sposobnosti jednostavno prisilio da ga se proglasi za najboljeg igrača lige usprkos činjenici da je Zrinjski prvenstvo zaključio na 11. mjestu. No, kad su ga vratili na Maksimir onda je još jednom poslan u susjedstvo u Inter, kojeg je umnogome baš Modrić lansirao svojim igrom u borbu za naslov prvaka.

Događaju se krive procjene o mogućnostima mladih igrača, na primjer Thierry Henry (21) prešao je iz Monaca u Juventusa za 12,5 milijuna eura, odigrao je 16 utakmica pa je prodan Arsenalu za 16,5 milijuna eura i tamo postao svjetska klasa. Takvih primjera ima dosta. No, ono što je bitno za ovu priču to je odnos Hajduka s klubovima iz Dalmacije, u prvom redu sa Zadrom i Šibenikom odakle su brojni otišli u Dinamo. „Bijeli“ su, zahvaljujući tadašnjim skautima Draženu Mužiniću i Vilsonu Džoniju, na vrijeme alarmirani.

Nedavno je Zdravko Mamić iz svojeg egzila u Međugorju najavio da će iz Zadra uskoro na Maksimir dovesti novog Modrića. Lako je moguće da se htio pohvaliti, ali i zamutiti o kojem se mladom igraču radi, vrlo vjerojatno, dapače može se sa sigurnošću tvrditi da je to 17-godišnji Marko Bulat čiji je otac Joso bio prvotimac Hajduka, a sada je predsjednik Šibenika. Ono što mora iritirati ljude u Hajduku to je da je Bulat senior najavio kako će "nastojati proširiti suradnju s Rijekom“, pa je također dao do znanja da Bulat junior neće na Poljud.

U nekim drugim vremenima vodeći ljudi Hajduka bi se digli na noge, ne bi dozvolili da Marko Bulat ne dođe u tabor „bijelih“. Tamo na Poljudu, tako ispada bave se svim i svačim, kao što je radio bivši predsjednik Ivan Kos kad je prodavao maglu o razvoju kluba do 2025., pa su uređivali zahode na stadionu i svlačionicu prve momčadi („ne bi se ni Barcelona postidjela te svlačionice*“), dok je odnose s drugim klubovima sveo na svoju promociju kao što je onaj ugovor o suradnji s nekom Sladoranom iz Županje. Kako god okrenuli baš pitanje transfera Bulata u Hajduka je ključni odgovor o sposobnostima menadžmenta splitskog kluba.

Želiš prvi znati vijesti o Hajduku?

SD Hajduk
Naslovnica Domaći nogomet