Sport Domaći nogomet

glava u balunu

Izbornik Dalić mora naći novu kemiju

glava u balunu

Poslije oskudnog neodlučenog rezultata protiv Engleske, pa i nakon ove minimalne pobjede nad Jordanom, uz napomenu da su Vatreni startnu utakmicu u Kupu nacija katastrofalno izgubili od Španjolske s 0:6 ne preostaje drugo nego konstatirati da je situacija barem alarmantna.

Ono što je zbunjujuće da su naši igrači nalazili opravdanja za porazne rezultate, još više za slabu igru.

Tek poslije ove uznemirujuće loše igre protiv Jordana, ne zaboravimo 110. reprezentacije svijeta po FIFA rankingu, Domagoj Vida, prvi ratnik Vatrenih, nepopustljivi borac na terenu, kao da se osvijestio:.

- Tek sad vidim što znači emocionalno pražnjenje, iskreno tek sad sam toga svjestan, sad shvaćam što je zapravo to.

Ali i Vida barem u prvom trenutku, pa Dejan Lovren, njegov kompanjon u stoperskoj ulozi, na kraju čak i izbornik Zlatko Dalić pokušavaju predočiti kako „još nije sve gotovo“, kao još ima nade da se dočepamo prve pozicije i to pod uvjetom da na dvije posljednje utakmice Vatreni osvoje svih šest bodova. Kako je lako o sanjati o takvim podvizima, čak bih rekao zavaravati nogometni puk. Pa na kojim temeljima se zasnivaju njihove nade, koje podgrijavaju, onako usput, kao moguću varijantu i pojedini komentatori.

Držim da takva dva trijumfa u roku od tri dana Dalić i njegovi izabranici nisu u stanju ponuditi, to jest realizirati.

„Vatreni“ su svoj klimaks imali u Rusiji, tada su se skupili, i uz pomoć izbornika temeljito homogenizirali, dali sve od sebe, ali danas, to jest ove jeseni, Luka Modrić i njegovi drugovi više nemaju taj naboj, onakvu energiju kakva ih je krasila na mundijalu. 

Odmah poslije one sramote u Elcheu, jer primiti šest golova u korpet nije ništa drugo nego sramota, čudio sam se kako pojedini igrači pokušavaju naći opravdanja za takav debakl. Ali ajde, neka se pravdaju, međutim pitam se otkud se televizijski komentatori, u prvom redu, uopće usuđuju tražiti neke izlike, pa miroljubivo tumačiti kako iz „svega ovog moramo izvući pouke“, čak kako u nekim segmentima igre „i nije bilo tako loše“ i tako dalje.

Posebno me doslovno razočaralo stajalište pojedinih mojih kolega, koji su izvještavali s tih utakmica i uglavnom dijelili prolazne ocjene, to jest šestice, tako da su se one negativne petice mogle na prste izbrojiti.

E sad će, znam to, ispasti kako sam se našao popovati, pa će biti i onih kako se uopće usuđujem kritički govoriti o tuđim stajalištima, jer svatko od nas ima svoje kantare, svoja mjerila i tako dalje.  Znam jako dobro što znači biti kritičan i kako se to doživljava u nogometnim krugovima, bilo klupskim ili reprezentativnim, točnije kako kod barem neke kolege nastoje makar kroz ocjene ublažiti loš učinak pojedinaca, pa izbjegavaju davanja negativnih ocjena.

Jer, možda mu se, zapravo lako je moguće, da mu se sutra dotični neće javiti, neće mu dati intervju, točnije uopće neće odgovoriti na telefonski poziv.

Ljudi moji, nemojmo se zavaravati, naša reprezentacija ne sliči onoj sa Svjetskog prvenstva u Rusiji kad je poslije niza od sedam impozantnih utakmica osvojila drugo mjesto. U neku ruku je i logično da dolazi do pada, jer su reprezentaciju napustila tri njezina člana: Vedran Ćorluka, Danijel Subašić i Mario Mandžukić, dok je sam sebe eliminirao Nikola Kalinić.

E da, bilo je i ozlijeđenih, tako da je ona standardna Dalićeva škvadra ostala prepolovljena. I tu je pravi razlog uzbune, jer se vidi kako Dalić nema široki igrački kadar, to jest da se upad pet, šest igrača, koji su praktično pričuve, mora odraziti na kvalitetu igre, automatski i na rezultate. 

“Vatreni” su ostavili sjajan dojam u Rusiji, baziran na odličnim pripremama, posebno euforiji, koja nas je sve zajedno gurala do finala, uz znatnu dozu zaslužene sreće. Sada je zanos prošao, reprezentacija više nije onako kompaktna kao u Rusiji, većina tih novih igrača ne predstavljaju pravu snagu premda su u ranijim okvirima značili solidnu popunu.

Moguće je da naša reprezentacija i nije takva velesila kakvu smo zamišljali ili je bolje kazati kakvu smo umišljali.

E tu je sad uloga izbornika Zlatka Dalića da osmisli igru, odnosno odredi raspored u kojem će prevagu staviti na defanzivu, zaboraviti snove o visokom presingu i nekom nadigravanju bez obzira što imamo u manevru igrače takvih karakteristika, koji su kao stvoreni za igru na bazi posjeda lopte.

Naime, baš ova posljednja utakmica je pokazala kako ti igrači, za koje se tvrdi da s pravom reflektiraju na prvi sastav i nisu toliko klasni, pa kad izostane jedan od dva stopera (Vida ili Lovren), kad uzmanjka Šime Vrsaljko na desnom beku, kad u veznom redu jedino Modrić vuče, kad u napadu nema probojnosti, pa ni snalažljivosti, onda je evidentno da je potrebna neka nova kemija u kojoj će osnovna komponenta biti više igra na račun određenih automatizama, manje na bazi kreacije.

Mnogi se sad bave kalkulacijama o budućim ždrijebanjima, hoćemo li biti u prvom ili drugom potu, što baš i nije toliko bitno. Jedino je važno prebroditi kvalifikacije za završnicu prvenstva Europe, pa tada još jednom pokušati ruknuti do visokog plasmana.

U međuvremenu da vidimo kako će naša mlada reprezentacija proći na prvenstvu Europe u Italiji, da se osvjedočimo o njihovoj snazi, a to znači da nas Nikola Vlašić, Josip Brekalo, Duje Ćaleta – Car, Filip Benković, Alen Halilović i drugi igrama i plasmanom uvjere kako imamo pravu generaciju za prvenstvo svijeta 2022.

Želiš prvi znati vijesti o Hajduku?

SD Hajduk
Naslovnica Domaći nogomet